“Prvi put smo na ovakvom razgovoru. Veoma smo zabrinuti za sina. On praktično ne razgovara više sa nama, konstantno igra igrice, ili je na društvenim mrežama. Dakle, ako nije na kompjuteru onda koristi telefon. Probali smo da ga ograničimo, ali ni to ne ide. Popustio je i u školi i sve češće dolazi u verbalne i fizičke sukobe sa vršnjacima.”
Digitalni svijet kakav danas poznajemo čini nam se kao da postoji jako dugo, a naime, digitalizacija se intezivno odvija najviše u posljednjih pola vijeka. Intezivnan razvoj i uticaj dešavaju se od početka 2000. kada je internet postao generalno dostupan za korišćenje. Prednosti digitalnog razvoja su brojne, međutim, postavlja se pitanje da li smo svjesni potencijalnih posljedica? Naime, istorijski gledano, nijedan period razvoja (u industriji) se nije odvijao brzo kao što se dešava razvoj u okviru digitalnog svijeta. Praćenje posljedica masovne upotrebe interneta generalno, društvenih mreža, chat botova na mentalno zdravlje ljudi za sada je teško ispitati i još manje vjerovatno predvidjeti. Da bi se uvidjele i razumjele neke promjene, to se uglavnom radi kroz realizaciju priholoških istraživanja. A psihološka istraživanja traže vrijeme da se realizuju kako bi se određene hipoteze potvrdile ili odbacile, dok sa druge strane, digitalni razvoj sve više uzima maha i brže napreduje.
Ono što predstavlja dodatni rizik za odnos roditelj-dijete jeste kako postaviti granice, a opet pokazati razumijevanje prema djetetu i njegovim potrebema
Online svijet
Ono što danas vidimo jeste da mladi ljudi mnogo lakše stupaju u kontakt u online svijetu, dok je realni kontakt dosta manje zastupljen i teže se ostvaruje. Zapravo, socijalni kontakt nosi neke rizike (da se nekome osoba ne dopadne, da bude odbačena i slično). U skladu sa preuzetim rizicima, slijede i “nagrade” koje dolaze kroz ostvaren kontakt. Sa druge strane, online komunikacija gotovo da ne nosi nikakav rizik, niti obavezu. Može da se prekine u bilo kom trenutku povlačenjem jedne strane, što je teško zamisliti da se dešava u realnom kontaktu. Dakle, u online komunikaciji, rizici su mali, samim tim i satisfakcija je trenutna i minimalna. A nakon povlačenja iz online komunikacije, kod osobe se vrlo često produbljuje autentični osjećaj usamljenosti. Chat botovi, koji su postali popularni u posljednjih nekoliko godina, a posebno interesovanje pobudili kod mladih, nose još manje rizika u komunikaciji. Takoreći su nepostojeći.
Generacijski jaz
Brzina tehnoloških promjena danas je izuzetno velika, što dodatno produbljuje već postojeći generacijski jaz između roditelja i djece. Roditelji koji su odrastali bez interneta teško mogu da se poistovjete sa stvarnošću u kojoj njihova djeca žive – stvarnošću u kojoj je digitalizacija prisutna u svakom aspektu svakodnevice. Ono što roditeljima djeluje neprirodno ili zabrinjavajuće, djeci često izgleda kao jedina normalnost. Zabrinutost roditelja nije bezrazložna. Danas vidne posljedice su da djeca i mladi imaju sve manje strpljena, a frustraciona tolerancija je izuzetno niska, vokabular dosta smanjen, a razvoj motoričkih vještina (posebnu krupne motorike koja se razvija kroz sport) takođe dosta trpi. Ovo su tek vidljive posljedice, a ono što nas čeka dalje ostavlja jedno veliko pitanje. Ono što predstavlja dodatni rizik za odnos roditelj-dijete jeste kako postaviti granice, a opet pokazati razumijevanje prema djetetu i njegovim potrebema. Postavljanje jasne granice u korišćenju savremene tehnologije i korišćenju društvenih mreža je nužno, posebno za djecu nižeg uzrasta. Zbog toga je važno da roditelji postavljaju jasne granice, da budu dosljedni i da razviju svoje roditeljske kapacitete da se nose sa frustracijom djeteta.
Autorka: Ljubica Aničić, psiholog
Razvojni centar Integra
Kontakt telefon: 068448900
email: [email protected]