ART SLAJDER
MARKO VULEVIĆ O NOVELI ,,MELEM ZA USPOMENE”: Od malih nogu u meni postoji bunt protiv nepravde i društvenih problema o kojima se ćuti
Marko Vulević, diplomirani politikolog i književnik predstaviće 26. decembra u Podgorici svoju prvu novelu ,,Melem za uspomene”. U razgovoru za MNE magazin Vulević je kazao da novela ilustruje položaj žena svih generacija u našem društvu kao i negativni uticaj patrijarhalnih okova na prosperitet jednog ljudskog bića.
,,Žene na Balkanu su odvajkada bile heroine. Heroine bez ijednog ordena” piše između ostalog Vulević u noveli koja će biti predstavljena i u Beranama 30. decembra.
Vulević je master student političkih nauka na Univerzitetu u Kelnu, pa je za naš portal napravio paralelu između ravnopravnosti žena u Njemačkoj i Crnoj Gori, te otkrio da je novela pisana s velikom ljubavlju i poštovanjem prije svega prema majci i baki.
Politikolog ste, a ujedno i pisac. Koliko je teško uskladiti ta dva, naizgled potpuno različita, zanimanja?
– Život je pun odricanja i kompromisa. Smatram da se kroz književnost može izraziti sve ono što se kroz politikologiju spoznaje i analizira. Sjetimo se Andrićevog romana ,,Na Drini ćuprija”, Orvelove ,,Životinjske farme” ili Kafkinog ,,Procesa”. Sva ta djela aludiraju na važne društvene i političke probleme. U svijetu u kojem blud, kockanje, narkotici i laž ogrnuta plaštom istine sve više uzimaju maha, odlučio sam biti politikolog i pisac. Ludo, zar ne?
Otkud ljubav prema pisanoj riječi? Šta Vam je najveća inspiracija?
– Ne znam da li me više inspiriše smisao svega ili njegov potpuni besmisao. Od malih nogu u meni postoji bunt protiv nepravde i društvenih problema o kojima se često ćuti. Istovremeno, iako umijem lijepo da izrazim svoje misli, teško mi je izraziti emocije. Sizifov posao, ako treba da izustim sve što osjećam. I tako, na kraju ispadne da emocije mogu donekle izraziti samo putem papira i olovke.
Uskoro izlazi Vaša prva novela ,,Melem za uspomene”, posvećena ženama našeg društva i kritici patrijarhalnih okova. Šta je presudilo da ovo bude tema Vaše prve novele?
– Sve ono što se oko nas dešava, a o tome se ćuti. Boli me što žene u našem društvu svakodnevno pate. Kod mnogih naših žena postalo je normalno višeslojno posrnuće – moralno, materijalno, duhovno, emocionalno i fizičko. Žene su pretvorene u marionete, njihove sudbine i tijela zarobljeni su patrijarhalnim okovima. Ja ne želim da prihvatim takvo društvo kao ispravno ili kao stvarno. Ne želim da žene budu prepoznate samo kao zamjenice (nečija ili onakva) u trenucima kada im se dogodi nešto loše, već kao vlastite imenice. Kroz ovu novelu želim da ukažem na problem ugnjetavanja žena svih generacija, ali i da sačuvam elemente tradicije svojstvene nama. Ne možete ni zamisliti koliko sam srećan što novela uskoro izlazi. Iskreno vjerujem, bez lažne skromnosti, da je ovo nešto novo i neobično za naše prostore – posebno zbog specifičnog toka radnje i oblika pripovijedanja.
Kazali ste da je ovo oda ženama, između ostalih Vašoj majci i baki. Koja je najveća vrijednost kojoj su Vas naučile?
– Majka i baka su me naučile kako da volim, bezuslovno, i kako da izdržim sve nedaće koje mi život donese majčinski. Ako neko čita ovaj intervju, želio bih da pozove svoju majku i baku i kaže im koliko ih voli. Vjerujte mi, ako to uradite, dovoljno ste učinili za danas.
Sa kojim predrasudama i okovima patrijarhata se žene u Crnoj Gori i danas bore?
– Predrasude i stereotipi s kojima se žene suočavaju su mnogi. Počevši od toga da, navodno, ništa nisu postigle u životu ako se ne ostvare kao majke, da su rođene da budu domaćice i služe supruga, da ne treba da se obrazuju i rade na sebi jer to, kako kažu, smanjuje njihovu vrijednost kao majki. Mnogi me podrugljivo nazivaju feministom kad govorim o tome da su žene mnogo više od pačavre i inkubatora. Ako govor protiv takvog poimanja žena znači biti feminista, onda sam radikalni feminista.
Trenutno živite u Kelnu kao master student. Kakvo je stanje u Njemačkoj kada je položaj žena u pitanju?
– Položaj žena u Njemačkoj je znatno bolji, što potvrđuje i Indeks rodne ravnopravnosti. Iskreno se nadam da ćemo vremenom i mi inkorporirati ono što je lijepo i napredno sa Zapada i Istoka, umjesto što preuzimamo uglavnom ono negativno, ružno, patrijarhalno, totalitarno i nasilno.
Nikolina Petrović
Foto: Privatna arhiva
