NAŠE PRIČE SLAJDER
TICIANO GVARDINI ZA MNE MAGAZIN: U Crnoj Gori osjećam puno energije, tu je sadašnjost i budućnost
Ticiano Gvardini (Tiziano Guardini) ne priča samo o održivoj modi i zaštiti životne sredine, on to živi. Njegov način ishrane, oblačenja i njegov životni stil je fokusiran na ekologiju.
Stoga je i odlučio da stvori inovativni i duboko svjestan pristup modi koji je nazvao ECO moda.
Inovator je i ,,(r)evolucionar” u načinu izrade, kroju i materijalima.
U razgovoru za MNE magazin podsjetio je na uticaj kaputa napravljenog od borovih iglica 2012, a 2015. godine jedna od njegovih kreacija od korjena sladića bila je dio emisije „L'eleganza del cibo” u muzeju Trajanove pijace. Sarađivao je i sa oskarovkom, kostimografkinjom Milenom Kanonero. Septembra 2017. je postao prvi dobitnik nagrade ,,Franca Sozzani, Green Carpet Fashion Award”. Samo mjesec kasnije je osvojio ,,Peta Couture Award”.
Kakve su Vaše impresije o Crnoj Gori?
– Prvi put sam u Crnoj Gori. Ovdje osjećam mnogo energije. Tu je more, tu su planine, kultura, sadašnjost i budućnost. Zaista mi je drago što sam ovdje, da osjetim i proživim ovu energiju. Mnogo mi se sviđa ovo mjesto.
Kako je bilo sarađivati sa balerinama ,,Princeze Ksenije” koje će plesati večeras u Vašim kreacijama?
– Volim da radim sa balerinama, jer one imaju tu sposobnost da se kreću na jedan zaista slobodan način. U našem umu želimo da budemo slobodni. Tu ideju o slobodi i kako je prigrliti još ne poznajemo i osjećamo. To je zamisao da budemo slobodni da se krećemo od sadašnjosti ka budućnosti. Jedan od mojih snova je bio da postanem baletan, ali roditelji su više željeli da se bavim drugim poslom. Tako da sam transformisao tu svoju strast prema baletu u performans.
Što ćete večeras predstaviti?
– Da, pročitaću pismo koje sam donio o tome što znači živjeti. Ne samo za ljude, već za životinje i biljke. O ekspresiji života na ovoj planeti, ovom dijelu univerzuma. Osjećam da moramo da se povežemo jedni sa drugima i da budemo svjesni da smo dio iste stvari, a to je život. Moramo prigrili jedni druge. Vidjećete kimona, jedinstvene kreacije visoke mode. Kolekcija se zove ,,Baciami il cuore”, što znači – poljubi mi srce. Kada zagrlimo jedni druge taj dodir je poput poljupca. Ograničenja su samo u našem umu. Kada gledate našu planetu iz svemira, granice ne postoje.
Kolibri. Maje su govorile kako su oni prerušeno sunce. Vi ste podsjetili na divnu priču o kolibrima i lavu. Koliko su ti mali koraci, mali doprinosi ,,kolibrija” važni za svijet?
– Ta priča je nevjerovatna. Mnogo mi je značila. Kada sam počinjao prije 12 godina, osjećao sam se uistinu kao kolibri. Jedina stvar koju sam mogao da uradim jeste da odradim svoj dio i poštujem sebe i svoja osjećanja. Moramo se jednostavno povezati sa samima sobom i onim što uistinu jesmo, jer mi smo život.
Priroda je život, takođe?
– Da, jer, sve u svemu, govorimo o ljudima i prirodi. Mi smo kao ljudska bića dio prirode. Kada sam počinjao ovaj projekat ECO mode, kreirao sam haljinu od korjena sladića i kaput od borovih iglica. Bilo je to izuzetno, jer su o njemu pisali u ,,New York Timesu”. Priroda je mogla stvoriti ovakvu vrstu haljine. Tačno je to, priroda može da bude kreator.
Koja je Vaša poruka budućim kolibrijima?
– Kolibri kažu: Odradiću svoj dio, uradiću sve što je u mojoj moći. Moramo da udahnemo, osluškujemo jedni druge i našu planetu. Moramo ponovo da preispitamo sebe kao dio porodice. Ponekad imamo probleme i ne nožemo da postignemo da slušamo jedni druge. Možda i to što nismo u mogućnosti da slušamo jedni druge jeste zato što smo uplašeni da će neko reći nešto s čime nećemo znati kako da se izborimo, da im pomognemo. Samo je potrebno da sjednemo i slušamo, budemo hrabri i bliski s drugim čovjekom. Isto je sa životinjama i biljkama, da ih osluškujete. Na primjer, večeras ćete vidjeti haljinu u ,,ahimsa” svili umjesto konvencionalne svile koja je pravljena tako da se čaura kuva sa svilenom bubom unutra. U svom slučaju, čekam da svilena buba postane leptir i onda je stavim u čauru i kuvam. Ideja da se osluškuju drugi i poštuje se njihov život.
Bojana Radonjić
Foto: Boris Šekularac
