Petak, 18 Jula, 2025
spot_img
NaslovnicaSLAJDERŽELJKO PETROVIĆ: Moji najljepši fudbalski dani bili su u Budućnosti

ŽELJKO PETROVIĆ: Moji najljepši fudbalski dani bili su u Budućnosti

Foto: Mn.M.

SERIJAL 100 godina FK Budućnost: Nekad i sad 

– Prošle nedjelje sam gledao utakmicu Budućnost – Crvena zvezda kad smo dobili 2:0, dostupni su snimci na internetu, društvenim mrežama, lijepo je kad sve to vidiš… Pamtim i meč protiv Prištine kada sam postigao gol za 2:1, taj pogodak je značio opstanak Sutjeske u ligi. Mnogo je uspomena, kada izađeš i vidiš stadion pun, onaj naš teren kakav je bio, a stvorio je takve fudbalere – ovako je trener kuvajtske Al Kadasije Željko Petrović počeo razgovor za MNE magazin o svojim igračkim danima u FK Budućnost.

Prisjetio se legendarni fudbaler koliko je bio srećan kada je prvi put obukao ,,plavo-bijeli” dres.

– Niko od nas nije dolazio da igra zbog para nego zato što voli klub. Igrali smo fudbal iz ljubavi, družili se, neke istinske vrijednosti su bile u prvom planu. Svi koji su živjeli u Podgorici i bavili se fudbalom sanjali su da obuku dres Budućnosti. To je i meni bio san, koji se ostvario i nastavio poslije igranjem četri godine, sve ostalo je istorija – priča Petrović.

A lijepo je biti dio istorije Budućnosti, smatra Petrović, jer to znači da si ostavio neki trag i da si bio dobar u nečemu što si radio za klub.

Petrović koji je igračku karijeru gradio od Dinama, preko Sevilje, Den Boša, PSV, RKC Valvajka, pa do Urave, poručuje da su mu najljepši fudbalski dani bili u Budućnosti.

Trener nekada bio autoritet

Petrović je kazao da je današnjim generacijama teško objasniti kako je tada bilo i koliko je značilo ono što trener kaže. Na njegovu karijeru najviše je uticaja imao Gano Ćerić, kojem je oduvijek bio zahvalan.

– Tada je bila jedna rečenica dovoljna, ako ne shvatiš, nije bilo dobro za tebe. To su bili majstori koji su vas svojim metodama navodili da postanete igrač. Kad sam pošao u OFK Titograd, pred jednu utakmicu, zvao me Slavko Miročević i rekao izgubili smo ti onu knjižicu. Mene je poslije bilo sramota ikad više da se vratim. Prestao sam i od tada igrao stalno mali fudbal. Bio sam među nekoliko igrača koji su bili poznati. Igrao sam sa velikanima poput Željka Gašića, Srđe Bojanića… I onda me tu primijetio Čeja, pozvao Gana Ćerića koji je došao i zahvaljujući njemu postao sam igrač. Da nije bilo njega nikad ne bih. Poveo me ispred Bajice i rekao ,,kreći bitango” (smijeh) jer sam ja uvijek bio u gradu, na kafi… Nisam prošao nikakve mlađe škole, sa malog poligona otišao sam kod njega u omladince, a to je skoro nemoguće da neko ko nije prošao kroz mlađe selekcije bude igrač. Možda sam i jedini slučaj koji je na taj način postao fudbaler. Gano i Mišo Folić su me ubjeđivali da igram desnog beka kad nisam htio i to me spasilo, zato što sam mogao i da ne igram i odem – prisjetio se Petrović.

Tadašnji igrači Budućnosti, prema riječima Petrovića bili su skromni, a u gradu izuzetno cijenjeni.

– Igrao sam sa velikanima crnogorskog fudbala, u klubu koji najviše voliš, što se mene lično tiče oni meni nisu ništa dali, ni auto, stan… Ništa što su mnogi dobijali, ali smo bili srećni i kad dobijemo neku platu ili akontaciju, jer stadion je bio pun, na tribinama pravi spektakl, to se ne može riječima dočarati. Žao mi je što i sada nije tako. Bio si voljen, poštovan u gradu kao igrač Budućnosti. Međutim, kada duže igraš onda se mijenjaju pravila, dolaze i traže te veći i ideš – dodaje on.

Petrović smatra da je teško danas napraviti igrače poput Savićevića, Vujovića, Miročevića… zato što su se trenažni procesi promijenili.

– Igra se sa dva dodira, sa jednim dodirom brže. Mislim da svaki trener pogotovo u mlađim kategorijama kada dolazi do razvoja treba da pusti igrača koji ima dribling da radi taj dribling, a ne da ga sputava sa dva dodira. Igra se dosta 4 na 4, to su uzrasti veoma mladih igrača, oni treba da izađu na možda malo veći teren i da im se pruži prilika da driblaju, itd. Ne možeš sputavati dijete sa jednim ili dva dodira i onda izgubi ono u čemu je bio najbolji. Zamislite da je nekadašnje čuvene fudbalere neko sputavao sa dva dodira, pa nikad ne bi bili to što jesu. Prije se igralo stalno na dva gola, a samim tim kad igraš tako, sve ti je prisutno kao na utakmici i onda sa jednom malom korekcijom na poziciji na kojoj igraš praviš razliku. Ja kad sam počeo kao desni bek, imao sam sreću što sam bio napadač prije toga pa sam se stalno ubacivao. Kad kažu Dani Alves se ubacuje, ja sam se ‘86 ubacivao kao Alves (smijeh), zato što sam bio napadač. Da sam bio pravi bek kako su oni htjeli nikada ne bih napravio karijeru. Sjećam se nije bilo utakmice da ne čuvaš neko ,,čudovište” u ondašnjoj ligi, od Tuzle, Beograda, Zagreba… Bilo je trenera koji kažu pazi, zatvori. Kakvi zatvori… Igramo npr. na Marakani i treba da pazim Deja, šta imam ja od toga, pazim Deja, Piksi zabije golove, paziš Piksija, Pančev postigne pogodak… Onda odem da se izigram da vide da znam, tako sam ja sebi napravio neko ime… Pošao sam iz Budućnosti u reprezentaciju, igrao finale prvenstva Evrope do 23 godine, debitovao kod Osima, igrao poslije na SP i onda sva moja karijera u inostranstvu… – pojašnjava on.

Na raspolaganju crnogorskom fudbalu 

Već godinama Petrović koji, nakon igračke ima i bogatu trenersku karijeru, pokušava da sam napravi nešto za poboljšanje crnogorskog fudbala, ali kako kaže, to je teško kod nas.

– Ljudi me upozoravaju nemoj to da radiš, odmah će reći: ,,što je došao, koji je interes, koliko zarađuje”, ili da vidim koja partija će biti, a mene to ne zanima, ja sam tu zbog sporta. Sve to mi je malo ubilo volju, a mislim da bih trebalo da ostavim nešto iza sebe u Podgorici. To je moj grad, moja država, ali smo mi veoma težak narod što se tiče saradnje i slušanja. Ne kažem da mene neko treba da sluša, nisam izmislio fudbal, ali treba mnogo stvari da se promijeni kod nas, da bi nešto napravili – smatra on.

Poručuje da je na raspolaganju za sve što treba kada je dobrobit crnogorskog fudbala u pitanju, te da ga funkcije ne zanimaju.

Svi koji su živjeli u Podgorici i bavili se fudbalom sanjali su da obuku dres Budućnosti. To je i meni bio san, koji se ostvario i nastavio poslije igranjem četri godine, sve ostalo je istorija

– Evo ja ću biti pomoćnik bilo kome ko ima super viziju. Ne moram ja da budem trener, predsjednik… Ako želimo nešto, onda nije bitna funkcija koju obavljaš nego svi treba da se založimo da bude dobro svima. Ali, kod nas je najbitnija funkcija i da se kaže – ja sam to i to. Zašto ,,ja” – mi smo, ajde nas 10 -15 da napravimo neki program, da vidimo kako rade zemlje poput Finske, Luksemburga, koje su bile ispod nas i nisu mogle da nam privire, kako su uspjele. Ne moramo da gledamo Njemačku, Španiju… Da vidimo da li da se promijeni način igre, evo tereni se poboljšavaju, nadam se da će biti svi dobri barem da se igra. Da se nešto promijeni što odgovara našem mentalitetu, da bi se stvorili novi igrači koji će biti dobri za reprezentaciju. Ako ovako radimo izgubićemo i reprezentaciju za koju godinu. Ako Budućnost gleda 300 ljudi sa tribina, onda nemam o čemu više da pričam. Svi su postali instagram, tiktok navijači, najlakše je kritikovati – kazao je.

Kako dodaje, prošlog ljeta je razrađivao i nacrtao plan za nešto što bi moglo biti najjače na Balkanu.

– Da Crna Gora bude privlačna cijeloj Evropi, saradnja sa dva najveća kluba na svijetu, turniri koji bi se tu odigravali… To košta dosta, ali ja mislim da bi donijelo tolike benefite državi, od neprocjenjive vrijednosti gradu, djeci i fudbalu. To je kod nas teško zbog mnogo faktora. Bio sam i u FSCG, Savićević mi je korektno rekao kolika je njihova pomoć i da će sve da učine, ali to je koštalo mnogo više nego što sam ja mislio. Kada bi država stala iza toga, to bi bilo stvarno spektakularno – zaključio je.

Nikolina Petrović 

POVEZANI TEKSTOVI

POPULARNO