ART PREPORUKA
BERLINALE: Počasni Zlatni medvjed za životno djelo Tildi Svinton
Foto: Brigitte Lacombe
Počasni Zlatni medvjed za životno djelo u 75. izdanju Međunarodnog filmskog festivala u Berlinu otići će u ruke izuzetnoj škotskoj glumici Tildi Svinton, javljaju iz Berlinalea.
Nagrada će, kažu, biti uručena na ceremoniji otvaranja u Berlinale Palastu 13. februara 2025. godine.
– Raspon radova Tilde Svinton oduzima dah. U bioskop ona donosi toliko humanosti, saosjećanja, inteligencije, humora i stila, a svojim radom proširuje naše ideje o svijetu. Tilda je jedan od naših idola modernog filmskog stvaralaštva, a takođe je već dugo dio porodice Berlinalea. Oduševljeni smo što možemo da joj uručimo ovog počasnog Zlatnog medvjeda – istakla je direktorica Festivala Triša Tatl.
Svinton je podsjetila da je Berlinale prvi filmski festival na kojem je bila, 1986. sa Derekom Džarmanom i to sa prvim ostvarenjem koje je snimila, njegovim ,,Karavađom”
– Bio je to moj portal u svijet u kome sam napravila svoje životno djelo – svijet međunarodnog filmskog stvaralaštva – i nikada nisam zaboravila što mu dugujem. Biti počastvovan na ovaj način i na ovom konkretnom festivalu je za mene veoma dirljivo: biće mi čast i zadovoljstvo da još jednom sljedećeg februara proslavim rasadnik koji predstavlja ovaj široko otvoreni i pouzdani divni skup – kazala je Tilda Svinton.
Glumica Tilda Svinton, dobitnica Oskara, već dugo je, naglašavaju u Berlinaleu, blisko povezana sa ovim Festivalom. Ona je bila predsjednica međunarodnog žirija 2009. godine i glumila u 26 filmova u programu Festivala, počev od ,,Karavađa”, koji je osvojio Srebrnog medvjeda na Berlinale 1986, Plaži (2000), Dereku (2008), Juliji (2008), Vrtu (1991) i Posljednjim i prvim ljudima (2020).
Tilda Svinton započela je filmsku karijeru 1985. sa Derekom Džarmanom i pojavila se u svim njegovim filmovima, uključujući Posljednji iz Engleske (1987), Ratni rekvijem (1989), Edvard II (1991), gdje je proglašena za najbolju glumicu na filmskom festivalu u Veneciji i Vitgenštajn (1993) Šire međunarodno priznanje stekla je 1992. godine portretisanjem Orlanda, zasnovanom na romanu Virdžinije Vulf, u režiji Seli Poter.
Značajne su i njene uloge u ostvarenjima Majkl Klejton, reditelja Tonija Gilroja (2007), koji joj je donio BAFTA i Oskara za najbolju sporednu glumicu; Čovjek iz Londona, Bele Tara (2007); Samo ljubavnici opstaju, u režiji Džima Džarmuša (2013), takođe Džarmušev Mrtvi ne umiru (2019); tri filma Luke Gvadanjina Ja sam Ljubav (2009), Rasprskavanje (2015) i Suspirija (2018); Suvenir 1 i 2 (2019, 2021) i Vječna kći (2022) Džoane Hog; Bong Jun Hoovi Ledolomac (2013) i Okja (2017).
U skorije vrijeme, Tilda Svinton se pojavila u Asteroid Sitiju Vesa Andersona (2023), sa kojim je radila pet puta, kao i u Tri hiljade godina čežnje, reditelja Džordža Milera (2022), Ubici, režisera Dejvida Finčera (2023), Kraj, reditelja Džošue Openhajmera (2024) i Susjednoj sobi (2024), što je njena druga saradnja sa Pedrom Almodovarom. Upravo je završila snimanje Balade o malom igraču sa Edvardom Bergerom za Netfliks.
Među ostalim ostvarenjima, Tilda Svinton je nagrađena BFI stipendijom i Zlatnim lavom na Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji za životno djelo 2020.
B.R.
