BILI SMO SLAJDER
FREE CATS BAND: Odjeci iz prošlog vijeka, oda svjetskom muzičkom evergrinu
U prigušeno osvetljenom uglu kluba ,,Morrison” u Njegoševoj ulici u Podgorici, gde je vazduh pjevušio od nostalgije, naišao sam na bend Free Cats iliti ,,Slobodne mačke” iz Beograda, jedinstveni muzički četverac koji je pružio vrhunsku zabavu i izvanredan zvuk. Njihova priča je harmoničan spoj strasti, istrajnosti i vanvremenskih melodija.
Free Cats Band, četiri muzičara – četiri instrumenta, uprkos svom malom broju, stvaraju simfoniju zvuka koja prevazilazi vrijeme. Njihova strast, vještina i posvećenost osiguravaju da zlatno doba muzike nastavi da živi, očaravajući publiku sa svakom notom. Njihov repertoar je period od tridesetih do osamdesetih godina prošlog vijeka koji je bogata tapiserija muzičke evolucije i obuhvata brojne žanrove, kulture i emocije. Ove decenije stvorile su bezvremenske klasike, njihovi odjeci i danas se čuju, a ,,mačke” ih donose sa šarmom i stilom bilo da je u pitanju jazz, pop ili rok. I, evo u čemu je tajna- oni su alhemičari. Pretvorili su ograničenja u umjetnost. Sa samo četiri instrumenta oni zvuče kao orkestar. Stefanova truba se vine tamo gdje bi violine trebalo da plaču, Džonijev bas – kad treba – zvuči kao čelo u pariškom kafeu, Grigorijeva gitara svira simfonije i Igorovi bubnjevi grme kao timpani iz Karnegi hola, dok Stefanov vokalni raspon prkosi granicama, od sparno niskih do kristalno visokih tonova, on navigava oktavama bez napora. On je apsulutni sluhista i njegov glas – baršunast i začinjen iskustvom – nosi težinu zaboravljenih melodija. Bilo da sviraju baladu ili rok himnu, njihova kontrola ostaje nepokolebljiva. Svaka nota je dragulj, savršeno izrezan.
,,Mačke iz visokog društva”
Možda baš zbog njene izražajne moći, svestranosti i istorijskog značaja koji doprinosi njenom posebnom mjestu u svijetu muzike ili zbog toga što nije bitno da li se svira u simfonijskoj dvorani ili na živahnom uglu ulice, Stefan Lazarević je u srednjoj muzičkoj izabrao trubu iako je njegov prvi instrument bila oboa. Možda su se jednostavno i ,,našli” jer nije dovoljno da ti izabereš trubu za instrument već i ona treba da izabere tebe… Stefan je zatim na odsjeku za džez Muzičke škole ,,Stanković” učio i sve ostale instrumente i sve ostale aspekte muzike: melodiju, ritmiku, teoriju… Godine svakodnevnog višečasovnog vježbanja i časova kao da mu nisu bili dovoljne, pa je sebi dao izazov da se sretne sa publikom i to licem u lice svirajući u Knez Mihailovoj ulici od 2012. do 2015. kada i nastaju Free Cats. Ove godine su jako značajne za njega jer je to jedinstvena vrsta vježbanja, a reakcije su bile impresivne i pravi pokazatelj da to što radi i vrijedi i to mu je ispunjavalo dušu.
Inspirisan Diznijevim crtanim hitom iz sedamdesetih godina ,,Mačke iz visokog društva” i bendom ,,Scat Cat” Stefanov komšija mu je predložio ime za bend- Free Cats. U pjesmi ,,Scat Cat” od Tobija Kita smisao tog slenga je da inspiriše slušaoce da prihvate svoju individualnost i pronađu svoj pravi glas u često represivnom svijetu i da prava sreća leži u prihvatanju jedinstvenog identiteta. Ovo i jeste prava Stefanova slika koji na ovo dodaje da jedino onaj koji radi ono šta voli može biti srećan. I on to jeste. Od tada do danas kroz bend je prošlo više muzičara koji su svirali razne instrumente i svi su ,,mačkama” davali poseban šarm. i pošto niko u naš život ne dolazi slučajno, tako su i sve note koje su oni odsvirali vodili do ovog sudbonosnog sastava koji je danas. Našli su svoju svrhu – da vaskrsnu zaboravljene melodije i da nas podsjete da je radost u plesnom koraku i njihova sreća je već opipljiva.
Oni su bend koji prkosi vremenu, pleše sa uspomenama i ostavlja vas sa čežnjom za ponovnim druženjem.
Profesori
Grigorije Pećanac je diplomirani muzički umjetnik, profesor je gitare. Već dvadeset i četiri godine aktivno svira i bavi se autorskim radom, zanimljivim spojem jazz-a, klasike i ambijentalne muzike. Kaže da u bendu svi uživaju u druženju, i poslovnom i privatnom jer za njih je to više obostrano uživanje nego posao. Energija koju ulažu u muziku im se vraća nazad od publike koja ih sluša, traži i angažuje za sve vrste nastupa. Na pitanje vezano za njihov repertoar i to ko je njihova publika, da li ih i mladi slušaju on kaže:
,,Tačno je da ova vrsta muzike i nije tako bliska mlađoj publici i teško će namjenski doći da nas sluša ako znaju šta sviramo. Ali, kad se jednom nađu na mjestu gdje nastupamo zavole nas i postaju naša publika. Ali, i to je nešto što se uči, isto kao što u pozorište treba da nas neko vodi dok smo djeca da bismo imali osnovu da se razvijamo i razumijemo tu umjetnost, tako neko mora da nas i nauči šta je to dobra muzika. Naša muzika je svima poznata, što iz filmova i reklama, ali se ne sluša aktivno od strane mlađe generacije. Drago nam je kad ih vidimo na našim nastupima.”
Džoni – Nikola Radosavljević je magistar muzičkih umjetnosti. Profesor je i drži časove gitare i basa. Kao i Grigorije bavi se autorskim radom i namještanjem gitara. Prvenstveno svira gitaru ali bas je instrument koji najviše voli i u šali kaže da mu je ,,gitara žena, a bas ljubavnica”. Kaže da mu se jako sviđa to što ne prave kompromise u smislu da ne moraju da se mejnstimuju nekim standardima i što rade samo ono što vole. Na pitanje kako bi ukratko opisao Free Cats kaže, a isto kažu i svi ostali:
– Ako volite Alana Forda, Mućke i Monti Pajtonce onda ćete voljeti i nas, druženje je na tom nivou.
Organski i/ili akademski zvuk
Free Cats Band pretvorili su ograničenja u umjetnost. Sa samo četiri instrumenta oni zvuče kao orkestar.
Igor Stanković uz osmjeh kaže da je matorac sa pet banki koji svira sa klincima i krade njihovu energiju. Voli muziku i čitav život je u muzici, a bubnjevi su instrument kroz koji se trenutno izražava. Jedini je u bendu koji je oženjen i ima kćerku. Prošao je kroz više bendova u Beogradu, a u bendu ,,Fargo” koji je postojao nekih desetak godina upoznao je i svoju sadašnju ženu jer je i ona svirala u tom bendu. Igor i Stefan više daju osjećajan pristup nastupu u bendu dok Grigorije i Džoni nose taj akademski ton i to su obje strane medalje-kvalitet koji donosi škola i ta energija koju donosi, kako Igor voli da kaže, ,,ciganija u pozitivnom smislu”. Kada govori o tome on kaže:
– Dvadeset godina učiš da sviraš svoj instrument, vježbaš osam sati dnevno, slušaš razne muzike, izučavaš razne teorije, i učiš i učiš … a onda zaboraviš sve to i počneš da sviraš – to je ono čemu se svi mi divimo, recimo, tome kako cigani sviraju, crnci, indijci ili bilo kojem drugom organskom načinu sviranja. Ja sam, eto, odrastao u blizini dvije ciganske mahale, jedna je pravoslavna a druga muslimanska – koje su dvije različite muzičke škole i tu sam zapravo i učio muziku iako sam završio sve muzičke škole. Smatram da je stvar u životnoj filozofiji i da oni zvuče tako dobro zato što svaki put kad se uhvate instrumenta to rade sa punim uživanjem i sa strašću i nema foliranja i to je ono što publika prepoznaje i osjeća. A onda, postoji nešto što ja zovem akademska koprena koja sputava one školovane da se ratosiljaju teorije i imaju slobodniji pristup, jer – muzika je umjetnost a ja umjetnost izjednačavam sa slobodom.”
Posebnu čar ,,Slobodnim mačkama” daje činjenica da Stefan nije samo trubački virtuoz i izuzetan pjevač već njegov glas prevazilazi jezičke barijere, odjekujući autentičnošću i emocijama bilo da pjeva na engleskom, portugalskom, španskom ili bilo kom drugom jeziku, njihov ton ostaje čist i očaravajući. Nema naznaka gubitka kvaliteta u poređenju sa originalnim snimcima. Uz vokalno-muzički spektakl Stefan je bio svjestan da ne može samo da stoji ispred mikrofona i svira trubu, ma kako dobar bio, pa je išao u plesne škole i svoje nastupe upotpunio scenskim pokretima.
Stefan ne krije zadovoljstvo kada govori o tome u šta su se Free Cats razvile i o tome da su sada svi u bendu srećni i zadovoljni svim asprektima posla i druženja, uključujući i onim finansijskim, i objašnjava:
,,Sadašnja postavka je zajedno nešto manje od dvije godine. Izgleda da smo napravili dobitnu kombinaciju, ne samo kako smo ukomponavali instrumente već se i naše energije potpuno poklapaju. Većinu vremena bend je radio organski, odnosno svirke su bile na ,,ajmo” bez nekih velik proba i to je imalo svoju čar jer smo uvijek nosili tu energiju koja je obarala s nogu. Kad su u bend došli Džoni i Grigorije shvatili smo da možemo i više, da ne bude non-stop jam session već da aranžmanski se svaka melodija uzdigne do maksimuma. Svima nam je repertoar blizak i ekipa je fenomenalna, svi uživamo u svakom trenutku naših svirki i to je ono što publika prepoznaje i nagrađuje. Na svirkama se držimo repertoara i od starta se zna da nema naručivanja i da bakšiš ne pomaže. To je još jedna stvar koja nas razlikuje od ostalih, jer, većina bendova počne svirku nekom lijepom stranom muzikom, onda ide domaća zabavna i sve se završi, znamo čime. Mi nemamo ništa protiv toga, ali smo odlučili da sviramo samo ono što mi lično volimo, domaću muziku uopšte ne sviramo.
I tako, Free Cats Band nastupa od zadimljenih jazz klubova do sunčanih festivala, svadbi i zabava po regionu ostavljajući trag divljenja za sobom. Njihova muzika je vremeplov, koji nas vraća do epoha o kojima smo samo čitali, oni su pobuna protiv svijeta koji je zaboravio kako se ,,njiše”. Dok sviraju, publika zaboravlja svoje nevolje, slomljena srca i predaje se pozitivnoj energiji koja vrca u izobilju kad oni nastupaju. Oni su bend koji prkosi vremenu, pleše sa uspomenama i ostavlja vas sa čežnjom za ponovnim druženjem.
Tekst, foto i video: Goran Šaban
