NAŠE PRIČE SLAJDER
DANIJELA OSTOJIĆ: Greške i neuspjesi su u redu, ne treba zbog toga da se osjećamo loše
Uvijek je lakše okriviti okolnosti ili druge ljude za sopstvene neuspjehe ili padove, nego sebe. Glavna stvar je edukacije na temu mentalnog zdravlja, jer niko nas nije naučio da su greške, padovi i neuspjesi u redu, i da ne trebamo zbog toga da se osjećamo loše. Naprotiv, oni nam služe na putu razvoja i učenja o sebi i sopstvenim potencijalima i kapacitetima, rekla je klinički psiholog Danijela Ostojić u razgovoru za portal MNE magazin.
Ostojić smo pitali koliko je danas čovjek spreman da radi na sebi i da koriguje ponašanje i navike koji nijesu dobri – koliko je spreman da prihvati takvog sebe i sugestije da može da bude bolji? I da li savremeni čovjek više danas brine o svom tijelu nego o zdravlju duše i uma i ako da, zašto je to tako?
–Suočavanje sa sobom je teško, kompleksno i bolno, jer čovjek tada mora da uloži mnogo napora da bi došlo do promjene u navikama, razmišljanju i ponašanju. Uvijek je lakše okriviti okolnosti ili druge ljude za sopsvene neuspjehe ili padove, nego sebe. U suštini, mislim da je i ovdje glavna stvar edukacije na temu mentalnog zdravlja, jer niko nas nije naučio da su greške, padovi i neuspjesi u redu, i da ne trebamo zbog toga da se osjećamo loše. Naprotiv, oni nam služe na putu razvoja i učenja o sebi i sopstvenim potencijalima i kapacitetima. Svaki put kada pobjegnemo od sebe, tako što prikrivamo stvarna osjećanja nekim drugim oblicima kompezacija, mi se udaljavamo od prave autentičnosti i postajemo nesrećniji i nezadovoljniji. Zato je važno mentalno zdravlje, važnije od bilo čega sa što čovjek posjeduje i ima-kaže Ostojić.
Danijela Ostojić je klinički psiholog s više od 15 godina iskustva u radu sa djecom, adolescentima i odraslima. Ona će održati 7. septembra u hotelu Hilton u Podgorici konferenciju pod nazivom ,,Promijeni balkanska uvjerenja”.
Sa njom smo razgovarali i o izazovima sa kojima se danas suočava pojedinac, da li se javlja stručnjaku na vrijeme i zašto je važno da to učini, zašto je danas sve više razvedenih brakova…
Koji su to ključni problemi koje uočavate kod Vaših pacijenata?
–Problemi na nivou mentalnog zdravlja kod ljudi na Balkanu su kompleksni, transgeneracijski uslovljeni i usložnjeni permanentnom društvenom problematikom unazad mnogo godina. Refleksija takvih okolnosti se najbrže vidi kroz prizmu mentalnog zdravlja u raznim oblicima. Ako bi analizirali prosječnu porodičnu dinamiku, vrlo brzo bismo vidjeli disfunkcionalnost na svakom nivou. U pogledu komunikacije, granica, poštovanja, emocije…, do težih oblika nasilja i zlostavljanja, najčešće od strane muških članova porodice. Ta ista dinamika se reflektuje na pojedinca, gdje on razvija neke oblike neurotskih smetnji, poput anksioznosti i depresije, a u posljednje vrijeme psihopatologija se pomjerila ka mlađim članovima društva, odnosno djeci, gdje viđamo vršnjačko nasilje na svim nivoima, od emocionalnog do fizičkog i brutalnog, što za posljedicu može ostaviti tragičan ishod. Kao što vidite, ne postoji definicija jednog problema koji egzistira, nego klaster koji je kompleksan i zahtijeva sistemski pristup mentalnom zdravlju društva na Balkanu.
Jesu li ljudi danas slobodniji da se jave psihologu i da li se javljaju na vrijeme?
–Istina je da su ljudi osvijestili značaj psihologa i psihijatara unazad nekoliko godina, ali ipak, taj broj je zanemarljiv u odnosu na realne potrebe stanovništva. I broj stručnjaka je zabrinjavajući, pa zaključujemo da nam sa jedne strane nedostaju kvalitetni stručnjaci, a sa druge edukativni sistem koji bi pružio informacije od značaja i na taj način motivisao ljude da dolaze u službe mentalnog zdravlja. Jako je važno da se počne pričati o prevenciji. Nažalost, mi se još nalazimo u eri posljedica, odnosno, prvo čekamo da se nešto dogodi, ne reagujemo na vrijeme, dugo godina trpimo, imamo neko iracionalno uvjerenje da će samo od sebe proći i na taj način produbljujemo psihičku problematiku, te najčešće se nalazimo u stadiumu kada nam je neophodna psihijatrijska konsultacija. Važno je objasniti ljudima kako ovo ne mora tako da bude. Važno je razgovarati, stalno, ako treba, o značajnosti i neophodnosti razgovora kod psihologa. Važno je naučiti ljude da je normalno otići jednog godišnje na razgovor i da to ne znači da smo ,,ludi”. Nažalost, još smo u fazi stigmatizacije mentalnog zdravlja, generalno. Tako da ljudi će satjerani o zid, češće probjeći nekoj ovisnosti, nego potražiti pomoć. To je naša realnost, još uvijek.
Učestalo se komentariše da savremeni način života, život pod pritiskom i briga za materijalnim dobrima, loše utiču na čovjeka. Koje negativne pojave se javljaju i u čemu čovjek sve griješi?
–Savremen način života sam po sebi nije loš, problem nastaje kada mi nismo u stanju, ne znamo i ne razumijemo kako se ophoditi prema promjenama koje su nužne i prisutne. Čovjek je oduvijek bio adaptivno biće i adaptacija je omogućila njegov opstanak na planeti. Trenutno je neophodno naučiti kako se nositi sa realnošću koja se dešava. Niko od nas nema iste prioritete, niti istu ličnost. Dakle, svaki individualac bi trebao porazgovarati sam sa sobom, upoznati se, ko je on u svojoj suštini i na koji način može pomoći sebi da drugačije posmatra taj savremeni način života. Nažalost, niko nas ne uči tome, a stvari se dešavaju brže nego što smo sposobni i primjetiti. Onaj koji bude ovo shvatio, imaće veće šanse za adaptacijom, naravno na zdrav način.
Statistika upozorava da je, recimo, sve više razvedenih brakova. Šta pokazuje Vaše dosadašnje iskustvo – zašto se ljudi sve više razvode?
–Kompleksna problematika u kojoj bi trebali posmatrati stvari iz više uglova. Prvo, na koju statistiku gledamo? Ako gledamo na statistiku iz Jugoslavije, odnosno naših roditelja, onda nam je lako zaključiti da to što je bilo sklopljenih brakova više nego sada, ne značu nužno da su isti bili funkcionalni brakovi. Pogled na brak se promijenio u odnosu na taj period. Čini mi se da većina (žena), a ponekad i muškaraca više ne želi da bude u stanju trpnje nekog odnosa koji nije dobar. Partnerski odnosi su inače jedna od najkopleksnijih tema u psihologiji, i ono što sada sasvim sigurno znamo jeste da je na njima neophodno konstantno raditi, da bi taj odnos zadovoljio kriterijum ,,sa nekim sam jer mi je lijepo i ugodno, ne zato što moram”. Nekada ranije, brakovi su uglavnom opstajali zbog ekonomskih ili društevno moralnih normi, a ne zato što su bili funkcionalni i zdravi. U tom pogledu, ljudi su danas, svjesniji sebe i sopstvenih mogućnosti. Postoji, naravno još mnogo drugih društvenih faktora koji utiču na brak i partnerski odnos, a to je ekonomska situacija, kao i izazovi koji su stimulativniji nego ikada u pogledu karijere i dostupnosti svih informacija kako u stvarnom tako i u digitalnom svijetu.
Kakav pristup prema sebi, bližnjima i okolini čovjek treba da ima da bi održavao dobro psihičko zdravlje?
– Iskren. 🙂
Nije rijetkost da stručnjaci odrade socijalni eksperiment u kojem se ispostavi da današnji čovjek u maloj mjeri pokazuje empatiju. Zašto je to tako?
– Takvi eksperimenti su rađeni i 80-ih godina, rezultati su takođe bili zabrinjavajući, sada su zastrašujući. To nam ukazuje koliko se čovjek udaljio od svoje prirode i suštine, a to je suživot sa drugim pripadnicima iste vrste. Ta povezanost bi trebalo da se razumije na svim nivoima razmišljanja i duhovnosti. Problem je što današnji čovjek niti razmišlja niti je produhovljen, a misli da je svemoćan. To stanje svijesti je opasno i najviše mi liči kao na neki oblik autodestrukcije homo sapiensa.
Koje su ključne prednosti Vaše psihoterapije i usluga koje pružate?
-Ne bih rekla da ja imam bilo šta posebno i specijalno u odnosu na druge moje kolege. Možda mene izdvaja strast i posvećenost ovom poslu, jer svakog klijenta prihvatam i razumijem kao čovjeka kome je neophodna pomoć i podrška, tako i pristupam. Nije psihoterapijski modalitet to što liječi ljude, nego terapijski odnos. Možda sam tu u maloj prednosti u odnosu na druge kolege.
N.Đ.
Foto: Fejsbuk/Instagram
