NAŠE PRIČE SLAJDER
NOVOGODIŠNJA ANKETA: Po čemu ćete pamtiti 2024. godinu
Ilustracija
Kao i život, svaka godina prepuna je izazova, uspona i padova. Međutim, na samom kraju, naši sagovornici, sagledavajući 2024. i šta će pamtiti u njoj, sjećaju se uglavnom najljepših trenutaka koje im je ona donijela. Ono što je svima njima zajedničko jeste ostvarenje snova.
Sagovornici na temu ,,Po čemu ćete pamtiti 2024. godinu?” su dizajnerka Sanja Bobar, glumica Kristina Obradović, bokser Tomislav Đinović, violinista i član sastava ,,Baryak” Luka Perazić i urednik Radija 98 Ivan Maksimović.
Foto: Boris Šekularac/MNE magazin
SANJA BOBAR – Godina 2024. bila je godina za pamćenje, godina koja mi je donijela neizmjernu radost, sreću i uspjeh na svakom životnom polju. Kada bih mogla da je opišem jednom riječju, bila bi to – blagoslov.
Najveći i najljepši dar ove godine bile su moje dvije bebe. Dobiti dvoje djece u jednoj godini ne samo da je ispunjenje sna već i najveći izazov koji sam ikada imala. Svaki njihov osmijeh, prvi koraci, i mirisi djetinjstva ispunili su moj dom toplinom i ljubavlju. Ove male duše podsjetile su me koliko je život vrijedan i kako svaki dan može biti pun čuda.
Na poslovnom planu, ova godina bila je prelomna. Moj brend je ostvario značajan proboj na američkom tržištu, što je rezultat godina rada, truda i vjerovanja u sebe. Zajedno smo kreirali nešto što je prepoznato i cijenjeno ne samo kod nas već i širom svijeta. Svaki uspješan projekat bio je potvrda da se trud i posvećenost isplate.
Ali, ono najvažnije – moji najmiliji su bili zdravi i srećni tokom cijele godine. Njihovo prisustvo, podrška i ljubav bili su osnova mog uspjeha i energije. Svaki trenutak proveden sa porodicom bio je dragocjen, a prijatelji su me podsjećali koliko je važno čuvati prave ljude u svom životu.
Godina 2024. prošla je uspješno na svakom polju – porodičnom, poslovnom i ličnom. Naučila sam da zahvalnost čini čuda, da je balans ključan, i da ništa nije vrednije od zdravlja i ljubavi. Ova godina bila je dokaz da kada vjerujemo u svoje snove i damo sve od sebe, život ima način da nam uzvrati na najljepši mogući način.
Gledam unaprijed s osmijehom, znajući da su temelji postavljeni i da su snovi ostvareni, ali najvažnije – da je srce puno ljubavi i zahvalnosti.
Foto Đorđe Cmiljanić
KRISTINA OBRADOVIĆ – 2024. godinu pamtiću po važnim i velikim trenucima koje sam podjelila sa svojom porodicom i prijateljima, a koji se mjere osmjesima, suncem i snagom kojom smo izvojevali i neke bitne životne pobjede. Po malim, a najvećim stvarima i po budnoj ljubavi. Profesionalno, 2024. godina ostaje kao godina premijere divnog nam filma ,,Planeta 7693”, ali i pozorišnog uzleta predstava ,,Naličje” i ,,Glembajevi”.
Foto: BSCG
TOMISLAV ĐINOVIĆ – 2024. godinu ću pamtiti po tome što sam Crnoj Gori donio medalju sa evropskog prvensta posle 24 godine. Drago mi je što sam ja to uspio i obećavam da ću 2025. godinu još više ispuniti. Takođe ću pamtiti po, nažalost, velikoj krađi, što su mi oduzeli titulu za najboljeg državnog sportistu godine, a zaslužio sam je, jer sam jedini koji je uspio donijeti medalju iz olimpijskih sportova.
Luka Perazić (s gitarom), s grupom Baryak, Montevizija 2024 (foto: Boris Šekularac/MNE magazin)
LUKA PERAZIĆ – Ovu godinu ću pamtiti kao prvu u šest godina koju sam proveo skoro uvijek u Crnoj Gori. Odluka da se vratim kući mi je iskreno proljepšala život, dala nove prilike, omogućila da se povežem sa ljudima sa kojim nisam mogao do sada. Iako mnogi misle da je moj povratak loša odluka, ispostavilo se da se u ovoj godini desilo više stvari nego ikad u Londonu ili bilo gdje drugo.
Foto: Privatna arhiva
IVAN MAKSIMOVIĆ – Za svaku godinu uvijek poželim zdravlje za svoje drage i za sebe i kad je to u redu, onda je to najveća pobjeda za proteklu godinu. Ali, ako tražimo odlično drugo mjesto, e, onda bi se tu, u mom slučaju, našla moja davnašnja želja da odem na Olimpijske igre. Ne kao sportista, srećom po sport, ne kao novinar, srećom za poštovane gledaoce, već kao posjetilac, što kažu, o svom trošku, srećom po mene. Taj cilj je ostvaren ove godine u Parizu i nevjerovatan je osjećaj pred sobom imati osam momaka koji 100 metara prelete za manje od deset sekundi ili gledati majstorije drim tima, ali i NBA MVP-a, navijati sa grupom Alžiraca na Parku prinčeva, gledati magiju plivačkih rekorda, biti prisutan na Đokovićevoj teniskoj istoriji i tako dalje i tako dalje. I na kraju, ono što je najbitnije, a što, nažalost, većina svjetske populacije neće doživjeti nikad na licu mjesta, biti dio svijeta i shvatiti da svi jednako i dišemo i volimo. Zato, dišimo duboko i volimo se i u 2025.
B. Radonjić
