“Osjećam se nelagodno u svojoj koži, kao da mi je i moja koža tijesna. Sve što radim, kao da ne radim ja, nego neko drugi. Ja sam samo posmatrač tih događaja. Nekad nešto osjetim, ali to je kratkotrajno. Mislim da moja očekivanja nisu velika, samo želim da opet osjetim mir. A sa druge strane, što više želim da dođem do tog unutrašnjeg mira, čini mi se da je to sve dalje. Kao da mi polako postaje nedostižan, kao da nemam pravo na njega… ”
Unutrašnji (ne)sklad
Unutrašnji nesklad predstavlja jedan zajednički imenilac za mnogo pojmova. Ukoliko više klijenata dobije pitanje šta za njih predstavlja taj unutrašnji nesklad, vjerovatno je da ćemo dobiti brojne odogovore, koji čak nisu ni slični. Na prvi pogled, jasan je pojam, međutim istražujući sa klijentima otvaramo jednu potpuno novu lepezu značenja koju ova sintagma dobija. Slično je i sa druge strane pola. Šta je nasuprot unutrašnjem neskladu? Uglavnom unutrašnji mir i jasnoća, koji za svakog klijneta imaju drugačije značenje.
Veliki broj osoba, zbog trenutnih životnih okolnosti ili iskustava i adaptacija koje su kreirane tokom života, ne uspijevaju sami da dođu do unutrašnjeg sklada. U tim slučajevima, osoba čini nekoliko izbora. Osoba nije svjesna nesklada u kojem se nalazi i nastavlja sa svojim svakodnevnim funkcionisanjem uz osjećaj nelagode; osoba prihvata nesklad u kojem se nalazi, ali ne pokušava ništa da mijenja; osoba želi promjenu, i traga za okolinom koja može da podrži promjenu. Kada govorimo u unutrašnjem, mentalnom osjećaju nesklada, veliki broj osoba koji želi primjenu potraži podršku u psihoterapiji.
Psihoterapijske seanse
Psihoterapijiski proces nije brzo rješenje, niti garantuje nužno dosezanje onoga što klijent želi. Humanistički orijentisani psihoterapijski pravci usmjereni su na klijenta. Klijent dolazi sa određenim temama, dok terapeut u taj proces podrške klijentu ulazi sa puno empatičnosti i bezuslovnog prihvatanja. Kako bi terapijski proces obezbijedio napredovanje klijenta, neophodno je da klijent i terapeut budu kompatibilni.
Povezivanjem sa svojim potrebama, sa svojim tjelesnim aspektom, dubokim emocijama koje su godinama skrivane, dešava se promjena. Promjena ne dolazi odjednom, ona se „probija“ kroz male rascjepe kada se ukaže prilika
Često se postavlja pitanje kako se dešava promjena u psihoterapijskom procesu? Teraput je tu da ugleda klijenta sa svim promjenama koje se dešavaju u njemu, da prepozna određene obrasce ponašanja u kojima je klijnt „zaglavljen“. Ti obrasci ponašanja koji su klijentu bliski nisu „dobri“ ili „loši“. Oni su u određenom vremenskom trenutku bili funkcionalni za osobu, razvili su se usljed određenih okolnosti i bili su podržavajući i pomagali su joj da se nosi sa situacijama sa kojima se suočava. Međutim, promjenom okolnosti, ti obrasci postali su disfunkcionalni. A tu se javlja taj osjećaj nesklada, uznemirenosti i težnja ka promjeni.
Psihoterapija ne predstavlja niti brzo, niti lako rješenje. U brojnim seansama, terapeut i klijent su zagledani u to šta klijenta „koči“. Vrlo često to kočenje dolazi iz unutrašnjih uvjerenja, nemogućnosti osobe da se poveže sa svojim dubokim osjećanjima, uglavnom onim koja nisu ugodna, kao što su tuga, ljutnja, stid. Povezivanjem sa svojim potrebama, sa svojim tjelesnim aspektom, dubokim emocijama koje su godinama skrivane, dešava se promjena. Promjena ne dolazi odjednom, ona se „probija“ kroz male rascjepe kada se ukaže prilika. Baš zbog toga, klijentu ta promjena promiče, „kao da ide ispod radara“. Stoga, promjene koje su rezultat dugog rada na sebi, nekada budu vidljivije osobama iz okoline nego samom klijnetu. Potrebno je vrijeme i podrška da klijent stane sa svojom promjenom, da integriše ono što je sada drugačije.
Unutrašnji mir ne dolazi kada se poslože spoljni faktori, već kada osoba razvije kapacitet da prihvati sebe u svojoj raznolikosti. I koliko god zvučalo jednostavno, dosegnuti unutrašnji mir podrezumijeva dug i kontinuiran rad na sebi.
Autorka: Ljubica Aničić, psiholog
Razvojni centar Integra
Kontakt telefon: 068448900
email: r.centarintegra@gmail.com