DRUŠTVO PREPORUKA
VRŠNJAČKO NASILJE: Izazov i odgovor
Foto: Ilustracija
Razmimoilaženja, konflikti i nesporazumi su sastavni dio odrastanja – fenomeni koji, iako neprijatni, spadaju u normalan razvojni proces svakog djeteta. Bez obzira na generaciju koju upitate – mlade, osobe srednjih godina, ili starije – svi će vam reći da su iskusili ove trenutke tokom svog djetinjstva. Međutim, vršnjačko nasilje predstavlja fenomen koji se kategorički razlikuje od ovih uobičajenih dječijih sukoba i nikako se ne smije prenebregavati.
Vršnjačko nasilje je sveprisutan problem sa duboko ukorijenjenim posljedicama, koji se javlja u školama i zajednicama širom svijeta. U ovom tekstu, naš fokus će biti na razumijevanju vršnjačkog nasilja i istraživanju potencijalnih rješenja koja bi mogla da doprinesu suzbijanju ovog sveprisutnog problema.
Šta je vršnjačko nasilje?
Prije nego što predstavimo potencijalna rješenja ovog problema potrebno je dati objašnjenje pojma vršnjačko nasilje, prvenstveno jer mnogi ovaj pojam miješaju sa drugim pojavama.
Odrastanje je specifičan period u životu jedinke i tokom godina pojedinac prolazi kroz mnogo situacija koje ga oblikuju. Ono što je specifično za djetinjstvo i period odrastanja je upravo to da sve životne situacije dešavaju se jedinkama koje još nisu odrasle i zrele, kako fizički, tako i psihički.
Pa upravo zbog toga, potrebno je napraviti razliku između različitih vidova ponašanja, koji imaju elemente agresije i onog ponašanja koje ima elemente nasilja. Na taj način se pravi razlika između situacionog ponašanja, koje se dešava, ali ne ponavlja, a koje je normalno za djecu i omladinu i vršnjačkog nasilja.
Vršnjačko nasilje je ono ponašanje koje ispunjava sljedeće elemente:
– Ponavlja se u toku određenog vremenskog perioda;
– Ponašanje ima za cilj da nekome nanese štetu;
– Žrtva je slabija od počinioca nasilja.
Pored elemenata potrebno je razlikovati i različite vrste vršnjačkog nasilja:
– Fizičko nasilje – najlakše uočljiv oblik vršnjačkog nasilja, a često se smatra da je ovo jedini oblik vršnjačkog nasilja;
– Verbalno nasilje – najčešći oblik nasilja u svim uzrastima i podrazumijeva vrijeđanje, ismijavanje, ponižavanje, ogovaranje, širenje glasina i sl.
– Društveno isključivanje – česta pojava je i ubjeđivanje druge djece da isključuju određeno dijete ili djecu iz igre i da se sa njim/njima ne druže.
– Digitalno nasilje – sve češća pojava današnjice je digitalno, odnosno sajber nasilje koje podrazumijeva maltretiranje, omalovažavanje, vrijeđanje, zastrašivanje, prijetnje, kao i distribuciju ličnih fotografija ili videa određenog djeteta bez njenog pristanka na društvenim mrežama.
– Bitno je napomenuti da ni jedan vid vršnjačkog nasilja od gore navedenih nije manje važan, manje štetan i svaki od njih može da ostavi podjednako loše posljedice na dijete.
Ko vrši nasilje?
Jedno od pitanja koje se postavlja je ko vrši nasilje i ko su i kakva su ta djeca koja su nasilnički nastrojena.
U većini slučajeva dijete, odnosno djeca koja vrše nasilje prvenstveno smatraju da je nasilje legitiman vid rješavanja problema i imaju pozitivan stav prema nasilju i u tome ne vide nikakav problem. Razlozi ovakvog razmišljanja mogu biti mnogi, a često je to posljedica učenja po modelu, odnosno učenja iz okruženja u kome se dijete nalazi. To okruženje je najčešće porodica ili socijalno okruženje, odnosno društvo sa kojim dijete provodi vrijeme.
Čest je slučaj da su djeca koja vrše nasilje i sama žrtve nasilja, porodičnog ili vršnjačkog. Ipak, bitno je napomenuti da to nije uvijek slučaj i da djeca koja se ponašaju nasilnički ne moraju i sama nužno biti žrtve nasilja, kao što ni porodica i dešavanja u porodici nisu nužno model ponašanja koji dijete usvaja. To znači da dijete koje vrši nasilje može biti svako dijete, pa čak i ona djeca koja se smatraju pristojnom, povučenom i dobrom djecom.
U većini slučajeva djeca koja su nasilna smatraju da je nasilje jedini izlaz iz problema koji imaju, a da je napad najbolja zaštita.
Uzroci vršnjačkog nasilja
Postoje različiti uzroci vršnjačkog nasilja, a u većini slučajeva to je kombinacija različitih faktora pojedinaca, porodice i šire društvene zajednice. Neki od najčešćih faktora koji utiču na pojavu vršnjačkog nasilja su:
– Nisko samopoštovanje i nesigurnost pojedinca.
– Nedostatak komunikacijskih vještina i emocionalne inteligencije.
– Uticaj porodičnog okruženja, nasilje u porodici ili zanemarivanje.
– Uticaj školskog okruženja, nedostatak supervizije odraslih, kao i loše i neadekvatne reakcije škole na nasilje.
– Uticaj medija i društvenih mreža, kao i video igara koji promovišu agresiju i nasilje kao normalno ponašanje.
Posljedice vršnjačkog nasilja
Posljedice vršnjačkog nasilja, koji god oblik da je u pitanju mogu biti katastrofalne i ostaviti dugotrajne posljedice na djecu. Neke od najčešćih posljedica vršnjačkog nasilja su:
– Emocionalne posljedice kao što su gubitak samopouzdanja, depresija i anksioznost.
– Problemi u školi, smanjenje akademskih postignuća i česti izostanci sa časova.
– Socijalna izolacija i pogoršanje socijalnih vještina.
– Fizičke povrede i zdravstveni problemi.
– Rizik od razvoja mentalnih poremećaja kasnije tokom života.
Kako pomoći djeci koja su žrtve vršnjačkog nasilja
Svakom djetetu koje trpi bilo koji vid vršnjačkog nasilja potrebno je pružiti podršku i pomoć. Najbolji način da se pomogne je razviti kvalitetan sistem podrške u djetetovom okruženju.
To podrazumijeva bezuslovnu podršku od strane porodice, kao i pomaganje u procesu resocijalizacije. Djetetu je bitno pomoći i u jačanju samopouzdanja što se postiže razgovorom i pomoći u sticanju kvalitetnih vještina komunikacije.
Kako uticati na djecu koja vrše nasilje
Nijedno dijete se ne rađa zlo, niti sa zlim namjerama. Ponašanje koje se javlja kod djece koja su nasilnički nastrojena je stečeno ponašanje i prema djeci je potrebno ophoditi se u skladu sa tim saznanjem.
Od izuzetnog značaja je ustanoviti i razumjeti razlog zašto se određeno dijete ponaša na način na koji se ponaša i bitno je postaviti se na mjesto tog deteta i razmotriti čitavu situaciju iz njegove persperktive.
Kazna nije jedini način na koji može da se riješi ovaj problem, jer kazna sama po sebi neće promijeniti ponašanje nasilnog djeteta. Potrebno je razgovarati sa djetetom i raditi na promjeni uvjerenja i stavova o nasilničkom ponašanju i rješavanju problema na takav način.
Prevencija vršnjačkog nasilja
Vršnjačko nasilje je globalni problem i vjerovatno nikada neće moći u potpunosti da se iskorijeni, ali postoje načini na koji se ovakav vid nasilja može efikasno smanjiti.
Ovo su neka od mogućih rješenja koja mogu pomoći u prevenciji vršnjačkog nasilja:
– Edukacija i podizanje svijesti o vršnjačkom nasilju kroz seminare, predavanja i obuke za učenike, roditelje i nastavnike.
– Razgovor i promovisanje pravih društvenih vrijednosti.
– Stvaranje bezbjednog i podržavajućeg školskog okruženja koje podstiče inkluziju, poštovanje i međusobnu pomoć.
– Razvijanje programa za rješavanje sukoba, u kojima se učenici uče vještinama konstruktivne komunikacije i rješavanja problema.
– Efikasna primjena pravila i politika protiv nasilja u školama, uz pravilno sankcionisanje nasilnika.
– Podsticanje angažovanja roditelja i njihovu podršku djeci u razumijevanju i prevazilaženju nasilja.
– Saradnja sa lokalnim zajednicama, organizacijama i stručnjacima za pružanje podrške žrtvama i počiniocima nasilja.
Uloga roditelja u borbi protiv vršnjačkog nasilja
Roditelji imaju značajnu ulogu u borbi protiv vršnjačkog nasilja, kako kod djece koja vrše nasilje, tako i kod djece koja trpe nasilje.
Bitno je da u oba slučaja roditelji ne ignorišu pojavu nasilja, kao i da ne ignorišu svoju djecu. Potrebno je da prate ponašanje djeteta i svaku promjenu u ponašanju i raspoloženju.
Roditelji bi takođe trebalo da obraćaju pažnju kakav sadržaj na društvenim mrežama njihova djeca konzumiraju, kao i kakve filmove i video igre igraju.
Neophodno je da djeca nauče šta je pozitivno ponašanje, prave vrijednosti, kao i koje su vještine potrebne za dobru komunikaciju i da razumiju vezu između emocija i njihovog ponašanja.
I ono što je najvažnije, roditelji bi trebalo da nauče i ohrabre djecu da je u slučaju vršnjačkog nasilja najbitnije da se obrate odraslim osobama i da nikako ne trpe ili da ne ignorišu ukoliko su posmatrači ovakvog vida nasilja. Osobe kojima bi djeca trebalo da se obrate su prvenstveno njihovi roditelji, pa onda i nastavnici ili pedagozi u školama.
Zaključak
Vršnjačko nasilje je problem koji seže daleko izvan naših individualnih zajednica, prelazeći granice i zahvatajući globalne razmjere. Njegovo prevazilaženje zahteva kolektivni trud svih članova društva.
Da bismo efikasno radili na prevenciji i suzbijanju vršnjačkog nasilja, ključni su kontinuirana edukacija, podrška, i odgovorno reagovanje na svaku instancu nasilja. Iznad svega, značajno je uspostaviti otvorenu liniju komunikacije sa djecom. Kada se suočimo sa pojavom vršnjačkog nasilja, naša uloga kao odraslih osoba i odgovornih članova društva jeste da pružimo djeci priliku da ih čujemo, da ne umanjujemo njihove probleme i da odgovorimo na situaciju na smiren i adekvatan način.
Ne budite ravnodušni prema vršnjačkom nasilju. Ne dopustite da postanete dio problema – umjesto toga, aktivno se uključite i budite dio rešenja. Ova bitna tema zahtijeva našu nepodijeljenu pažnju, stoga ne čekajte – danas pokrenite razgovor o vršnjačkom nasilju.
Izvor: krugzdravlja.rs
