Porto Novi
KOLUMNE PREPORUKA

RAZVOJNI CENTAR INTEGRA: Sklad partnerskog odnosa- Balans između bliskosti i lične slobode

Ilustracija

Marija: „Čini mi se sve više se udaljavam. Ne znam… Obožavala sam svaki trenutak kad smo sami i kad smo zajedno, i istina je da mi niko nije trebao. Ali treba mi sad.. Ja sam uvijek imala puno društva, izlazila sam, provodila se… Stefan ne. Sad mi treba da ponekad izađemo zajedno, ili sama ja, ljudi su me i zaboravili…Njemu je sve to glupo, a ja se osjećam loše. I sve više imam potrebu za drugim ljudima, nego da boravimo po cijeli dan sami.“ (zapis sa terapije)

,,Leptirići u stomaku”

Zaljubljenost, poznati osjećaj treperenja ili onih čuvenih „leptirića u stomaku“ kako bi se to laički reklo, prilično je blizak svakom od nas ponaosob. Ako posmatramo iz psihološke perspektive možemo reći da je to emocionalno stanje praćeno snažnom privlačnosti prema drugoj osobi, nerijetko idealizacijom te osobe i povećanom željom za povezivanjem sa njom.

Kada se govori o zaljubljenosti, sa naučne strane možemo reći da su od značajnog uticaja psihološki, biološki i socijalni faktori, koji su svaki za sebe izuzetno važni i karakterišu to emocionalno stanje.

Biološki aspekt promatranja zaljubljenosti govori o čuvenom hormonu dopaminu koji je zadužen za osjećaj zadovoljstva i euforije karakterističan za početnu fazu zaljubljenosti. Socijalni faktori su oblikovani kulturnim normama i očekivanjima od uloga u odnosu.

Kada posmatramo kroz prizmu psihološkog aspekta, primjetićemo usku povezanost sa idealizacijom partnera, težnjom ka savršenosti i ne primjećivanju onih loših osobina, koje su svojstvene svima. Idealizacija u odnosima kreira emocionalnu zavisnost, gdje osoba postaje previše usmjerena na svog partnera, što može dovesti do gubljenja sopstvene autentičnosti.

Zaljubljenost je prvi korak ključan za razvoj odnosa u koji partneri ulaze, kroz koji razvijaju vezu propraćenu različitostima svih sfera života. Gledanje kroz „ružičaste naočare“ kako bi se žargonski nazvala faza zaljubljenosti, važno je za odnos koji se razvija i sistem očekivanja i djelanja kroz isti.

Ono što se često srijeće u relacijama jeste da je jedan partner dominatniji u odnosu na drugog. Od jačine zavisne povezanosti među partnerima zavisi i kako će se sam odnos razvijati. Kroz taj odnos partneri rastu, definišu i kreiraju nove uloge i tu se najčešće prepoznaje idividualna autentičnost koja je važna u odnosu.

Idealizacija u odnosima kreira emocionalnu zavisnost, gdje osoba postaje previše usmjerena na svog partnera, što može dovesti do gubljenja sopstvene autentičnosti

Često odnos koji se uspostavi na početku, uzrokovan idealizacijom formira te uloge.

Težnja da partneru budemo predmet interesovanja i želje, modeluje ponašanje koje će biti prihvatljivo i „po mjeri“. Tu gubimo sebe i postajemo ono što se treba biti a ne ono što istinski jesmo, degradirajući lični napredak, koji se manifestuje kasnije, kada odnos prolazi sve faze i cikluse ljubavi. Zrela ljubav je svojstvena, manje ružičasta ali izuzetno jaka ako nosi autentičnu zrelost individualnosti partnera.

Međutim, ako smo i dalje samo ono što partner voli, što njemu odgovara i što želi da budemo, razvićemo lična nezadovoljstva, frustracije i nesigurnosti. Ko smo mi ako nismo model koji je za partnerske mjere idealan?

Balans emocinalne bliskosti i lične slobode

Tu se javlja pitanje balansa između emocinalne bliskosti i lične slobode.

Emocionalna bliskost ne znači nužno da partneri moraju biti u konstantnoj blizini, ali podrazumijeva mogućnost otvorene, iskrene komunikacije i potrebe da se ispolji ono što jesmo. Spremnost da se dijele iskustva i da izražavaju osjećanja, bez straha od osude ili kritike. Kroz ove razgovore, mogu se prepoznati trenuci kada je potrebno više bliskosti ili, s druge strane, kada je potrebno više prostora.

Kada to izostane iz odnosa partneri se suočavaju s problemima kao što su distanca, povlačenje i emocionalno udaljavanje, što može dovesti do stagnacije veze i nezadovoljstva i na ličnom nivou.

Strah od neprihvatanja mana i slabosti, osobina koje su posve drugačije od željenih budi neipsoljavanje istih, što dalje vodi ka ličnom nezadovoljstvu koje se manifestuje na sam odnos. Ono što nas kao individue karakteriše jeste posjedovanje unutrašnjeg svijeta, želja, strahova i ambicija, i od velike je važnosti da te stvari nisu potisnute ili zanemarene zarad odnosa.

Autentičnost ili istinska sloboda da se bude svoj, značilo bi prostor za lični razvoj i očuvanje sopstvenog identiteta. Ono što je čovjeku svojstveno jeste rast na ličnom nivou, bivanje sebe u cjelosti i zadovoljenje istinskih potreba svojstvenim ličnosti koje jesmo. 

Jedino tako prihvaćeni od strane partnera možemo rasti i biti stabilni, spremni za očuvanje odnosa u kojem trajemo. Takav odnos iziskuje i prihvatanje različitosti druge strane, koju smo u prvom trenutku ipak birali zbog toga, kako bi podstakli i njen rast. Partneri koji se razvijaju zajedno, rastu na njima svojstven način prihvatajući onog drugog kakav istinski jeste produbljujući odnos i dajući mu zdravu težinu.

Važno je da partneri budu podrška i podsticaj jednom drugom za razvoj, istraživanje ličnih i zajedničkih interesa, ostvarivanja ciljeva, hobija, ali i slobode za vrijeme posvećenom sebi, prijateljima ili važnim stvarima.

Svaki odnos je jedinstven, jer u njega unosimo svoju autentičnost i važno je da se obezbijedi prostor za oba partnera da budu istovremeno povezani i slobodni jer jedino tako mogu biti kreatori zdrave veze koja je podstičuća za oboje.

Autorka: Dragana Živković

Psiholog i savjetnik sistemske porodične psihoterapije

Razvojni centar Integra 

Kontakt telefon: 068448900

email: [email protected]

https://www.facebook.com/RazvojniCentarIntegra

https://www.instagram.com/razvojnicentarintegra/