Vršnjačko nasilje je velik i ozbiljan problem u društvu. Roditelji i društvo upravo se lociraju kao glavni uzroci ovakvog ponašanja.
Često ljudi pomisle ,,Ne mogu ja ništa da promijenim, to je tako kako je, ne odlučujem ja, nije važan moj stav u svemu tome, niko ga ne čuje”.
A onda se pojavi kanadski pjesnik Šejn Koizen koji sve to demantuje i pokaže kako glas jedne osobe, taj mali korak samo jednog čovjeka je ogroman za ljude koji proživljavaju neki vid nepravde.
Njegova polu-autobiografska pjesma ,,To This Day” (Do dana-današnjeg) o vršnjačkom nasilju od 19. februara 2013. godine do sada ima 26,146,186 pregleda na YouTubeu. U samo prva dva dana po objavljivanju bilo ih je 1,4 miliona.
Ne samo to. Našla se u udžbenicima i promijenila je pogled na vršnjačko nasilje.
– Moje iskustvo sa nasiljem u školi odzvanjaće kroz moj život, ali to što sam se suočio sa problemom neizmjerno mi je pomoglo. Školama i porodicama očajnički trebaju alati kako bi ušli u koštac s ovim problemom. Ova pjesma je početna tačka – rekao je Koizen tada.
Želja mu je bila da dopre do ljudi koji samo razmišljaju o načinu kako da preguraju još jedan dan, kazao je Koizen.
Bio je preplavljen pismima žrtava vršnjačkog nasilja, ali i nasilnika-pokajnika.
– Kada sam napisao ovu pjesmu prije dvije godine i kada su ljudi počeli da mi prilaze, htjeli su samo da razgovaraju sa mnom nakon što su čuli poemu, shvatio sam da ovaj problem nije samo kanadski ili američki, već je on svuda. Nevjerovatno je koliko je vršnjačko nasilje rasprostranjeno. Ne prilaze mi da razgovaraju samo žrtve, već i nasilnici. Vjerujem da nasilnicima trebamo oprostiti. Oprost je naš način izlječenja – govorio je Koizen te 2013. godine.
Zašto oprost? Iz dva razloga, kaže Koizen.
– Prvi e-mail koji sam dobio kada je takav način komunikacije postao aktuelan jeste od mog nasilnika. Dugo pismo u kojem moli za oprost i detaljno opisuje svaki incident, objašnjava što se dešavalo u tom trenutku u njegovom životu i da to što mi je činio zapravo nije imalo nikakve veze sa mnom. Imalo je takvog smisla da se i sad naježim dok pričam o tome – sjetio se Koizen u jednom od intervjua.
To je bio prvi razlog.
Objasnio je da je nakon nasilja u školi i sam postao nasilnik, kada je imao 14, 15 godina.
– Postao sam ono što sam prezirao. To je bilo kada smo se baba i ja preselili. Sjećam se trenutka kada sam sjeo s babom ispred direktora škole i kada je izgovorio riječi: ,,Vaš unuk je nasilnik”. Otvoreni razgovor između djece i roditelja pomaže u tome da se suočimo sa vršnjačkim nasiljem – drugi je razlog koji naglašava Koizen kao oprost nasilnicima, ističući da ga je upravo način babinog vaspitavanja i razgovora uputio da ode na popravni kurs o vršnjačkom nasilju kada je imao 15 godina.
Koizen opominje i na dugovječne posljedice rečenice ,,To su djeca, samo se igraju”. Dalje pojašnjava da su takva djeca fitilj koji će svakog časa eksplodirati. A onda ističe i dio brojalice iz 19. vijeka koja kaže ,,Sticks and stones may break my bones, but names will never hurt me” (Štapovi i kamenje mogu mi slomiti kosti, ali me ružni nadimci nikada neće moći povrijediti) upravo je to osjetio na svojim leđima Koizen. Taj nadimak koji ga je slomio u jednom trenutku. Nadimak je bio ,,Pork Chop” (Krmenadla) bilo je to mnogo za dječaka, gojaznog, kojeg su roditelji napustili i koji je živio s babom.
– Kao da slomljene kosti/Bole više od nadimaka kojim su nas zvali/A imali smo ih svi/Pa smo odrasli vjerujući da se niko/Nikad neće zaljubiti u nas/Da ćemo zauvijek biti usamljeni/Da nikad nećemo upoznati nekoga/Ko će nas uvjeriti da je sunce/Nešto što je ta osoba izgradila za nas/U svojoj radionici… – dio je pjesme ,,To This Day”
Poručuje da svako od nas mora biti nosilac svjetlosti u tami.
– Ako ne vidiš ništa lijepo u sebi/Nabavi bolje ogledalo/Pogledaj malo bliže/Zuri u njega malo duže/Zato što postoji nešto u tebi/Što te je natjeralo da nastaviš/Iako su ti svi rekli da odustaneš/Izgradio si gips oko svog slomljenog srca/I sam si ga potpisao/Potpisao si ga s/,,Nisu bili u pravu” – još jedan je dio pjesme, a da nisu bili u pravu najbolje govori Koizen i svi tihi borci koji moraju postati glasni kao Koizen, moraju tišini dati zvuk i glas, jer će tako doći do rješenja problema.
B.R.