– Uzrok odsustva etičnosti u novinarstvu nije samo u spoljnim pritiscima, već u sve manjoj spremnosti medija da se odupru brzoj i jeftinoj vidljivosti. Etičnost se danas često doživljava kao teret, a ne kao temelj profesije, kazao je Mili Prelević, zamjenik glavnog i odgovornog urednika dnevne novine „Dan“ i portala „Dan“ za Montenegro magazin. On navodi da je to opasna zamjena teza, te da kada zaboravimo da su ljudi o kojima pišemo – nečija majka, brat, komšija – tada počinjemo da griješimo.
– Novinarstvo bez etike nije profesija, već samo buka. Dodatni problem je i širenje lažnih vijesti, često kroz društvene mreže, ali i neprovjerene izvore koje pojedini mediji preuzimaju bez provjere. I tu tehnologija može pomoći – vještačka inteligencija danas omogućava prepoznavanje lažnih vijesti, govora mržnje i manipulativnog jezika, ali odgovornost ipak ostaje na novinarima. Zato vjerujem da rješenje mora doći iznutra – iz redakcija koje njeguju kulturu profesionalizma, međusobnog povjerenja i stalnog podsjećanja zašto radimo to što radimo. U Danu pokušavamo upravo to: da ne zaboravimo da je novinarstvo poziv, a ne samo posao, navodi Prelević.
Pravo javnosti da zna, kako kaže, temelj je svakog slobodnog društva, ali to pravo mora biti upotpunjeno odgovornošću novinara i urednika.
– Ne objavljujemo samo zato što možemo – već zato što smatramo da je to opravdano, korisno i ispravno. Granica između prava na informisanost i prava javnosti da ne bude izložena uznemiravajućem sadržaju određuje se promišljanjem: da li štitimo javni interes ili zadovoljavamo nečiju radoznalost? Novinar koji piše, kao i urednik koji objavljuje, mora biti svjestan da njegove riječi imaju težinu. Odgovornost novinara je ogromna – slična odgovornosti ljekara ili sudije. I mi možemo, svjesno ili nesvjesno, da utičemo na sudbine ljudi. Zbog toga se svakom tekstu mora pristupiti sa znanjem, ali i sa savješću, kaže Prelević.
On dodaje da borba protiv tabloidnosti i senzacionalizma počinje od svake redakcije, i svakog novinara ponaosob.
– Svaki naslov koji napišemo, svaka riječ koju izaberemo nosi poruku – ne samo o temi, nego i o tome ko smo mi kao medij. Ne smijemo pristajati na jeftinu pažnju i manipulativni jezik. Danas postoji sve više alata koji koriste vještačku inteligenciju da prepoznaju obrasce senzacionalizma, govora mržnje i tabloidnih narativa – to su korisni alati, ali ključna odluka ostaje na nama. Srž problema je u filozofiji rada – da li želimo da obrazujemo i informišemo, ili da šokiramo i zabavimo? Ja sam ubijeđen da novinarstvo koje bira istinu, kontekst i dostojanstvo – ima dugoročnu vrijednost, čak i u vremenu u kojem se čita površno i brzo, ocijenio je Prelević.
Novinarstvo mora da se vrati sebi – da bude hrabro, istinito i saosjećajno
Povjerenje je najvažnija valuta našeg posla – i najteža za zaraditi, podsjeća Prelević.
– Povjerenje se ne gradi kampanjama ili marketinškim sloganima, već svakodnevnim radom, tekst po tekst. Da bi nas ljudi ponovo shvatili ozbiljno, moramo i mi ozbiljno shvatiti svoju ulogu. Profesionalni standardi nisu luksuz, nego osnova. Transparentnost, dosljednost, priznanje grešaka – sve to govori čitaocima da nas mogu smatrati odgovornima. Vjerujem da u tome i tehnologija može pomoći, posebno u prepoznavanju lažnih vijesti, ali srž povjerenja ostaje u ljudskom odnosu prema istini i poštovanju čitaoca. Novinarstvo mora da se vrati sebi – da bude hrabro, istinito i saosjećajno, zaključio je Prelević.
Mn.M.