ART PREPORUKA

ČAČAK: Održana komemoracija Bori Đorđeviću

7.09.2024. u 12:34

Komemoracija Borislavu Bori Đorđeviću održana je danas u Kulturnom centru Čačak.

Počela je minutom ćutanja, a onda se prvi obratio njegov prijatelj i gradonačelnik Čačka Milun Todorović.

– ,,Biti Čačanin je stanje duha”, tako si govorio. ,,Sve što sam naučio o životu, naučio sam u Čačku”. Volio si rodni grad svakoga dana i nikada nisi zaboravio one sa kojima si odrastao, ni Aca, ni Prsla, ni Đembu, Zorana Brankovića, sve one koji su činili tvoj život do 19. godine. Često si bio buntovnik i sa i bez razloga. Imao sam tešku dužnost da te godinama ubjeđujem da ne idemo na groblje, da će to doći kad-tad. Uspjevao sam godinama u tome, ali prije dvije nisam. Sam si odabrao svoju vječnu kuću, sam si odabrao, kako si rekao, ovdje ovaj veliki parking, pa da dođu ljudi, pa bajkeri. Šarmer, nestvarno dobar čovjek, plemenit, čovjek koji je utemeljio kulturu. Sve što si rekao, svaku riječ ćemo ispuniti – kazao je Todorović.

Miroslav Ilić je u suzama rekao da je bila velika privilegija ,,dijeliti vrijeme muzike sa tobom, ti na mom frontu, ja na mom frontu.”

– Što se mene tiče, na tvom frontu si bio najbolji i svi ostali su mogli da ti pljunu pod prozor, jer je to činjenica. S ponosom sam isticao da smo drugari još iz školskih dana. Zamoli svog Anđela gore da pogleda svoj dom, počivaj u miru, neka ti je vječna slava – kazao je Ilić.

Žika Jelić iz YU grupe opisao je Đorđevića kao čovjeka koji ,,nikada nije namršten bio, uvijek raspoložen, odličan drugar, muzičar, pjesnik i sve što većina od vas zna.” 

– Boro, ako postoji neko mjesto gdje možemo da se sretnemo, onda ćemo se sresti jednog dana i dotle zbogom. Slava mu – kazao je Žika Jelić.

Bokser, prijatelj i kum Miodrag Perunović u suzama je rekao:
– Kada sam juče saznao da treba da se oprostim od Bore na komemoraciji, prvo sam se zapitao kako. Toliko toga imam o njemu reći i neće biti teško, a onda shvatim da je preteško naći prave riječi za takvu ljudsku veličinu. Upoznali smo se prije 40 godina. Posline par godina se dogovorili da se okumimo. Pođosmo na Ostrog da to uradimo. Tamo je bio monah Gligorije. Kad smo mu prišli, poče da recituje pjesmu ,,Anđele” Pa mu reče: ,,Ti si poseban, tebe je Bog poslao ovom narodu”. Bio je prijatno iznenađen i prijala mu je pohvala. Da je kumstvo najjače srodstvo svjedočio mi je prethodnih godina. Bio je pristuan na mnogim mečevima, dajući podršku koja mi je značila. Kada sam boksovao u Minhenu za titulu šampiona. Zvoni telefon i pita me Bora koji mi je broj sobe. Došao je da me vidi, putovao je cijelu noć vozom. Bio sam duboko dirnut njegovim postupkom. To je Bora, kum prijatelj ljudina.
Daša, vođa grupe Legende, podsjetio je na izreku ,,Kažu da si blagosloven ako samo jednu osobu usrećiš”, a potom dodao: ,,Bora je toliko generacija usrećio”.

– Kad si 50 godina prijatelj i kum, mogu sa sigurnošću da kažem da je bio dio mog života. Ni smrt ne može neke stvari da promijeni. Kada se konac skida, čvor ostaje zauvijek. Bora mi je rekao da kad već ne možemo zajedno da radimo, uradi nešto za sebe. Bio je čovek koji je vjerovao više u mene nego ja sam. Bio je moj anđeo čuvar. Samo ko je dobro poznavao Boru zna za emotivnu dušu i prijatelja, koji se krije iza buntovnika. Bora nije umro, on je zakoračio u vječnost. Boro, srećan ti vječni život obasjan božanskom svjetlošću. Slava ti – rekao je Daša.
Dugogodišnji prijatelj Bore Đorđevića Jugoslav Vlahović istakao je kako je njihovo druženje počelo u Ateljeu 212.

– Već sam igrao u ,,Kosi”, Bora je došao i počeo da igra u mjuziklu ,,Isus Hrist Superstar”, a onda je postao pravi Superstar. On kad se s nekim sprijatelji, to traje. Saradnike je rijetko mijenjao. Od rasvjete do muzičara. Radili smo puno omota, svih zvaničnih 25. U početku smo radili u porodičnim druženjima. Koristili smo vrijeme dok se djeca igraju na kreativan način. Bora je volio ljude sa margine i iz naroda. On je sam bio jedan čovjek iz naroda, skroman. On bi trebalo da ima neke dvorce, a nije mnogo ostavio u tom materijalnom smislu. Stvarno je bio čovjek duhovan i skroman – naglasio je Vlahović.
Nikola Zorić, stalni član grupe Riblja čorba, kazao je kako je imao ,,tu čast da u okviru grupe Riblja čorba budem uz Boru pune 22 godine, da ga upoznam i shvatim.”
– Bore više nema. Svet ga više nema. Obezglavljeni smo. To su rečenice koje će ostati zauvijek urezane u sjećanju. Prije tri godine Bora je napisao pjesme za naš novi album, posljednji. Bilo je teško muzički ispratiti njegove duboke misli i teške emocije. Njegova snaga i volja su nama dale inspiraciju da taj posao obavimo na najbolji način. Album ,,Ljubav i smrt” ostaće nam kao zaveštanje Bore Đorđevića da ga podijelimo sa vama. Porodica Bore Đorđević i grupa Riblja čorba imaće tu čast da Borine uspjehe i priznanja čuvaju i njeguju sa posebnom pažnjom i na pravi način – istakao je Zorić.

Miroslav Vicko poručio je:
– Dragi naš Boki, ako misliš da si otišao, varaš se. Ako misliš da si nas ostavio, takođe se varaš. Zauvijek ćeš ostati duboko u našim srcima. Imali smo tu čast što si nas izabrao da se družimo. Volio bih da nam pozdraviš Rajka i Mišu, da kažeš da nam užasno nedostaju, kao što ćeš i ti. Nađi vječnost, spokoj i mir, jer to si, brate, zaslužio.
Prijatelj Bore Đorđevića Goran Bajović naglasio je kako je teško biti danas tu.

– Najteže je govoriti o Bori, a da to bude onako kako je on zaslužio. 18. decembra 2022. Bora je bio na ovoj pozornici. Bio sam privilegovan što je želio da budem pored njega. To je bio jedan od najsrećnijih dana u njegovom životu. Uručena mu je plaketa Počasnog građanina Čačka. Poslije obraćanja proradile su snažne emocije, jer je dobio ogroman aplauz. Kulminacija su bile suze. Reagovao sam nespretno i spontano, zagrlio sam ga i pomislio da mogu da ga zaštitim od novinara i neumjesnih naslova. Te njegove suze su bile njegova radost. Suze su bile vrhunac emocije koje je imao prema rodnom gradu, od koga je uvijek imao tremu. Te suze su trebale da se vide i da se osjete. Danas smo opet na istom mjestu, ali tužni i ožalošćeni. Neko bi nesmotreno rekao da smo tužni što Bora nije među nama. Siguran sam da je među nama i u nama. Tu je onoliko koliko ga volimo i poštujemo. Boru poznajem od 17. godine, upoznala nas je Biska. Družio sam se sa njim kao student DIF-a, po cijelu noć smo sjedeli kod Toze Grka. Zadnjih četiri, pet godina smo bili u stalnom kontaktu. To su bila dopisivanja noću, dok Dubravka spava. Želio sam da ga prekorim što ne spava. ,,U pozni sat ne spava moj brat, po glavi ko zna kakve misli mota, često mu život bude rat, a verni je ratnik svoga života”. Nisam upoznao nikoga ko je bio odaniji ratnik svoga života kao što je bio Bora. Bio je iskren, uporan i istrajan. Uvijek je pokazivao saosjećanje. Volio je svoj narod, svjestan svih vrlina i mana. Najviše sam volio kod njega što nije umio da mrzi. Mogao je da bude ljut i revoltiran. Besmrtni ne umiru. Znam da će Bora na putu zagrliti svog anđela i da će biti voljen kao što je volio ljude – rekao je Bajović.

Nebojša Selaković istakao je da je ,,Bora Đorđević istinski živio ono što je pjevao, a mi smo u tim pjesmama učili o životu, njegovim čudima, ćorsokacima i radostima”

– Svima nama je izgledalo beskrajno lako to što je radio snagom vulkana. Tako je sa genijima, izgleda lako sve dok su sa nama. On će zaista zauvinek biti sa nama, uz svako svitanje iznad crvke Svetog Marka, kad neko riješi da ratuje sam, ostane slobodan ili smišlja imena za dečurliju. Opominjao je i radovao nas. Razumio je sve naše nade i strepnje i širinom svoga dara koji nam je podijelio učio je da živimo iskrenije i bolje. Nije samo opjevao naš grad i svijet, spajajući mnoge generacije ih je gradio i to sada znamo. Vitez Sretenjskog ordena, Čačanin, Beograđanin, Zvezdaš, Srbin, Roker…. Čovjek od koga se sada opraštamo, a ustvari tražimo od njega oprost. Naučio nas je da nađemo ljepotu u najobičnijim danima života. Učio nas je da živimo punije. Tako ćemo ga se najbolje sjećati. U nadi da će iznići neka nova pokolenja koja će stvarati onako kako je on stvarao i volio. Neka mu je vječna slava i hvala. I neka nas gleda sa anđelima – rekao je Selaković.

Neposredno pred komemoraciju, kako piše Blic.rs, ispred kapele je ostavljen ogroman vijenac Grada Čačka sa dvije ukrštene gitare, uz riječi ,,Poslednji pozdrav našem Bori” i tako ispunjena posljednja Đorđevićeva želja.

– Meni stvarno nije dobro, bolestan sam skroz na skroz. Biće da sam bostan obro, pripremite plavi voz. Dani su mi odbrojani, životni mi prošo vek, bolnici u Ljubljani nemaju za mene lek. Ne trošite džabe pare, nisam tol’ko važan lik. Ukrstite dve gitare, nek to bude spomenik. Konzilijum saopštenje, objavljuje svaki dan. Da upozna javno mnjenje, koliko sam bolestan. Moje telo pošaljite u Čačak, u Srbiju, u Ljubljani ostavite srce, neka bude tu. Ne trošite džabe pare, nisam tol’ko važan lik, ukrstite dve gitare – nek to bude spomenik – glase stihovi pjesme koji su tada, na nedavnom koncertu na Gradskom trgu, izmamili suze na licima njegovih Čačana.

Redovi za upisivanje u Knjigu žalosti su dugi.

Najbolji Đorđevićev prijatelj iz Grčke došao taksijem do Čačka

Đorđevićev najbolji prijatelj iz djetinjstva Aco Dimitrijević prekinuo je odmor i taksijem došao iz Grčke u Čačak, kaže TV Pink.

Dimitrijević je bio bubnjar u Đorđevićevom prvom bendu koji se zvao Hermelini.

– Jednu stvar ću da kažem, što je Prle sa Borom, to sam i ja. Nas dvojica smo jedini njegovi pravi prijatelji, braća… Imali smo klupu u parku gdje smo sjedeli i svirali, tako smo počeli – rekao je Dimitrijević za TV Pink.

Sahrana

– Primanje saučešća zakazano je u 13 sati u kapeli na Gradskom groblju u Čačku, opelo počinje u 14 h, a sahrana u 14 sati i 30 minuta – potvrđeno je za RINU iz kabineta gradonačelnika Čačka.

Borisav Bora Đorđević preminuo je 4. septembra u 72. godini nakon teške borbe u Kliničko-bolničkom centru u Ljubljani. Tamo je bio primljen 20. avgusta. Bolovao je godinama od hroničko opstruktivne bolesti pluća.

Izvor: Telegraf.rs/Blic.rs