
Computer Stock photos by Vecteezy
Foto: Vecteezy.com
Irska Be Media Smart, uslijed što veće pojave lažnih vijesti i stoga neophodnosti medijske pismenosti, dala je nekoliko savjeta za pametno korišćenje informacija na Internetu.
– Prvi savjet je ,,dijeta” medijskih informacija. Znamo da bi trebalo da vodimo računa o kvalitetu hrane koju jedemo. Zar nije onda logično da bi, takođe, trebalo brinuti o kvalitetu informacija koje koristimo? Takve informacije oblikuju našu percepciju, odluke i društvenu interakciju na dubok način. Kao što nekvalitetna hrana može imati posljedice na naše zdravlje, tako i informacije lošeg kvaliteta mogu imati posljedice na naš repertoar znanja (ili zdravlje znanja). I koji je problem s tim? Pa, problem je u tome što naš repertoar znanja koristimo za interakciju sa svijetom oko nas na logičan i objektivan način. Ako naučimo nešto što je nepravilno ili manjkavo, to može dovesti do pogrešnog donošenja odluka i netačnih zaključaka – a sve to može imati vrlo negativne posljedice po naše živote i živote ljudi oko nas – kažu u Be Media Smartu.
Dakle, osigurati da imamo pristup tačnim i pouzdanim informacijama i da ih možemo prepoznati zaista je važno ako želimo da donosimo racionalne i dobro informisane odluke o tolikim aspektima naših života, od zdravstvene zaštite i finansija do politike i društvenih interakcija.
Kada su ljudi dobro informisani, postaju osnaženiji i bolje pripremljeni da se uključe u smislene javne razgovore, razumiju složena pitanja i donesu odgovarajuće odluke tokom ključnih događaja u svom životu. Biti dobro informisan s tačnim i pouzdanim informacijama takođe podstiče kulturu učenja, koja jača demokratski proces i pridonosi snažnijem i otpornijem društvu.
Drugi savjet jeste da se uvijek provjeri izvor informacija.
– Bez izvora, sve informacije su potencijalno bezvrijedne. Zamislite da čujete zanimljiv trač od nekoga. Prije nego što povjerujete u to, vjerovatno biste željeli da znate odakle dolaze informacije, zar me? To je zato što pouzdanost osobe koja priča može uticati na to koliko je vjerovatno da će priča biti istinita.
Slično tome, kada naiđete na bilo koji dio sadržaja, bilo da je u pitanju novinski članak, video ili post na društvenim mrežama, zaista je važno da provjerite odakle dolazi prije nego što donesete zaključak.
Svi znamo da je internet pun priča. Neke su istinite, a neke ne. Može biti teško uočiti razliku. Neke priče mogu biti zasnovane na informacijama koje nisu činjenično tačne, neke mogu izokrenuti informacije u svoju korist, a neke su samo pune izmišljenih stvari u svrhu pažnje ili zabave. Ključna stvar je da kredibilitet izvora u velikoj mjeri određuje pouzdanost informacija koje on predstavlja. Pouzdane institucije, dobro uspostavljene novinske agencije i poznati stručnjaci obično imaju standarde, reputaciju i alate za odgovornost koji pružaju izvjesnu sigurnost da su njihove informacije pouzdane. Provjeravanjem izvora osiguravate da vas nije lako prevariti ili zavesti i da je ono što učite, u što vjerujete ili dijelite sa drugima što je moguće bliže istini.
Savjet tri jeste da svoj skepticizam koristite mudro i racionalno.
– Čak i ako imate veoma dobru informativnu pothranu i pažljivo birate izvore, ipak morate da primijenite određeni nivo skepticizma kada se bavite medijskim sadržajem. Ali šta znači skepticizam u kontekstu medija i informacija? Skepticizam uglavnom uključuje ispitivanje informacija kako bi se utvrdila njihova validnost. Skeptik ne prihvata tvrdnje po nominalnoj vrijednosti, već traži dokaze, racionalno rezonovanje i logičku dosljednost prije nego što donese zaključak – kažu u Be Media Smartu.
Skepticizam je sredstvo za zaštitu od obmane, dezinformacija i preuranjenih zaključaka i podstiče stalno učenje i radoznalost.
Cinizam je, s druge strane, rigidnija i nepovjerljivija perspektiva. To podrazumijeva opštu nevjericu u iskrenost ili dobrotu ljudskih motivacija i postupaka, često očekujući negativne ishode ili namjere.
Dok zdrav skepticizam može da dovede do dubljeg razumijevanja i odbrane od laži, cinizam može dovesti do odvajanja, beznađa i nedostatka povjerenja u ljude i institucije. Vremenom, hronični cinizam može narušiti lične odnose, smanjiti saradnju i učešće zajednice i ometati pozitivne promjene.
Vjerovatno ste čuli da neko kaže da „ni u šta ne vjeruju niti ikome” Pa, to nije baš mudro. Svakako postoje ljudi i institucije koje zaslužuju povjerenje, a vaša uloga je da svojim skepsom ne diskreditujete sve i svakoga, već da na osnovu dokaza i razloga kritički ocijenite one koji zaslužuju vaše povjerenje.
Četvrti savjet jeste da koristite svoje vještine kritičkog razmišljanja kada se bavite medijskim sadržajem i informacijama.
Stalno smo bombardovani informacijama koje dolaze iz različitih izvora, od novinskih članaka do postova na društvenim mrežama. Kako da izbjegnemo da budemo preopterećeni svim ovim informacijama i da shvatimo koje su vrijedne naše pažnje, a koje nisu?
Tu nastupa kritičko mišljenje, a to znači potraga za dokazima, identifikacija potencijalnih grešaka ili kontradikcije u argumentima, procjena izvora i razmatranje nekoliko uglova.
Peti savjet jeste da se uvijek provjere sopstvene predrasude.
Svi mi imamo tendenciju da čitamo informacije na način koji potvrđuje vjerovanja i uvjerenja koja već imamo. To je pristranost potvrde. To je nehotični čin zanemarivanja informacija koje dovode u pitanje ili su u suprotnosti s našim uvjerenjima, dok se veća važnost pridaje informacijama koje su u skladu s njima. Ova pristranost može dovesti do iskrivljene percepcije stvarnosti, jer možemo nenamjerno zanemariti važne činjenice ili dokaze jednostavno zato što nam se ne sviđaju.
Važno je shvatiti da svi imamo predrasude i da ih se nije moguće u potpunosti riješiti. Međutim, barem možemo biti svjesni ove tendencije da veću važnost pridajemo informacijama koje odgovaraju našim osobnim preferencijama. Ovo je vrlo dobar prvi korak i može imati mnoge pozitivne koristi u našem svakodnevnom životu.
Uz toliko informacija koje nam dolaze iz toliko izvora – često podstaknute algoritmima koji vjerovatno imaju vrlo dobru procjenu o našim uvjerenjima – tako je lako upasti u zamku gledanja sadržaja koji je u skladu samo s našim već postojećim uvjerenjima. Mnogi različiti narativi i perspektive koegzistiraju i ako ne provjerimo svoje predrasude, riskiramo da postanemo pasivni potrošači informacija, a ne aktivni i kritični.
Osim toga, neprovjerene predrasude mogu smanjiti našu sposobnost empatije i razumijevanja te negativno utjecati na naše interakcije i rasprave s drugim ljudima navodeći nas da automatski odbacujemo tuđe stavove i brige, čak i da ih ne saslušamo.
Šesti savjet nas dovodi do vrlo važne stvari – Budite oprezni s lažiranim slikama i video zapisima.
Nekada smo mogli da kažemo da slika nikad ne laže. Nažalost, to je sada laž!
Manipulacija slikama i video-zapisima u svrhu obmanjivanja ili dezinformisanja sve je veća briga, pogotovo zato što tehnologija praktično svima olakšava uređivanje slika i video-zapisa pomoću alata i aplikacija koje se jednostavno instaliraju na vaš telefon, tablet ili računar. Nekoliko klikova i dijelovi fotografija i video-zapisa mogu se dodati ili ukloniti, poboljšati ili potpuno promijeniti kako bi se stvorilo potpuno drugačije značenja i priča.
Stoga je vrlo važno kritički gledati slike i video-zapise na mreži. Na provokativne ili senzacionalne slike i video-zapise uvijek gledajte sa skepsom, naročito ako izazivaju snažne emocionalne reakcije, budući da se u mnogim slučajevima njima manipuliše samo da bi se podstakao online angažman ili određene priče. Pažljivo posmatrajte sadržaj tražeći znakove manipulacije. Na primjer, na slikama to mogu biti nedosljednosti u osvjetljenju, sjenkama ili proporcijama ili elementi na slici koji se čine neumjesnim ili čudnim. Za video-zapise obratite pažnju na zvuk – odgovara li savršeno vizuelnom sadržaju ili se čini nepovezanim i zbrkanim?
Prije dijeljenja vizuelnog sadržaja odvojite vrijeme da provjerite njegovu autentičnost. Možete koristiti, na primjer, alate za obrnuto pretraživanje slika kao što su Google Images ili TinEye da pronađete izvor slike. Ovi vam alati mogu pomoći u prepoznavanju ranijih verzija slike i drugih mjesta na kojima je korišćena, omogućujući vam da procijenite je li prerađena ili ne. Za video-zapise možete, na primjer, potražiti snimke u pouzdanim izvorima kako biste potvrdili njihovu legitimnost.
Zapamtite: ako ne možete provjeriti autentičnost sadržaja, nemojte ga dijeliti.
Još jedan savjet jeste da budete odgovorni pri dijeljenju sadržaja na društvenim mrežama.
Biti odgovoran prema informacijama koje dijelite na mreži važno je iz mnogo razloga, uključujući ličnu bezbjednost, dobrobit drugih i šire implikacije na društvo.
Za početak, internet je ogromno skladište i kada se informacije podijele, veoma je teško kontrolisati kuda idu. Lični podaci ili privatni trenuci se mogu koristiti za prevare ili čak potencijalne prijetnje vašoj bezbjednosti. Prekomjerno izlaganje ličnih podataka može vas učiniti ranjivim na sajber maltretiranje, uhođenje i druge štetne aktivnosti na mreži.
Osim individualnih briga, postoji kolektivna odgovornost. Dijeljenje obmanjujućih ili lažnih informacija, čak i bez namjere, može imati ozbiljne posljedice. Na primjer, ako širite neosnovane glasine ili obmane, to može izazvati paniku, stvoriti nesporazume ili čak nanijeti štetu reputaciji. Naročito u današnjem digitalnom dobu, gdje informacije putuju veoma brzo, laži, glasine, tračevi i poluistine mogu se brzo širiti i ukorijeniti prije nego što budu razotkrivene.
U ekstremnijim scenarijima, dijeljenje obmanjujućih ili lažnih zdravstvenih informacija, na primjer, može dovesti do toga da ljudi donose neodgovarajuće, pa čak i opasne odluke, ugrožavajući ne samo njihovo blagostanje, već i dobrobit i bezbjednost drugih. U domenu politike ili javne politike, širenje lažnih ili netačnih informacija ili narativa može dovesti u zabludu javno mnjenje, oštetiti demokratski proces i dovesti do odluka zasnovanih na netačnim ili nepotpunim informacijama koje mogu negativno uticati na čitave zajednice.
Konačno, moramo biti svjesni privatnosti drugih ljudi. Zapamtite: dijeljenje privatnih podataka o nekom drugom bez njegovog pristanka – bilo da su to fotografije, lični podaci ili drugi osjetljivi podaci – može biti ozbiljno kršenje njihove privatnosti i zakona, sa dubokim posljedicama i za žrtvu i za vas.
Za kraj, savjet je da pazite i kako dolazite do informacija kada su u pitanju društvene mreže, jer su nedavna istraživanja pokazala da sve više ljudi se za dobijanje vijesti okreće društvenim medijima Facebooku, Instagramu, X-u i TikToku.
Za početak, ogromna količina informacija i brza priroda feedova društvenih medija mogu da podstaknu i brz prelazak preko stvarnog čitanja vijesti. Ovo može dovesti do toga da korisnici dobijaju samo površno razumijevanje vijesti, što može drastično uticati na način na koji razumiju priču ili događaj. Takođe, brza i viralna priroda dijeljenja sadržaja na društvenim medijima znači da se lažne ili obmanjujuće informacije mogu brzo širiti. Bez rigoroznih uređivačkih standarda, ljudima sa lošim namjerama je lako da kreiraju lažne naloge ili stranice koje se pretvaraju da su vijesti kako bi lažne ili iskrivljene činjenice predstavili kao prave vijesti.
A onda je važno razumjeti i to da su platforme društvenih medija prvenstveno vođene profitom. To znači da oglašivači plaćaju za vidljivost, što ponekad može zamagliti granice između autentičnog sadržaja vijesti i sponzorisanog sadržaja ili oglasa. Da bi se stvari dodatno zakomplikovale, naslovi koji privlače pažnju, mamci za klikove i senzacionalne priče obično dobijaju više pažnje i lakše postaju „trendovi“ na platformama društvenih medija nego nijansirano, dubinsko novinarstvo. Vijesti koje podstiču jake emocije, bilo pozitivne ili negativne, vjerovatnije će biti podijeljene, stvarajući potencijalnu pristrasnost prema emocionalno nabijenim vijestima u odnosu na neutralnije, uravnoteženije izvještavanje.
Razmislite o svim ovim pitanjima dok čitate vijesti na platformama društvenih medija. I razmislite o direktnom odlasku na portale ili vebsajtove za sveobuhvatnije i tačnije iskustvo, poručuju iz irskog Be Media Smarta.
B.R.