NAŠE PRIČE SLAJDER
VLADO ŠĆEPANOVIĆ O VRŠNJAČKOM NASILJU: Djeca nisu kriva, sve je manje porodica koje su temelj vaspitanja
Foto: Boris Šekularac/MNE magazin
Imao sam tu sreću da nikad nisam bio izložen vršnjačkom nasilju, a isto tako sam imao sreću da pohađam školu u jednom vremenu i državi u kojoj je sistem vrijednosti bio daleko ispravniji od ovog danas, kaže istaknuti crnogorski košarkaš i trener Vlado Šćepanović za MNE magazin. On, govoreći o temi vršnjačkog nasilja, ukazuje na to da danas djeca možda imaju neka veća prava.
-Ali ranije se najviše davalo na značaju vaspitanja i trudilo se maksimalno da djeca imaju osnovno kućno vaspitanje. Nas je tada vaspitavala kuća, ulica i škola – objašnjava Šćepanović.
Dodaje i da je imao tu sreću da njegova djeca nisu trpjela vršnjačko nasilje.
– Pokušavao sam da ih vaspitavam na način na koji su mene moji roditelji vaspitavali. Naravno, i tada su se dešavale svađe u školama i na ulici, ali se to rješavalo na druge načine i nikako se nije moglo podvesti pod vršnjačko nasilje. Ako je i bilo naznaka, takve su se pojave u korijenu sasijecale, uključujući i školu i kuću – ističe Šćepanović.
Uzrok pojave vršnjačkog nasilja vidi u ,,poremećenom sistemu vrijednosti nakon ratova, početkom devedesetih godina na ovim prostorima”, kada kaže da se remete i odnosi u društvu.
– Ta poremećena slika se prenosi i na djecu koja upijaju sve ono najgore iz tih vremena i, nažalost, to se održava do današnjeg dana. Djeca, po meni, nikad nisu kriva. Da biste vaspitavali svoju djecu, morate da odvojite najviše svog slobodnog vremena, što danas to nije slučaj u većini. Veliki broj roditelja i nije spreman za roditeljstvo, misleći da će se djeca sama vaspitavati uz različite oblike dostupnih medija, društvenih mreža koja ona, bez ikakve kontrole, koriste i stvaraju sebi pogrešne uzore – rekao je Šćepanović.
Mišljenja je da ,,ono što im se svakodnevno servira je, blago rečeno, tragično za njihov pravilan razvoj”
– Interes i materijalna korist je na prvom mjestu i roditelji i djeca ne prezaju da na bilo koji način dođu do željenih i vrlo često nerealnih očekivanja. Izgubio se onaj oslonac u porodici, a čim toga nema, ne možemo očekivati ni da će i škola i ulica biti naklonjeni djeci. Sve dolazi iz porodice, ali je sve manje i manje porodica koje su temelj vaspitanja djece – ističe Šćepanović.
Vaspitanje je ključ svega, posvećenosti djeci, socijalizaciji djece od najmanjeg uzrasta, vraćanja onih porodičnih tradicija koje su nas uvijek krasile, smatra naš sagovornik.
Na pitanje na koji način najbrže riješiti problem vršnjačkog nasilja, kaže:
– Ojačavanje autoriteta škola i obrazovanja, upućivanja djece na prave vrijednosti i prave uzore. Nažalost, ja to trenutno ne vidim u ovakvom sistemu vrijednosti napravljenom zadnjih 30 godina kod nas. Sistem pravi ljude ili neljude. Djeca nemaju mnogo izbora.
Foto: Privatna arhiva
Šćepanović je, uz još jednog cijenjenog košarkaša i trenera Sava Đikanovića, osnivač košarkaškog kluba All Star i ljetnjeg košarkaškog kampa u Kolašinu, gdje radi sa djevojčicama i dječacima uzrasta od šest do 18 godina.
– Nama je veoma bitna stavka vaspitanja u našem radu. Koliko je do nas pokušavamo da djecu učimo pravim vrijednostima, viteškom pristupu u sportu i životu. Poštovanju, prije svega, roditelja i nastavnika, a kasnije i svih ostalih. Socijalizacija djece je kod nas veoma važna i na tome puno radimo. Djecu kroz trening lako možete da vidite u kakvom su stanju, što se tiče vaspitanja i socijalizacije. Nije lako izgraditi karakter sa ovolikim devijacijama u društvu, pogrešnih idola i pogrešne životne percepcije – objašnjava Šćepanović.
U poštovanju je sve, savjet je koji daje i svojoj i ostaloj djeci.
– Ako želiš da budeš poštovan, onda treba da poštuješ druge, kolike god razlike bile, jer svi smo različiti. Tolerancija i kompromisi su generalno potrebni ovom društvu i mi kao stariji moramo pokazati sve to ako mislimo da od djece tražimo isto. Nažalost, mislim da smo kao društvo oboljeli od oholosti, bahatosti, nepoštovanja i netolerancije. U takvim uslovima je veoma teško i djecu učiti pravim vrijednostima, jer čim izađu iz kuće srijeću se sa svim najgorim što jedno društvo može da ponudi. Čast izuzecima, ali živimo u jednom vremenu punom raznih devijacija – zaključuje Šćepanović.
B. Radonjić
(Tekst objavljujemo u okviru projekta realizovanog u saradnji sa Ministarstvom kulture i medija)
