Medijska pismenost bi trebalo da postane prioritet u obrazovanju u Crnoj Gori, kazao je u razgovoru za MNE magazin Miroslav Minić, profesor crnogorskog – srpskog, bosanskog, hrvatskog jezika i književnosti u danilovgradskoj Gimnaziji.
Važno je učiti mlade kako da prepoznaju pouzdane izvore, smatra Minić koji je alumnista States Departmenta – International Visitor Leadership Program za 2019. godinu: Media Literacy for Educators.
Povjerenje u medije bi se moglo vratiti ako bi novinari i urednici dosljedno poštovali profesionalne standarde, ako bi bili ljudi od integriteta, posvećeni istini i etici, vjeruje autor i trener više programa za stručno usavršavanje nastavnika u Zavodu za školstvo Crne Gore i Centru za stručno obrazovanje, te predavač na seminarima i radionicama medijske pismenosti – Savjet Evrope, UNESCO, UNICEF, Institut za medije Crne Gore, NVO Juventas, CGO, American Corner.
Minić je koautor predmetnog programa Medijska pismenost – izborni predmet za VII ili VIII ili IX razred osnovne škole. Takođe je koautor priručnika za nastavnice i nastavnike „Medijska pismenost u III ciklusu osnovnoškolskog obrazovanja“, (Institut za medije Crne Gore), autor praktikuma Medijska pismenost: Učim, POUČAVAM, podržavam (Institut za medije Crne Gore).
Čitanka za treći razred srednje stručne škole (ZUNS), čiji je Minić koautor je dobila Specijalnu nagradu BELMA za najbolji evropski udžbenik u kategoriji za srednje škole.
Na koji način se može procijeniti pouzdanost i tačnost informacija? Kako medijska pismenost tome doprinosi?
– U vremenu kada nas informacije okružuju i „bombarduju“ sa svih strana, a mediji utiču na naše stavove i ponašanja, važno je učiti mlade kako da prepoznaju pouzdane izvore. Sve više živimo u digitalnom svijetu, što čini još važnijim razumijevanje medijskih manipulacija, naročito dezinformacija i propagande.
Pouzdanost informacija možemo procijeniti analizom medijskih sadržaja, poređenjem s provjerenim izvorima i primjenom medijske pismenosti. Zato je važno da medijska pismenost postane prioritet u obrazovanju u Crnoj Gori. Mlade treba učiti da ne prihvataju informacije „zdravo za gotovo“, već da ih kritički preispituju.
Center for Media Literacy, vodeća organizacija u ovoj oblasti, razvio je pedagoški koncept zasnovan na pet ključnih pitanja koja pomažu u razumijevanju i tumačenju medijskih poruka. Ova metoda omogućava mladima da shvate kako i zašto se informacije kreiraju i kakav uticaj imaju na društvo. Razvijanjem medijske pismenosti gradimo društvo koje donosi odluke na osnovu provjerenih činjenica, umjesto senzacionalizma i manipulacije.
Mediji se sve češće pozivaju na neimenovane izvore ili su izvori ,,struka“ , ,,stručnjaci“. Da li se takve informacije mogu smatrati relevantnim?
– Naravno da ne mogu. Informacije koje dolaze iz neimenovanih izvora ili koje se pripisuju „struci“ i „stručnjacima“ treba uzimati s velikim oprezom. U oblasti zdravlja često možemo naići na bombastične naslove – „čudestan lijek za mršavljenje“ ili „doktori ne žele da znate ovu tajnu“, koji su naravno bez naučnih dokaza. Takvi sadržaji ne samo da dezinformišu javnost i šire lažne nade, već mogu ozbiljno ugroziti zdravlje. Slično tome, neprovjerene vijesti o poznatim ličnostima – od navodnih tajnih veza do skandala, služe isključivo za privlačenje pažnje, a mogu i ozbiljno narušiti reputaciju osobe o kojoj se piše. Cilj ovakvih sadržaja nije istina, već senzacija.
Povjerenje u medije se smanjuje. Kako spriječiti taj trend?
– Povjerenje u medije sve više slabi zbog širenja dezinformacija, senzacionalizma, zbog političkih ili ekonomskih pritisaka… Sve to ozbiljno narušava kredibilitet novinarstva. Tome dodatno doprinosi brzina kojom se informacije šire na digitalnim platformama, često bez ikakve provjere.
Ali povjerenje u medije je ključno za zdravo društvo. Vjerujem da bi se ono moglo vratiti ako bi novinari i urednici dosljedno poštovali profesionalne standarde, ako bi bili ljudi od integriteta, posvećeni istini i etici. Profesionalno izvještavanje, zasnovano na provjeri informacija i relevantnim izvorima mogu učiniti veliku razliku. S druge strane, odgovornost nije samo na medijima. Svi mi moramo razvijati kritičko razmišljanje, učiti kako da prepoznamo manipulaciju i razlikujemo pouzdane izvore od nepouzdanih. Posebno je važno obratiti pažnju na portale koji su često glavni izvor informacija, ali i dezinformacija.
Na kraju, čak i kada mediji rade profesionalno i odgovorno, zdrava doza skepticizma je neophodna. Kritičko razmišljanje ne znači sumnjati u sve, već znati prepoznati razliku između dobrog novinarstva i propagande.
Koliko društvene mreže imaju uticaja na medijsku pismenost?
– Društvene mreže imaju ogroman uticaj na medijsku pismenost – i u dobrom i u lošem smislu. Postale su glavni izvor informacija, posebno za mlade, ali su istovremeno i prostor gdje se sloboda govora često zloupotrebljava, a dezinformacije šire brže nego ikada.
S jedne strane, sjajno je što danas možemo lako doći do raznovrsnih informacija i kvalitetnih edukativnih sadržaja. Društvene mreže omogućavaju ljudima da dijele mišljenja, analiziraju informacije i aktivno učestvuju u društvenim debatama.
Ali, s druge strane, tu su i problemi – dezinformacije, teorije zavjere i manipulacija. Posebno zabrinjavaju eho komore – algoritmi nam serviraju sadržaj koji potvrđuje naša uvjerenja, zbog čega može biti teško sagledati stvari iz druge perspektive. A bez toga, kritičko razmišljanje postaje ograničeno.
Smatrate li da društvene mreže sve više postaju sredstvo informisanja u poređenju sa medijima? Gube li mediji trku sa društvenim mrežama?
– Nažalost, imam osjećaj da su društvene mreže postale glavni izvor informisanja, posebno među mladima, zbog čega tradicionalni mediji sve više gube publiku. Ali, ključno je pitanje – mogu li društvene mreže zaista zamijeniti profesionalne medije? Mislim da ne mogu. One nisu novinarski mediji, jer na njima svako može objaviti bilo šta, bez ikakve obaveze provjere činjenica.
Naravno, kvalitetni mediji koriste društvene mreže za distribuciju vijesti i komunikaciju s publikom, ali to ne mijenja suštinu – društvene mreže možda vode u brzini i dostupnosti informacija, ali tradicionalni mediji i dalje imaju ključnu ulogu u pružanju tačnih i provjerenih informacija.
Nikolina Petrović