BILI SMO SLAJDER
ĐURIČKOV STAND-UP NAGRAĐEN APLAUZOM: Kad je počelo bombardovanje, nisam pobjegao sa predstave
Nikola Đuričko, koji karijeru uspješno gradi u Holivudu, publici je tokom stand-up nastupa u Muzičkom centru, koji je nazvao ,,Showbiz”, pričao o raznim dogodovštinama kroz koje je prolazio u karijeri.
Nemalo puta salom bi se zaorio smijeh.
A sve je počelo simpatičnim osvrtom na susret s ljudima koji vole njegov rad. Kazao je da mu je drago što se ljudi obraduju kad ga vide.
– Ima i onih ,,Ej, glumac! Men’ ste ti i Milan Kalinić najbolji glumci!” – sjetio se jednog od mnogobrojnih događaja Đuričko.
A ima i ova, kada se ljudi zbune kad ga ugledaju:
– Završava se šou, ja izlazim, tata, mama, sin i ćera, cijela porodica, sin i kćerka su stariji malo. Kaže otac: ,,Nikola, Vi ste naš veliki kućni ljubimac” Shvatio sam, naravno, mislio je na to da me cijela porodica voli.
To je, po njemu, lijepa strana posla.
A ružna su – paparaci.
Podijelio je i jednu zanimljivost. Zadesilo se da je uvijek igrao predstavu važnog datuma, bilo u svom životu, bilo u istoriji zemlje. Na primjer, Šekspira je igrao kad mu se rodila kćerka, jednu predstavu kad su tenkovi bili na ulicama Beogradu, a drugu na dan početka NATO bombardovanja Srbije 1999. godine.
Podsjetio je Đuričko na zlatno jugoslovensko doba i bardove glumišta, od Vlaste Velisavljevića, Milene Dravić, Dragana Nikolića, Bogdana Diklića, Branka Cvejića, Nebojše Glogovca, Voje Brajovića, Laneta Gutovića do Josifa Tatića, Borisa Komnenića i Dejana Mijača.
Na dan kada je počelo bombardovanje svi su glumci i publika pobjegli s predstave osim Borisa Komnenića i njega.
– Što ti je glumac, bez šlagvorta i da poginemo. Boki, šta ćemo da radimo? A Boki kao: ,,Nemam pojma, al’ sad sigurno smije alkohol u bifeu” – rekao je Đuričko.
Pričao je i o tome kako je Velisavljević toliko zasmijao policajce i sve kolege jednom rečenicom da policija nakon toga nije mogla da nastavi ispitivanje u kojem je pokušavala da dozna ko je odgovoran za požar u Jugoslovenskom dramskom pozorištu.
Prisjetio se i dana kada je njegova baba glumila u tuzlanskom pozorištu sa Velisavljevićem.
Nije moglo ovo veče da prođe bez anegdote iz Crne Gore, pa se tako sjetio večeri kada su igrali ,,Lažnog cara Šćepana Malog” u Budvi. Velisavljević je i tada briljirao i nasmijao do suza i sebe i kolege na sceni i publiku. A svemu tome ,,kumovale” su šalvare i jedna frula koja se zaglavila u njima.
Nakon toga, Đuričko je podijelio uspomenu na druženje u Sopotu sa Glogovcem. Filmski je festival, oni se vraćaju pješke i Glogovac ga odvede na jagnjetinu na roštilju. Jedu oni, pije Gologovac pivo, sve se to završi, dođe vrijeme da se plati, prebiraju po džepovima odijela, nema para. Na kraju im je novac pozajmio Tatić.
Publiku je zasmijao i pričom o jednom konju koji je pobjegao s predstave, glumcu koji je jurio u pletenim gaćama za njim i policiji koja je sve to vidjela.
U jednoj predstavi uspio je da i nasmije Dravić, Nikolića i publiku.
Na kraju, publika mu je podarila višeminutni gromoglasan aplauz.
Dugim aplauzom ga je i dočekala, kada je Đuričko sve zamolio da ne snimaju šou, niti da fotografišu.
-Obećavam da ću kada se završi šou, sačekajte me deset minuta, doći ovdje da se fotografišem sa svima koji budu željeli – rekao je Đuričko.
Tako je i bilo. Publika je ispoštovala želju i nije snimala i fotografisala, a Đuričko se fotografisao sa svima koji su to htjeli.
Novinarka MNE magazina i Nikola Đuričko (foto: Nikola Đuričko)
Kratko smo razgovarali sa Đuričkom o utiscima nakon nastupa, te je istakao da je možda bolje da pitamo publiku, da je uvijek poštenije u tom smislu.
-Ali, sala je božanstvena, ljudi su divni, domaćin je divan. Mi smo u Crnoj Gori igrali nekoliko puta ovaj šou – Baru, Tivtu, Budvi, Herceg Novom. Za čudo, prvi put u Podgorici. Tako da je to interesantno. Nadam se da je ovo tek početak jednog velikog prijateljstva – rekao je Đuričko za MNE magazin.
Organizator događaja bio je Vladimir Vučinić.
Tekst i foto: B.R.
