MAGAZIN PREPORUKA
NA DANAŠNJI DAN ROĐEN NEBOJŠA GLOGOVAC: Čovjek velikog srca
Foto: Pedja Milosavljevic / CROPIX
Avgusta 30, 1969. godine u Trebinju je rođen Nebojša Glogovac. Glumac, koji nije glumio u stvarnom životu, već uvijek iskreno i srčano prilazio svim ljudima, onima koje zna i onima koje prvi put vidi. Pa makar to bilo i da pita za put do hotela nakon premijere filma ,,Bure baruta”, ispred kultnog ,,Kina kulture” u Podgorici.
Takvim ga ja pamtim.
Poticao je iz porodice u kojoj je otac Milovan bio svještenik, a majka Milena krojačica. Stoga su u njemu oduvijek stanovale najljepše ljudske vrijednosti.
Još kao četvorogodišnji dječak zanimao se za glumu. Pisao je i poeziju, volio jahanje, pse, trenirao rukomet, pohađao muzičku školu, odsjek za klarinet.
Počeo je da studira psihologiju, ali se ipak predomislio nakon dvije godine i upisao glumu.
Sa izuzetnom emocijom prenosio je na daske koje život znače, velike i male ekrane život likova koje je tumačio. Čak i one najmračnije likove, jer čovjek se ne rađa zao, već to, okolnostima, postaje. I tada je vjerovao da zrno svjetlosti i dobrote tinja u svakoj mračnoj osobi.
Citati
– Ako mračiš, mračno je. Ako sijaš, sjajno je. Do tebe je.
– Ne liječe se ožiljci tako što ih praviš drugima.
– Duša je sve ono što nas vuče ka ljubavi, idealima, dobroti, čovjekoljublju, empatiji. Ljudska duša je neka promisao, kosmička sila u nama koja nas čini bliže Bogu i razlikuje nas od životinja i čini nas višim bićima.
– Vrijeme je naš najveći neprijatelj, nisu ljudi. Ljudi su prolazni kao i sve ostalo, ali vrijeme će uvijek biti tu da vam oduzme sve. Godine, mladost, ljubav, sjećanja, voljene osobe, a na kraju i vas. Vrijeme nikom ne prašta. Od vremena još niko pobjegao nije.
– Kako da ne? To su faze kada misliš da je teško dalje i da nemaš snage, ali iz toga se čovjek diže. Tu se i vidi ljudska snaga, jer ,,na muci se poznaju junaci”. Bespomoćnost nas čini jačim, jer tad iz sebe izvlačiš sve sile da se uzdigneš i nastaviš dalje – Glogovac o tome da li se ikada osjetio bespomoćno.
– Vjerujem da se čovjek rađa s empatijom, jer to je nasušna ljudska potreba. Ali, ukoliko životne okolnosti, roditeljski dom ne pružaju podršku čovjekoljublju, onda mlado ljudsko biće počinje to osjećanje da transformiše u bijes, mržnju ili samoljublje. Djeca koja nisu mažena, nemaju zagrljaja i ljubavi mnogo više pate i veće psihičke posljedice imaju nego djeca koja imaju malo hrane i odrastaju u siromašnim okolnostima.
– Od jurnjave za novcem da bi poplaćali kredite, mi zaboravljamo na djecu, na dušu, na ljubav. Mislim da je to pogubno, jer napredak ljudske vrste ne predstavljaju kola koja idu brže i tone informacija kojima smo zatrpani.
– Danas su teze zamijenjene i u današnjem sistemu vrijednosti dobrota se graniči sa glupošću. To je pogubno i zato ćemo platiti danak, a tada ćemo morati da se vratimo pravim vrijednostima, jer su jedino one temelj ljudskog postojanja. Živimo u vremenu u kome, uz svu najstrašniju maštu, ne bih mogao da zamislim takvu perverziju koja u stvarnosti već nema svoj klub obožavalaca. Postoji jedna misao kako kada umremo sigurno idemo u raj, jer ovo što živimo ima sve atribute pakla.
– Znaš ti kako se postaje pravi šampion? Tako što izađeš na teren kad je najteže…i pobediš! – citat iz ,,Nebeske udice”
B.R.
