KOLUMNE SLAJDER
RAZVOJNI CENTAR INTEGRA: Šta nam tijelo poručuje?
Ilustracija
Šta nam tijelo poručuje?
…Osjećam izuzetno jak bol u stomaku, posebno u želucu. Obišla sam ljekare, sve sam provjerila, ali oni i dalje tvrde da su nalazi dobri. Moj bol ne jenjava, štaviše, postaje sve intezivniji. Noću mi ne da da spavam, a danju ne fukcionišem. Odnio mi je sva uživanja, samo završavam ono što moram. Ljuta sam i na želudac, na ljekare, i na cijeli svijet. Ljudi me pitaju šta mi je i šta mi se dešava, a ja nemam šta da im kažem. Boli me, a sve ukazuje na to da je moj organizam dobro…
Šta se krije iza bola
U svakodnevnim razgovorima, vrlo često možemo čuti da se ljudi žale na glavobolju, probleme sa želucem, na bolove u leđima… Da li se nekada zapitamo šta zapravo tijelo hoće da nam kaže, šta se krije iza tog bola? U današnjici, kada se sve brzo odvija, vrijeme leti, uglavnom nemamo vremena da zastanemo i vidimo šta se dešava sa našim organizmom.. Optužimo ga kao “neposlušnog”, popijemo lijek i nastavljamo da funkcionišemo kao i prije nego smo osjetili bol. Tijelo mora da funkcioniše, kako bismo uspjeli da završimo sve planirano. Međutim, u nekom trenutku, bol postaje hroničan, ometajući i ne dozvoljava da osoba radi ono što je namjerila.
Naše tijelo je opremljeno brojnim receptorima, a na osnovu dobijenih informacija, gradimo sliku o tome ko smo mi kao osobe i šta nam je potrebno. Ukoliko nijesmo u kontaktu sa sobom, tj. sa svojim tijelom, potrebe su zamagljene, ne dolaze do svijesti. Dakle, prepušteni smo sami sebi da nagađamo svoje potrebe. U skladu sa tim, vrlo je vjerovatno da one neće biti zadovoljene na pravi način. Na kraju, sve prethodno navedeno vodi ka tome da više ne osjećamo tijelo, stoga, ne radimo ništa da zaštitimo sebe.
Zarobljena energija
Tradicionalna medicina reaguje na simptom, želi da ga otkloni i to se smatra izlječenjem. U prethodno navedenim situacijama, bol je simptom, ali nema organske osnove za njegovo postojanje, te se postavlja pitanje – Šta dalje? Osoba se preispituje; šta se dešavalo prije pojave simptoma, da li su postojali određeni događaji koji su, eventualno mogli da budu povezani sa pojavom bola. I tako se vrlo često sve poveže sa određenom stresnom situacijom ili postojanjem hroničnog stresa. Način odrastanja, životne okolnosti, stil života – sve su to aspekti koji mogu da utiču na to koje mehanizme razvijamo kako bismo izašli na kraj sa izazovima sa kojima se susrijećemo. Ukoliko je osoba pod konstantnim stresom, a njen mehanizam je da trpi, nerijetko će to trpljenje da nađe put i manifestovaće se na tjelesnom nivou, kroz simptome. Takođe, ukoliko je osoba u primarnoj porodici razvila adaptacije da nije u redu pokazivati ljutnju, u mnogim situacijama će se povući. Energija ostaje zarobljena u organizmu, te stoga pronalazi put kroz pojavu simptoma, kao što je na primjer intenzivni bol u želucu.
Upoznavanjem sebe, razvijamo emotivnu kompetentnost, sposobnost da dopustimo sebi da doživimo ono što osjećamo
Psihoterapijisko iskustvo može biti izuzetna podrška da ponovo uspostavimo kontakt sa sobom i svojim tijelom. Simptom u tom kontekstu predstavlja zarobljenu energiju. U psihoterapiji ne govorimo o izlječenju kao u tradicionalnoj medicini, te cilj nije otklanjanje simptoma. Kroz proces psihoterapije možemo postati svjesni energije koja ostaje zadržana u tijelu i koja traži put da bude ugledana. Ugledavanje prati i učenje; kada sam ljuta, kako da asertivno izrazim svoje potrebe; kada sam pod pritiskom, kako da se povežem sa sobom i ugledam šta mi je potrebno; kada sam umorna, kako da znam koja mi je vrsta odmora potrebna. Upoznavanjem sebe, razvijamo emotivnu kompetentnost, sposobnost da dopustimo sebi da doživimo ono što osjećamo. Postajemo svjesni svojih osjećanja i senzacija, bilo da su prijatne ili neprijatne – svojih potreba. Svjesnošću dobijamo priliku da zaista zadovoljimo svoje potrebe, umjesto da ih potiskujemo, kako bismo bili prihvaćeni od strane drugih.
Autor: Ljubica Aničić, psiholog
Razvojni centar Integra
Kontakt telefon: 068448900
email: [email protected]
