Na Svjetski dan socijalne pravde u obavezi smo ukazati na nepravedan odnos države, koju finansiraju građani kako bi radili u njihovu, a ne za ličnu korist, poručila je predsjednica Banke hrane Marina Medojević.
– Povodom ovog datuma, ne možemo da ne zapitamo koliko je naša država tj. Vlada i resorna ministarstva (socijalno, zapošljavanja, obrazovanja, zdravlja) ali i lokalne samouprave multisektorskom saradnjom učinila na unapređenju ljudskih prava, smanjenju socijalnih razlika, smanjila siromaštvo i izašla u susret ranjivim kategorijama društva – kazala je ona.
Medojević je istakla da Crna Gora je još bez preciznih podataka o broju siromašnih i onih koji ne mogu da zadovolje osnovne egzistencijalne potrebe, kao i bez podataka o broju beskućnika ili osoba koje nemaju adekvatno stanovanje ni pristup osnovnoj infrastrukturi i servisima kao što su voda, grijanje i struja.
– Ekonomska i socijalna nejednakosti u državi je izražena, a problem siromaštva nije prepoznat kao značajan problem, iako u zoni nemaštine živi 20 odsto stanovnika naše države i 27 odsto djece. Nejednak pristup školovanju, liječenju, zapošljavanju, socijalnoj zaštiti, pristupačnog stanovanja samo su neki od razlika u pravima i mogućnostima koje su prisutne u našoj državi – istakla je Medojević.
Ona smatra da socijalna pomoć u Crnoj Gori mora biti ključni dio crnogorskog socijalnog sistema i pružati finansijsku podršku i servise osobama koje nisu u mogućnosti da pokriju osnovne životne troškove.
– Osnovna svrha je osigurati minimalne uslove života kakvi su: hrana, smještaj, odjeća, medicinska njega. Socijalna pomoć mora da osigurava i troškove stanovanja i režija. Neophodna je i dodatna podrška za djecu, srazmjerna standardu porodice. Socijalna pomoć treba biti namijenjena osobama koje nisu radno sposobne, poput starijih osoba, osoba s invaliditetom ili hronično bolesnih. Pomoć je potrebna i za trudnice i novorođenčad u stanju socijalne potrebe. Ona bi morala biti svakomjesečna sa vremenski ograničena. U dobijanje pomoći moraju se uključivati i osobe koje su radno sposobne i nezaposlene, ukoliko ne mogu samostalno pokriti osnovne životne troškove, a ne postoje mogućnosti za zapošljavanje – navodi Medojević.
Podsjeća da je, po istraživanju MONSTAT-a, u Crnoj Gori 20,1 odsto socijalno ugroženih, a svega tri odsto onih koji primaju jedino socijalno davanje namijenjeno siromašnima (MOP).
– Iznos MOP-a ne pokriva ni nedjeljne potrebe pojedinca i porodica. Kreće se od 95 eura za pojedinca, 160 za četvoročlanu porodicu i maksimalnih 180 eura za pet i više članova domaćinstva. Visina naknade po osnovu rođenja djeteta za lice koje je na evidenciji Zavoda za zapošljavanje Crne Gore i redovnog studenta iznosi mjesečno 113,16 eura. Od 240 milona eura, koliko teži socijalni budžet države, svega četiri odsto namijenjeno je siromašnima, ostale stavke (dječiji dodatak, nadoknade za majke, bolovanja….) nisu nužno vezane za siromašne, već ih mogu ostvarivati i oni koji nemaju materijalnih problema – naglasila je Medojević.
Prema njenim riječima, svaka država koja brine o standardu građana trudi se da drži svoje stanovnike iznad linije siromaštva.
– Ljudi nakon 65 godine, koji su bez prihoda i imovine, ne dobijaju novčanu pomoć, a ni u uslugama. Kod nas se ne pominje u socijalnoj politici, socijalna penzija. Namjera gradonačelnika Podgorice za besplatan prevoz penzionera je pohvalna, ali mora uključiti i ljude bez penzije, iste starosne dobi. Isti besplatni servis potreban je i socijalno ugroženim građanima, što je standard država socijalne pravde – ocijenila je Medojević.
Izvor: CdM