Direktor Hitne medicinske pomoći (ZHMP) Vuk Niković još kao šestogodišnji dječak rekao je da će jednog dana biti doktor. Tu želju je i ostvario isključivo svojim učenjem, zalaganjem i radom, na šta je danas ponosan.
Rodni grad Plužine, nakon završene osnovne škole, zamijenio je Podgoricom 1989. godine. U glavnom gradu pohađao je nastavu u Medicinskoj školi – opšti smjer. Od tada kreće njegova posvećenost najhumanijoj profesiji. Obrazovanje je nastavio u Foči upisavši Medicinski fakultet. Nakon druge godine prelazi na Medicinski fakultet u Kragujevcu koji završava 2000. godine. Specijalizaciju iz Urgentne medicine završio je u Beogradu za tri i po godine, koja je tada inače trajala četiri. Specijalistički ispit iz Urgentne medicine položio je u aprilu 2011. godine.
Zvanje magistar menadžmenta u zdravstvu ima od 2020. godine, predavač je po pozivu na kongresima urgentne medicine kako u regionu tako i u inostranstvu.
Od prvog razreda Medicinske škole do zvanja primarijus (2017), put nije uvijek bio lak, ali dr Niković nikada nije odustajao od svojih stavova i pravičnosti. To ga je i usmjerilo u glavni grad Austrije, koji smatra drugom kućom.
Na čelu ZHMP-a je od 2021. godine. Kaže da Hitna pomoć više ne liči na onu u kojoj je radio i bilo je vrijeme da se mijenja i ide u korak sa savremenom medicinom.
– Hitna pomoć u Crnoj Gori sada je neprepoznatljiva u poređenju sa nekada. Danas je privilegija raditi u Hitnoj koja izgleda savremeno. Moje kolege i ja nekad nijesmo mogli promijeniti ništa. Bilo je jeres. U Hitnoj su nekada radile perjanice crnogorskog zdravstva. Uspjeli smo od 24 obnoviti i potpuno izmijeniti i opremiti savremenom opremom čak 18 hitnih jedinica u Crnoj Gori. Otvorene su hitne pomoći gdje nikad nisu postojale: Plužine, Gusinje, Zeta, Tuzi. Sve obnovljene hitne pomoći zadovoljavaju standarde EU. Polako u sve se uvodi ultrazvučna i laboratorijska dijagnostika… Do sada je uloženo više od 5,5 miliona eura. Decenija tavorenja ostavila je ozbiljan trag, ali polako sve dobija svoj smisao – dodaje on.
Počeci
U razgovoru za MNE magazin, dr Niković se prisjetio svojih početaka u obrazovanju.
– Put je išao od srednje medicinske škole, pa medicinski fakultet i danas sam to što jesam. I opet bih, bez dileme i ako danas shvatam koliko je odricanje iz male sredine poći, učiti i socijalizovati se… Bile su to čudne devedesete – priča on.
Kako dodaje, porodica ga je htjela usmjeriti na drugačiji put.
– Nijesam se dao, već sa 15 godina znao sam šta hoću. Tetka sa očeve strane je imala najveću zaslugu za sve ovo što sam danas. Ona je u tim vrlo teškim godinama preuzela odgovornost da me školuje. Da, tetka Desa, svi su znali za nju dok sam bio student. Moje je bilo da učim – kazao je dr Niković.
Pravičnost je princip kojim se vodi od prvog dana kada je njegova karijera u pitanju i to za sobom vuče borbu i često, kako kaže, budete neshvaćeni u ovoj sredini.
Poručuje da ima mnogo momenata u životu koji su ga učinili ponosnim.
– Od završenog Medicinskog fakulteta do položenog specijalističkog ispita, pa sve do prilike da mijenjam izgled Hitne pomoći u Crnoj Gori – dodao je.
U Beču se usavršavo iz Urgentne medicine od 2009. do 2019. godine, pa je za ovaj grad posebno vezan.
– Beč je čini mi se moj drugi rodni grad. Često kažem, bježao sam od problema koje zaista jesam imao na poslu kao mladi ljekar samo zato što mislim drugačije – navodi dr Niković.
Nikovićeva prvobitna želja je bila hirurgija, ali nije sve išlo kako je zamislio, ipak danas ne žali što je odabrao urgentnu medicinu.
– Bilo je ,,boljih” od mene i nisam mogao dobiti specijalizaciju i ako sam tri puta konkurisao. Kako sam već dosta bio u Hitnoj odluka je pala, ostajem. To je bio težak trenutak u kojem upoznajem u ambulanti kolegu doc dr Dragana Kovača specijalistu urgentne medicine, nekad šefa Hitne pomoći u Podgorici. I danas kažem pomogao mi je da ipak prihvatim da urgentna nije toliko loša i danas sam tu i nijesam se pokajao – kazao je.
Biti predavač od regiona pa do Uzbekistana, Austrije, Izraela, St. Petersburga gdje pored stručnih tema govori i o organizaciji Hitne medicinske pomoći u malim državama, veliki je uspjeh ne samo za dr Nikovića, već za crnogorsku medicinu. Ipak, direktor ZHMP-a o tome ne priča puno.
– Nema reklame, bilborda.. Ali iz male Crne Gore biti predavač nije nimalo jednostavno, a posebno kada ste sami, kad sve postižete svojim radom, niste dijete roditelja koje mora da uspije već vam život obilježe usponi i padovi. Borba. Nije to toliko loše iskustvo, životno – poručuje on.
U Podgorici od skoro postoji katedra za urgentnu medicinu, a dr Niković je doprinio da taj program zaživi i kod nas u Crnoj Gori.
– Ogromni uspjeh koji sam ostvario zahvaljujući kolegama sa Medicinskog fakulteta u Kragujevcu gdje sam studirao i podršci Medicinskog fakulteta u Podgorici i Ministarstva zdravlja. Sada kompletan program se obavlja kod nas u Crnoj Gori, u Podgorici – pojasnio je on.
Mentorstvo
Dr Niković je mentor iz oblasti urgentne medicine na Medicinskom fakultetu u Podgorici i kada edukuje mlađe kolege, pokušava im objasniti da, ako je hirurgija kraljica medicine, onda je urgentna medicina princeza.
– Često onako sa puno poštovanja prema svim kolegama kažem da specijalista urgentne medicine nije salonski doktor. Dok drugi sjede u nekom kabinetu, rade u sali, urgentaš je na terenu, na kiši, hladno mu je ali od njega zavisi mnogo toga – smatra on.
Svim mladim ljudima koji bi da se obrazuju i postanu ljekari poručuje, ako zaista žele treba da budu ljekari jer će to u budućnosti biti najtraženija profesija a i danas je već, dodaje.
– Biti ljekar samo radi bijelog mantila postaje rizik jer ljekar možda danas može biti svako. Ali, liječiti može samo onaj ko dobro nauči, koji razumije i koji ima smisla za to – kazao je dr Niković.
Priroda
Kada nije u ulozi ljekara/direktora slobodno vrijeme koristi za planinarenje.
– Priroda je za mene izduvni ventil, neka vrsta adrenalina. Valjda to je zavist, ali ona koja me opušta – navodi on.
Profesija je uticala i na njegov način života.
– Tragova ima na svakom koraku, u svakom dijelu života i načinu življenja istog. Kako bi čovjek izgledao ako ga profesija ne mijenja. Ako ništa drugo jedna bora mora da vas podsjeća ko ste, šta radite – kazao je.
Poručuje ,,medicinu živite, ako nije tako nemojte se baviti ovim poslom, ima ljepših, možda…”
Na kraju razgovora odgovorio nam je koja je njegova životna parola.
– Nema predaje, igraj svoju igru – zaključio je.
Nikolina Petrović