MAGAZIN PREPORUKA
TESTIRANJA BUDUĆIH PRVAKA: Rezultati pokazali poremećaj pažnje, nedostatak kontrole, nepoštovanje pravila… ..
Foro: Canva
Budućim prvacima ostalo je još nekoliko dana do upisa u osnovne škole. Većina njih je obavila testiranje kod psihologa, čime su zvanično postali đaci.
Iako testiranje još traje, zajedničko mišljenje mnogih školskih psihologa jeste da budući prvaci imaju problem sa pažnjom.
Psihološkinja Brankica Stanojević koja ima više od trideset godina iskustva u radu sa djecom i roditeljima, kaže za Nova.rs da je u posljednjem periodu posebno izražen porast problema nedostatka pažnje kod djece, koji sa sobom povlači i drugi probleme.
To se i vidjelo na testiranju za školu.
– Kod djece postoji porast problema sa pažnjom, sa kontrolom uopšte, jednostavnom regulacijom, sa problematikom poštovanja pravila, sa odlaganjem trenutnih potreba odnosno imaju problem odlaganja zadovoljenja trenutnih potreba, tako da su to neke karakteristike za koje zaista može da se kaže da su u porastu, a negde su rezultat načina na koji deca žive i iskustva sa kojima se sreću, odnosno obrasca vaspitanja u koji su uključeni – smatra psihološkinja.
Dodaje da u roditeljstvu preovlađuje permisivni vaspitni stil, zbog čega roditelji imaju problem da kontrolišu svoju djecu.
– Permisivni stil se karakteriše ne postavljanjem nikakvih posebnih zahtjeva ili ograničenja djeci. Ovakvi roditelji, koji inače mogu biti veoma topli i brižni roditelji, ne suprotstavljaju se svojoj djeci, imaju problema da ih kontrolišu. Taj neki kulturološki odraz je odlučujući o tome kako roditelji doživljaju roditeljstvo, šta smatraju da je njihova uloga u tom procesu vaspitanja djece i to se zaista jako mijenja iz dana u dan i reflektuje se na to kako nam se djeca ponašaju i šta oni sami očekuju od odraslih.
– To je zbog toga što je njihov nivo iskustva i sadržaj sa kojim se oni sreću, daleko drugačiji nego onaj koji je na raspolaganju djeci iz prethodnih generacija. Djeca danas imaju određena znanja, ali su ona dosta modifikovana različitim novim tehnologijama i tome čemu su zapravo izloženi. Djeca malo borave u prirodi, malo imaju neku spontanu aktivnost u nekom prirodnom okruženju, uglavnom su u igraonicama i parkovima nadgledani od strane odraslih i sve to, naravno, mijenja njihovo iskustvo i informacije koje oni imaju, tako da ih mi izlažemo jednom principu sadržaja, a očekujemo da znaju nešto drugo sa čim zapravo nisu imali nikakav kontakt – objašnjava sagovornica Nove S.
Šta se očekuje od djeteta pred polazak u školu?
A šta se to očekuje od predškolca? Šta je to što bi on, u tom dobu, trebalo da zna?
– Očekuje se da dijete koje treba da krene u prvi razred raspolaže odgovarajućim rječnikom, da može dobro da razumije verbalne poruke koje mu se upućuju i da umije da ih izloži, odnosno da odgovori na njih. Mi imamo problem s tim da su djeca dosta upućena na sliku, dakle, na vizuelno ,,zahvaljujući” ekranima, a ne znaju da se izraze – kaže ona.
Predškolci su pokazali i da nisu potpuno samostalni, a sve zbog toga što im roditelji čine „medveđu uslugu“.
– Mnogi roditelji žure ujutru na posao, pa požuruju dijete kada se sprema za vrtić, zakopčaju mu jaknu, pa obuju patike, spakuju šta treba u rančić, možda mu i daju doručak… To je potpuno pogrešno, jer time roditelji sprečavaju djecu da se razvijaju, da stiču vještine, da sami nauče i shvate da to i to treba oni da rade, a ne mame i tate.
Roditelji će najbolje pomoći svom djetetu da se prilagodi školskom životu ako razviju samostalnost djeteta u što većoj mjeri, naglašava ona.
– Što se dijete manje oslanja na druge u zadovoljavanju svojih potreba, to se osjeća sigurnije i lakše se snalazi u novoj sredini, dakle da umije da zakopča rajsferšlus ili veže pertle, da samostalno koristi toalet, da zna da zatraži pomoć.
Prošlogodišnji rezultati
Prema rezultatima od prošle godine, ta generacija predškolaca imala je problem sa artikulacijom glasova, zbog čega je svako drugo dijete išlo kod logopeda.
– To je najčešće posljedica prekomjernog praćenja crtanih filmova. Sa njima ni roditelji, ni vaspitači ne rade na pravilnom izgovoru riječi, a da bi to izveli sami, potrebno je da slušaju sagovornika i da mu odgovaraju, da su u interakciji jedni sa drugima, a ne sa ekranima. Ne uče recitacije ili ih prebrzo zaboravljaju. Ne znaju da recituju, a to je veoma važno za razvoj memorije i kritičkog mišljenja. Kada kažemo djetetu da nešto izrecituje, ono počne da pjeva neku popularnu pjesmu sa televizije. Takođe, mali je broj djece kojima se čitaju bajke, jer one više ,,nisu u modi”. Sada se ekranizovano uspavljuju uz crtane filmove ili audio priče, a uz bajke dijete razvija verbalnu sposobnost, maštu, analizu – isticali su psiholozi.
Izvor: Nova S
