Glumica Izabela Roselini gošća je Rubix festivala u Porto Montenegru. Večeras će na otvaranju pred crnogorskom publikom izvesti predstavu ,,Darwin's Smile”.
U razgovoru za MNE magazin govorila je o Crnoj Gori, o empatiji, najnovijoj ulozi u filmu ,,Konklava” koji u bioskope stiže u novembru, ali i o najvrednijoj lekciji koju su joj dali roditelji Roberto Roselini i Ingrid Bergman.
Kakvi su utisci iz Crne Gore?
– Prelijepi su, očarana sam Crnom Gorom. Stigla sam sinoć u 22 sata, kada je već pao mrak. Probudila sam se jutros u 8:30 h, prošetala rivom i evo me na konferenciji za novinare. Vrlo kratko sam tu, ali, ono što sam vidjela me je oduševilo.
Kroz istraživanje tokom univerzitetskih dana i master studija, sve do sada, što je to najfascinantnije što ste naučili o životinjama, posebno odnosu ljudi i životinja?
– Monolog pod nazivom ,,Darwin's Smile” zasniva se na mom znanju kao glumice i mom istraživanju. Čarls Darvin napisao je knjigu ,,Izražavanje emocija kod čovjeka i životinja”. Ekspresija emocija je ono što glumci rade, a izražavanje emocija kod životinja je ono što su istraživali na Univerzitetu. Tako da kombinujem te dvije stvari. Mislim da je najfascinantniji dio da vidimo što imamo zajedničko sa životinjama i što su različitosti. Još pokušavamo to da razumijemo. Do skoro smo mislili da životinje posjeduju samo instinkt, da nemaju sposobnost niti da razmišljaju niti emocije. Sada znamo da je to drugačije. Etologija je dosta mlada naučna grana, ima tu mnogo stvari o kojima vrijedi diskutovati.
Koliko empatije ima u današnjem svijetu prema životinjama i ljudima?
– Govoriću u svoje ime. Mislim da je empatija ključni element kako bismo razumjeli druge. Znam to kao glumica, jer glumci se poigravaju, manipulišu empatijom. Kada imam neku ulogu, moram da se pretvaram da je osoba naspram mene suprug i to je veza koju morate da stvorite, da je izmislite. Kada smo istraživali životinje, empatiju prema njima smo morali da izmjestimo, jer u nauci morate biti nepristrasni, ne smijete biti uključeni, s obzirom da ste time na gubitku. Empatija je esencijalna. Voljela bih da vratim empatiju, čak i u nauku.
Rekli ste da Vas je uloga u ,,Konklavi” dirnula duboko i izuzetno. Na koji način?
– ,,Konklava” je film o izboru pape. U njemu glumi i Ralf Fajns. Tumačim kaluđericu u tradicionalnoj katoličkoj crkvi. One su imale dosta pokornu ulogu. Naočigled pokornu. Znate to vrlo dobro (smijeh) Pomislila sam kako je to fascinantno, jer u filmu stalno čistim sto, pospremam krevet, uvijek služim kardinala. Ne vidim se, prozirna sam. Izgovaram predivne rečenice u tom ostvarenju u borbi, političkoj i onoj o tome ko će biti izabran za papu. U jednom trenutku, moj lik, sestra Agnes kaže: ,,Znam da je moja uloga da budem nevidljiva, ali Bog mi je dao i oči i uši i denunciram kardinala.” To je toliko moćno. Ganulo me je, jer film na izuzetan način hvata tu naočigled pokornu ulogu koju kaluđerice imaju u crkvi. A zapravo je vrlo dominantna. Režiser Edvard Berger, vidjela sam film, često me je hvatao u krupnom planu u kojem ne izgovaram niti jednu riječ, u scenama u kojima se s nečim slažem ili ne. Agnes zna toliko mnogo, a zamoljena je da o tome ne govori. Mislim da je to bilo toliko dirljivo.
Da, često je ta tišina u ženi najmoćnija?
– Tako je. To je režiser izuzetno uhvatio.
Na farmi na kojoj živite imate predivnu sobu koja je gotovo poput porodičnog hrama u kojem su fotografije i stvari Vaših roditelja. Koja je to najvrednija lekcija koju ste od njih naučili?
– Roditelji su mi bili predivni i tako mi je žao što su preminuli kada sam bila relativno mlada. Žao mi je što nisu doživjeli da upoznaju moju djecu i moje unuke. Naučili su me da je život lijep. Ponekad je tragičan, ali u suštini je lijep i zanimljiv. Mislim da su mi roditelji dali najsnažniju indikaciju toga.
Bojana Radonjić
Foto: B. Šekularac