…Već neko vrijeme ne uspijevam da uspostavim kontakt sa njim. U vrtiću mi kažu da je odsutan, bira da se igra sam. Na  poziv druge djece se uključi u zajedničku igru, ali sam nikada ne pita drugu djecu da se igra sa njima. Kao da je je nestala ona dječija radost. A nije se dešavalo ništa veliko ni značajno, bar ne da se sjećam. Pokušala sam više puta da razgovaram sa njim, ali ne ide. Kaže mi da se ne sjeća, da ne zna i onda samo ode da se igra…

Značaj igre

Postati roditelj za većinu osoba predstavlja jedan od najznačajnih događaja u životu. Osoba se nalazi u novoj ulozi, i ma koliko se pripremala za to, uvijek se susreće sa izazovima u kojima sepita “Šta sad? Da li ovo radim ispravno?” Roditeljska uloga je ona u kojoj stalno učimo, istražujemo, adaptiramo se.

Roditelji se susreću sa situacijama u kojima se osjećaju zaglavljeno, ne znaju kako da pristupe svom djetetu, kako da ga podrže, kako da zaista budu u kontaktu sa njim. U tim situacijama, odrasli rade ono što je njima blisko ili potrebno, pokušavaju da razgovaraju sa djetetom. A tada opet udare u zid- dijete neće da razgovara. U tim trenucima, za roditelja je važno da se zapita, šta je to što bi meni kao djetetu bilo potrebno.  A onda se odgovor nađe tu. Djeca se igraju i to je ono što im je potrebno.

Naime, igra zauzima posebno mjesto u svijetu djeteta. Kroz igru djeca istražuju o svijetu u kom žive,razvijaju se mentalno, fizički, socijalno. Način na koji se dijete igra mnogo govori o tome kako je onozapravo. Djeca prije puberteta, čak iako su voljna da se verbalno izraze o svojim konfliktima i strahovima,teško uspijevaju zbog nedovoljne izgrađenosti introspekcije. Kao što je prikazano u primjeru iz prakse, događaji i doživljaji iz životnog okruženja za djecu su često toliko složeni da mogu da ih razumiju i dožive jedino uz podršku odraslih i kroz igru umanjenim predmetima, imitirajući stvarne situacije.  

Kada su odrasli spremni da se upuste u igru, saznaće mnogo novih stvari o svom djetetu, bolje će razumjeti neke postupke, a sebi će pružiti šansu da bolje reaguju u situacijama koje ih frustriraju u roditeljstvu

Igra djeteta je spontana, fleksibilna, usmjerena na proces a ne na cilj. Kroz “Kao da” igru djeca oponašaju neke životne situacije kako bi ih razumjeli, testiraju različite opcije. Nije im potrebno identično odigravanje kao u realnosti, već spontano kreiraju različite situacije, testiraju različite opcije, ponašanja, reakcije. Sve to doprinosi njihovom emocionalnom i kognitivnom razvoju, razvoju ličnosti. 

Roditelj-učesnik u igri

Za roditelje je važno da prate svoje dete, da ga oslušnu, ali i da se igraju sa njim. U igri, roditelj treba da bude autentičan, ravnopravan učesnik. On nije tu, da bude “nadređeni” i da vodi igru. Njegova uloga je da prati dijete, ali i da bude u kontaktu sa svojim unutrašnjim djetetom, da bi igra bila zaista dječija. 

Dakle, roditelj, tokom igre, izbjegava interpretacije, sklanja odraslog u sebi i uživljava se u igru. Interpretacije koje se mogu pojaviti treba osvijestiti i razumjeti kao dio ličnog iskustva, a ne iskustva djeteta. Kada je roditelj ravnopravni učesnik u igri, tada je moguć kontakt, što vodi kvalitetnijem odnosu roditelj-dijete.

Dakle, nema recepta ni trika koji se može upotrijebiti. Autentičan pristup, bez osuđivanja je ono što je djeci potrebno. Kada su odrasli spremni da se upuste u igru, saznaće mnogo novih stvari o svom djetetu, bolje će razumjeti neke bolje će  postupke, a sebi će pružiti šansu da bolje reaguju u situacijama koje ih frustriraju u roditeljstvu. Neke situacije budu previše za roditelje, te se odluče da potraže podršku dječijeg  psihologa ili psihoteraputa. Tada se javljaju izvjesna očekivanja, ali i strahovi. Baš kao što ni roditelji nemaju recept, ni trik koji se može iskoristiti, tako ga nemaju ni stručnjaci. Igra i u tom procesu igra ključnu ulogu, jer kao što je već pomenuto, djeca igru koriste kao kanal komunikacije. Ona predstavlja vrstan alat, a na terapeutu je da izgradi kvalitetan odnos sa djetetom. Koristeći različite tehnike, koje djeca i roditelji vide kao igru, dolazi se do promjena u ponašanju. A cilj psihoterapijskog procesa se ostvaruje kada se djetetu pruži podrška da procesuira i zadovolji emocionalne potrebe. 

Autor: Ljubica Aničić, psiholog

Razvojni centar Integra 

Kontakt telefon: 068448900

email: [email protected]

https://www.facebook.com/RazvojniCentarIntegra

https://www.instagram.com/razvojnicentarintegra/