U OŠ ,,Pavle Rovinski” nemaju registrovanih slučajeva vršnjačkog nasilja, kazala je za MNE magazin pedagoškinja ove škole Dragana Pejović.
Vršnjačkih sukoba ima, ali se dosta radi sa učenicima kako bi se izbjegli veći problemi.
– Od samog momenta kada dođe do sukoba pa sve do krajnjeg ishoda, tj. rješavanja cijele situacije, i do izmirivanja djece potreban je određeni vremenski period. Djeca se prate i nakon toga da ne bi došlo do situacije da se taj slučaj ponovo desi – poručila je.
Kako je dodala, u Crnoj Gori i dalje postoji ta stigma od odlaska kod školskog pedagoga.
– I roditelji se plaše tog razgovora i odlaska jer dokumentacija pedagoga je dosta velika, sve što radimo moramo da dokumentujemo, ne zato što želimo neko dijete da etiketiramo. Brinu roditelji da to što se desilo djetetu ili to zbog čega je pošlo kod pedagoga negdje kasnije u životu može se naći kao neka prepreka ili poteškoća u školovanju i životu. Privatnoj praksi koja nije u sistemu pribjegavaju roditelji koji su u finansijskoj mogućnosti – istakla je.
Pejović objašnjava da postoji dosta faktora koji utiču na povećanje vršnjačkog nasilja.
– Sve zavisi od porodice prije svega, od društva kao i škole i medija. Od svih tih faktora zavisi uzrok, mada može doći do toga da kod djeteta dođe do nekog prezasićenja pa se okrene vršnjačkom sukobu, pa i sami roditelji budu iznenađeni kako se to desilo, a oni nisu na taj način vaspitali svoje dijete – kazala je.
Na pitanje, kako se u njihovoj školi bore protiv vršnjačkog nasilja, s obzirom da do sada nisu imali nijedan slučaj, Pejović odgovara:
– Pa kao i svaka škola, na početku školske godine se formira tim za prevenciju nasilja. Takođe rade se i obuke sa nastavnicima za rad sa učenicima prema priručniku ,,Škola bez nasilja”. Organizuju se i radionice sa učenicima, formiraju se pravila ponašanja u školi i poslije se ta pravila nalaze u svakoj učionici ili u holu. Obavljaju se i informativno-savjetodavni razgovori sa roditeljima, imamo kutiju povjerenja, kao i svakodnevnu saradnju nastavnika i stručne službe.
Smatra da je uloga nastavnika bitna u spriječavanju vršnjačkog nasilja, jer provode dosta vremena sa djecom.
– Znaju djecu i način na koji se oni ponašaju, i mogu značajno doprinijeti tome da ne dođe do sukoba. Uvijek kada se desi čak i neka nesuglasica, nastavnici odmah krenu u proceduru, korak po korak kako bi stvarno ispitali da li je bila samo nesuglasica ili je došlo do vršnjačkog sukoba. Oni odmah ispitaju cijelu situaciju kroz razgovor sa djecom, obavještavaju roditelje, danas djeca i iz neke njihove igre dođu do vršnjačkog sukoba – dodala je.
Poručuje da je značajno da roditelji za određeni problem saznaju od zaposlenih iz škole, a ne od nekog drugog, jer se informacije često pogrešno prenesu.
Pejović je imala poruku za djecu koja trpe vršnjačko nasilje, ali i za roditelje i nastavnike.
– Djeca ne treba da trpe i skrivaju ništa, nego da se obrate nekome kada imaju problem, kako bismo mogli da djelujemo. Roditelji treba da slušaju djecu i nastavnike. Prosvjetni radnici ne treba da zanemare ni najmanje nesuglasice, jer je takvo vrijeme da ništa ne možemo prepustiti – zaključila je.
N.P.
(Tekst objavljujemo u okviru projekta realizovanog u saradnji sa Ministarstvom kulture i medija Crne Gore)