Na Trgu nezavisnosti u Podgorici sinoć je održana Svečana akademija povodom 100 godina od osnivanja FK Budućnost.
Brojne zvanice, među kojima je većina od njih ostavila trag u slavnoj istoriji podgoričkog kluba, bili su dio jubileja.
U podgoričkoj junskoj večeri nedaleko od najsvetijeg mjesta ,,plavo-bijelih” navijača – stadiona pod Goricom, susrele su se slavna prošlost, sadašnjost i ,,Budućnost”.
Na početku programa prikazani su fragmenti iz filma Soul of Podgoričanos, u kojem su se bivši asovi prisjetili dana u ,,plavo-bijelom” dresu. Pomno su svi okupljeni slušali inserte, te aplauzom pozdravili uspomene fudbalskih velikana.
Nakon što je KIC pop hor izveo himnu Crne Gore, predsjednik FK Budućnost Boško Kovačević kazao je da Budućnost nikada nije bila samo klub, već ideja, pokret i snaga koja je ujedinjavala ljude svih generacija.
– Danas smo svi dio istorije, proslavljamo vijek postojanja FK Budućnost, simbola Podgorice i neizbrisivog dijela naše sportske i društvene baštine. Prije svega želim da izrazim zahvalnost svima vama koji ste svojim radom, trudom, odanošću, doprinijeli da ovaj klub ne samo opstane, već i raste kroz cijelo jedno stoljeće. Budućnost je osnovana davne 1925. godine kao plod ljubavi i entuzijazma prema fudbalu u tadašnjoj Podgorici. Teško je riječima opisati, šta je ovaj klub prošao za 100 godina, od vremena kada se igralo na šljaci do modernih stadiona, od skromnih početaka do šampionskih titula i evropskih nastupa. Svaka decenija ima svoju priču, heroje, nezaboravne trenutke. Svaki taj trenutak je utkan u identitet naše Budućnosti, koja je bila dom za hiljade mladih koji su sanjali velike snove s loptom u nogama.
Podsjetio je Kovačević da su generacije fudbalera ostavile srce na terenu, te posebno zahvalio na podršci navijačima.
– Budućnost je iznjedrila legende poput Vojislava Vukčevića, Janka i Tonka Miročevića, Dragana Guza Vujovića, Rajka Folića, Petra Caca Ljumovića, Mojaša Radonjića, Slavka Vlahovića, Zorana Vorotovića, Refika Šabanadžovića, Dejana Savićevića, Dragoja Lekovića, Predraga Mijatovića, Žarka Vukčevića i mnoge druge koji su ostavili dubok trag u istoriji našeg kluba i postali simbol vremena kada su se iz naše škole fudbala rađali reprezentativci i velikani evropskog fudbala.
Ne zaboravimo fudbalske velikane koji su oblikovali generacije, od lokalnih legendarnih stručnjaka do trenera koji su nas vodili kroz evropske kvalifikacije. Ne zaboravimo ni sve radnike u klubu, masere, fizioterapeute, trenere mlađih kategorija, jer su svi oni dio ovog stogodišnjeg mozaika. Kada govorimo o Budućnosti ne možemo da ne spomenemo, one koji su uvijek bili uz klub i u dobru i u zlu, i po suncu i po kiši, kod kuće i na gostovanjima, naši vjerni navijači Varvari, postali su neodvojiv dio identiteta Budućnosti. Vaša pjesma, podrška, strast, uvijek su nam bile vjetar u leđa, hvala vam što čuvate duh Budućnosti – poručio je.
Kovačević smatra da ovaj jubilej nije samo podsjećanje na prošlost, on je i poziv za budućnost.
– Kroz godine Budućnost je osvajala naslove prvaka Crne Gore, bila osvajač Kupa, zabilježila brojne evropske nastupe koji su nosili ime Podgorice na međunarodnoj sceni i ono što posebno raduje, posljednjih godina postajemo sve stabilniji i organizovaniji i moderniji. Na nama je da čuvamo ime Budućnosti, da nastavimo da ulažemo u našu omladinu i njegujemo sportski duh. Borimo se za još više uspjeha, kako na terenu, tako i van njega. Da Budućnost ostane uzor, lider i uzdanica crnogorskog sporta moramo čuvati nasljeđe, ali i stvarati nove uspjehe i nove generacije fudbalera i fudbalerki, nove stranice istorije koje će se sa ponosom pominjati za narednih sto godina. Novi planovi su pred nama, modernizacija, infrastruktura, ulaganje u omladinsku školu, jačanje seniorskog pogona i naravno još veće prisustvo Budućnosti na evropskoj sceni, kako u muškom tako i u ženskom fudbalu – kazao je.
Budućnost nije samo ime, već i obaveza da klub ostane uzor mladima kao i sportski ambasador grada i države, poruka je Kovačevića.
Predsjednik Fudbalskog saveza Crne Gore, Dejan Savićević poručio je da je Budućnost kroz vijek postojanja predstavljala sinonim za Podgoricu i najljepšu emociju svih ljudi iz našeg grada.
– Danas slavimo izuzetan jubilej, 100 godina postojanja FK Budućnost, simbola našeg grada, jednog od najprepoznatljivijih brendova Crne Gore. Od svog postanka pa sve do danas kada slavi 100. rođendan, Budućnost je klub u kojem su se talenti razvijali, igrači stvarali, a svjetski šampioni donosili pobjede i velika slavlja. Kao predsjednik FSCG želim da čestitam Budućnosti na svim uspjesima koje je ostvarila tokom 100 godina, na izuzetnom doprinosu koji je klub dao razvoju crnogorskog fudbala i na načinu na koji je reprezentovala naš grad kroz nastupe u svim takmičenjima u kojima je kroz istoriju klub učestvovao. Tokom svoje istorije, Budućnost je iznjedrila velikane našeg sporta, postala rasadnik talenata i bila ponos našeg grada i države – naveo je Savićević.
Podsjetio je da je klub prošao kroz brojne izazove i promjene, uvijek pokazujući snagu i odlučnost da ostane na vrhu.
– Učešće u dva finala Kupa SFRJ 1965. i 1977. uspjesi su o kojima se sa ponosom priča čak i nakon toliko decenija od igranja tih utakmica. Budućnost je bila na korak od ostvarenja velikih snova tih generacija igrača, trenera i navijača, ali su se na tom putu ispriječili splitski Hajduk i mostarski Velež. Ipak, iako nije osvojila veliki trofej u bivšoj državi, tada titogradska, a sada podgorička Budućnost bila je rame uz rame sa velikanima bivše Jugoslavije u jednom segmentu, u našem klubu iz godine u godinu stasavali su vrhunski igrači koji su postajali reprezentativci tadašnje države i igrali za velike inostrane klubove. U tome je naš klub, slobodno mogu reći, bio šampion bivše Jugoslavije. Posebno me raduje što vidim da se posljednjih godina u klubu stvaraju novi šampioni koji će Budućnost i crnogorski fudbal predstavljati na najbolji mogući način širom Evrope i svijeta. Podsjećam i u nezavisnoj Crnoj Gori Budućnost je pokazala svoju veličinu i rekorder je po broju osvojenih trofeja. Od 2006. Budućnost je sedam puta bila šampion države i pet puta osvajač Kupa Crne Gore. Svoj trag igrači Budućnosti ostavljaju širom svijeta – kazao je Savićević.
Vijek postojanja ujedno je i svjedočanstvo truda i ljubavi svih koji su na neki način bili dio ove nevjerovatne fudbalske priče, a posebno onih koji su uložili sebe u izgradnju kluba i svoj život vezali za Budućnost, smatra Savićević.
– Tu prije svega mislim na Milana Rogošića, Miša Folića, Boža Dedovića, Danila Karadžića, Slavka Vlahovića, Janka i Tonka Miročevića. Kao bivši igrač Budućnosti i neko kome je ovaj klub prva asocijacija na ljubav, istaći ću koliko mi je klub uvijek značio. Tu sam napravio prve korake u seniorskoj karijeri, za pet i po godina nošnjega plavo-bijelog dresa naučio sam šta znači timski rad i posvećenost fudbalu. Svaki trenutak proveden u dresu Budućnosti bio je osnov moje karijere, zbog toga sam zahvalan svima koji su mi pomogli i koji su značajno uticali na razvoj moje fudbalske karijere. Iskreno se nadam da sam vratio Budućnosti makar mali dio od onoga što je ona meni dala kao igraču. Ponosan sam na sve što smo moja generacija i ja doprinijeli istoriji kluba, uz žal što nismo uspjeli po treći put da se plasiramo u finale Kupa Jugoslavije. Vjerujem da bi taj tim sastavljen od sjajnih igrača, uz poštovanje za prethodne dvije generacije koje su igrale finale, ostvarili taj san svih Podgoričana i navijača Budućnosti, da Kup Maršala krasi vitrine kluba – poručio je.
Savićević je razvoj Budućnosti kao kluba imao prilike da gleda kroz različite prizme, od dječaka iz Titograda, preko igrača kluba, a zatim i predsjednika FSCG.
– S ovog mjesta s ponosom mogu reći da je Budućnost veliki klub, simbol izvrsnosti u crnogorskom fudbalu i najbolji reprezent našeg grada i države. Vijek Budućnosti predstavlja vijek ljubavi, truda, rada, odricanja, posvećenosti, krvi i znoja, vijek čiste emocije svih koji su ,,plavo-bijeli” i koji će zauvijek ostati vezani za Budućnost. Na kraju želim da se zahvalim svima vama koji ste svojim radom i podrškom pomogli da FK Budućnost postane i ostane simbol najboljih sportskih vrijednosti, zajedno kao i do sada gradimo Budućnost koja je svijetla i pobjednička, živjela Budućnost – zaključio je.
Gradonačelnik Podgorice, prof. dr Saša Mujović poručio je da je FK Budućnost uspješna sportska priča, te da je to priča o životu, usponima, padovima, pobjedama, porazima, o velikim postignućima, kakva su bila ona iz 1965. i 1977. godine, o kojima je brujala velika Jugoslavija, ali i priča o selidbama u niže fudbalske rangove.
– Lopta je okrugla i nikada ne znate gdje se može otkotrljati, tog 12. juna 1925. godine, svanula je jedna podgorička Zora i niko nije mogao naslutiti da će ta Zora postati skuplja vijeka i niko nije mogao pretpostaviti da će iz te Zore nastati Budućnost i da će boje te Zore postati boje ovoga grada. Raduj se Podgorice, imaš se čemu radovati, slavi Podgorice, imaš što proslavljati. Medun i Duklja, Morača i Ribnica, Ljubović i Gorica i sa njima FK Budućnost predstavljaju najsvjetlije luče ovoga grada, one koje nas odvajaju od drugih i one po kojima nas drugi prepoznaju. Budućnost je priča o porodici, vjernim navijačima koji su uz svoj klub i u dobru i u zlu i onda kada je trebalo bodriti naše fudbalske virtouze kakvi su bili Tonko Miročević, Caco Ljumović, Dragan Vujović, Dejan Savićević ili Predrag Mijatović, ali i onda kada je trebalo aplaudirati protivniku boljem od sebe – kazao je Mujović.
Prema riječima Mujovića, Budućnost je ideja koja nas okuplja, sabira, koja se prenosi sa koljena na koljeno i od koje nema odstupanja.
– Publika je nosila Budućnost, a Budućnost je uzvratila i učinila da se stvori taj kult dostojanstvene i objektivne podgoričke publike. 100 godina od kad smo mi s tobom je poklič, ali i spoznaja koliki je broj generacija utkao sebe u ovaj klub. A oni, igrači, bili su i ostali ljubimci sportske Podgorice, o njima se pričalo na svakom koraku, u Hamzinoj poslastičarnici, hotelu Crna Gora, u Radovču, na ćošku kod Pošte, kod frizera, obućara, ovaj grad je živio za nedeljne fudbalske svetkovine na stadionu Pod Goricom, a onaj koji nije mogao doći ostajao je kraj radio prijemnika i slušao prenose Bata Kokolja, Željka Šoća i Budimira Bućina. Budućnost je iznad svih nas, i ako bi kao mjerilo uspjeha posmatrali broj osvojenih trofeja, onda bi mogli reći da postoje bolji od nas, nismo najbolji, najuspešniji, najbogatiji, ali Budućnost je reprezent Podgorice i to je jedino racionalno objašnjenje te beskrajne ljubavi Podgoričana prema ovom klubu. Danas slavimo to što je naša najmlađa luča, FK Budućnost 100 godina stara, živjeće ovaj klub, živjeće ovaj grad dok je Ribnice i Morače, Duklje i Meduna, dok je Gorice i Ljubovića. Mi smo tu da pomognemo i da ova ideja nastavi i posle nas. Sa pozicije gradonačelnika želim obećati da ću učiniti sve da ovaj klub bude još snažniji da izgradimo novu infrastrukturu, želim da našoj talentovanoj djeci pridružimo one iz okruženja, i da fudbalska škola FK Budućnost bude rasadnik novih asova ili bolje reći promotera Podgorice i ove države – poručuje on.
Prisjećajući se jednog radijskog prenosa, Mujović je poslao jasnu poruku.
– Slušajući radio prenos 1988. godine iz Tuzle, dobro sam upamtio riječi reportera koji je rekao ,,danas se na stadionu Tušanj sastaju dvije ekipe sa najljepšim imenima – Sloboda i Budućnost”, u slobodi živimo, slobodu uživamo, a budućnost gradimo i želimo da budemo svijetla i prosperitetna, neka je večna Podgorica, neka je vječna Crna Gora, neka je vječan FK Budućnost – zaključio je.
Ovo je bila prilika i da se, u čast jubileja, predstavi nova pjesma koja nosi naziv pun simbolike, ,,Budućnost je ispred nas”, a koju pjeva Bane Nedović.
Za dramsko-umjetnički program Svečane akademije bili su zaduženi glumci Marija Đurić, Lara Dragović i Jovan Dabović.
U muzičkom segmentu su osim KIC POP Hora učestvovali Vokalisti i D-moll.
Sa bine je sadašnja generacija FK Budućnosti pozdravila okupljene.
U 22 sata počeo je koncert Udruženja estradnih umjetnika Crne Gore, pa su građani uživali u nastupima No name, Random, Bojan Delić, Marija Božović, Bane Nedović, Tanja Šeter, Žuti Serhatlić, Đuro Franeta, Edo Abdović, Andrijana Božović, grupa Makadam, Rajo Simonović, Danijel Alibabić, Bojan Marović, Božo Bulatović, Goran Stjepčević, Kic pop hor, D moll, Vokalisti i Luka Perazić.
Nikolina Petrović
Foto: Bojana Radonjić