13.05.2024. u 8:05
– Tema vršnjačkog nasilja je tema za nas, odrasle. To je tema i za sve koji imaju uticaj na sistem, za sve koji su u sistemu kulturnih, prosvjetnih institucija, za pravnike, za ljude iz svijeta medicine, naročito psihologije, psihoterapije – počinje priču za MNE magazin glumac Ivan Bosiljčić.
Podsjeća da su u Beogradu imali veliku tragediju prošle godine u maju, u Osnovnoj školi ,,Vladislav Ribnikar”
– Kada je prošao šok, mi smo shvatili da je to jedan veliki poziv na buđenje, zato što, ukoliko ostanemo nesvjesni, ukoliko našu djecu prepustimo tehnologiji i savremenim, pogubnim uticajima, to može biti učestalo i nasilje može biti, nažalost, još masovnije. Zato je ovo posljednji momenat da se mi kao nacija, kao podneblje, kao roditelji, kao pedagozi, probudimo i prigrlimo našu djecu, jer to nije ništa drugo do nedostatak ljubavi – poruka je Bosiljčića.
Kaže za MNE magazin da nije bio žrtva vršnjačkog nasilja, ali da zna ljude koji jesu.
– Uvijek sam, od djetinjstva, bio zaštitnički nastrojen. Tako sam vaspitan i zato i tvrdim da je to stvar vaspitanja. U psihologiji postoji pojam žrtve, posmatrači i pomagači. Žrtvama je najteže, posmatrači smo zapravo mi u ovom trenutku, a morali bismo pod hitno da postanemo pomagači. Da niko nema neutralan odnos prema žrtvama. Svaki slučaj vršnjačkog nasilja, kada se iznese u javnost, mediji bi vrlo delikatno, u finesama trebalo da tretiraju tu temu. To nije tema za ćaskanje po emisijama zabavnog karaktera, nego te teme zaslužuju posebne prostore na nacionalnim televizijama, u društvu psihologa, pravnika, pedagoga i, naravno, ljudi koji su na čelu institucija – smatra Bosiljčić.
Ističe da je i sam, ,,kada su kod nas bili slučajevi zlostavljanja naših koleginica i kada je bila tema zlostavljanja djece, vršnjačkog nasilja ili bilo koja vrsta nasilja u društvu, uvijek insistirao da se ta tema otvara u društvu pravih ljudi i u pravim TV tajminzima.
– U suprotnom, ona može da se razvodni, postane skoro neka čaršijska tema, na nivou nekog ogovaranja. Strogo sam protiv toga. Tu mora postojati granica i okvir u kojem se to raspravlja, jer tek tako naš uticaj može da bude djelotvoran – tvrdi Bosiljčić.
Naglašava i to da su supruga Jelena i on vrlo obraćali pažnju kako će dijete uključiti u društvene institucije.
– Mnogi prijatelji su nam savjetovali da treba da ide u privatni vrtić, privatnu internacionalnu školu i tako dalje. Međutim, Jelena i ja, kao djeca iz malih sredina, Jelena je odrasla u Kragujevcu, ja u Užicu, izveli smo porodični zaključak, naravno u konsultaciji sa roditeljima, kojima najviše vjerujemo, da Nina treba da ide u državnu školu, državni vrtić. Nismo se pokajali zato što još ima dobrih škola, izvanrednih pedagoga, dobrih prijatelja u tom uzrastu. Njena škola vrlo obraća pažnju na zaštitničku funkciju. Bilo ko da prepozna bilo kakvu naznaku neke provokacije među djecom ili nekog, ne daj Bože linča, to se zaustavlja u korijenu – objasnio je Bosiljčić.
Uputio je i poruke ohrabrenja djeci koja trpe vršnjačko nasilje, ali i roditeljima.
– Roditelji treba da udvostruče pažnju prema djeci. Ne nadzor nego pažnju, nježnost, ljubav. Da djeca budu centar života. A dječici, budućim velikanima, budućim roditeljima, budućim umjetnicima, pravnicima, zanatlijama, našoj budućnosti, poručujem da oni imaju dovoljno snage da svoju tajnu saopšte roditeljima ili ljudima kojima vjeruju. Njihova riječ je vrlo značajna i njihovu riječ smo mi spremni da čujemo. Tako da nema potrebe da se zatvaraju u sebe – rekao je Bosiljčić.
Ističe da je rješenje vršnjačkog nasilja pitanje gdje se na nivou društva i sredine mora reagovati.
– Živimo u različitim sredinama od grada do grada, a kamoli od zemlje do zemlje. Mislim da za nas ne važe neka zapadna pravila, niti pravila koja su propisana u nekim drugim državama. Moramo imati dovoljno autoriteta kao nacija da iz svog duhovnog nasljeđa nađemo nešto što je prilagođeno ovom vremenu. Mislim da odgovori na tu temu, koja je trenutno goruća kod nas, ne leže u inostranim sistemima, nego u stvaranju naših autentičnih sistema, koji se baziraju na ljubavi, jer je u jevanđelju rečeno: A sada ostaje vjera, nada i ljubav, ali je od njih najveća ljubav – zaključio je naš razgovor na temu vršnjačkog nasilja Ivan Bosiljčić.
B. Radonjić
(Tekst objavljujemo u okviru projekta realizovanog u saradnji sa Ministarstvom kulture i medija Crne Gore)