Gitaristkinja Jelica Mijanović u Torontu živi već dvije godine, gdje radi kao profesorica gitare na Mohawk Collegu i doktorand je na Univerzitetu Toronto. Između momenta kada je sa šesnaest godina upisala fakultet i napustila Crnu Goru, do momenta kada je upisala doktorske studije u Torontu, promijenila je više od trideset adresa na tri kontinenta.
– Način na koji sam doživljavala svaku novu sredinu bivao je obojen mojim svojevremenim prioritetima. Oni su varirali od prilika za muzičko usavršavanje, radnog mjesta i društvenog života, do mogućnosti za akademski napredak i porodični zivot, koji sada dominiraju mojim odlukama. Uvijek i svuda sam rado istraživala kulturu i lako sticala prijatelje. Međutim, u Kanadi sam prvi put osjetila da sistem radi za, a ne protiv mene, i stoga je i moja privrženost Kanadi prisutnija nego drugdje – priča ona za MNE magazin.
Dodaje da je izuzetno zahvalna na privilegiji koja je uskraćena većini svjetskog stanovništva, a koju je iskoristila u više zemalja, uključujući i Crnu Goru, a to je besplatno školovanje.
– Besplatan pristup nižem muzičkom školovanju – kao amblem besklasnog društva u kom sam odrastala ili makar imala takvu iluziju – je aspekt Crne Gore koji bih najviše voljela da ponesem sa sobom – rekla je ona.
Kanadsko-crnogorska gitaristkinja postala je poznata publici kao pobjednica međunarodnih takmičenja gitare, i solista, predavač ili član žirija na oko četrdeset međunarodnih muzičkih festivala.
Nagrađena je sa preko trideset stipendija tokom doktorskih studija u Torontu, kao i u Ženevi gdje je stekla zvanje magistra muzičkog izvođaštva i magistra muzičke pedagogije. Autor je dvije knjige i govori francuski, engleski, italijanski, španski i njemački jezik.
U 2024.godini postala je prvi gitarista koji je ikada pobijedio na muzičkom takmičenju Univerziteta u Torontu, dobila je Newcomer Artist Award koju dodjeljuje Toronto Arts Foundation, i izdala je svoj prvi solo album. Album ,,Meridians”, finansiran od Ontario Arts Council, sadrži premijerne snimke muzike sa šest kontinenata.
Na naše pitanje koliko je teško održati ljudske vrijednosti uz savremen način života, gitaristkinja odgovara da njoj, kao individui nije teško, jer je već formirana ličnost i njeguje prijateljstva sa smjelim, nekonvencionalnim i velikodušnim ljudima.
– Takođe, kao umjetnik bih se jako zabrinula ako se ikada igdje uklopim u većinu – rekla je ona.
Ističe da svojevremeno odluka da grade porodicu u Kanadi nije bila najbolje rješenje za nju i njenog muža, ali jeste za njihovo potomstvo.
– Nije bilo lako napustiti karijeru i prijatelje u Evropi, ali nismo željeli da i naša djeca osjete obespravljenost u koju vas nekad može dovesti jedna banalna činjenica, kao što je mjesto rođenja. Kombinacija selidbi, pandemije, male djece, i potpunog nedostatka kontakata je inicijalno izgledala kao surov start za moju izvođačku karijeru. Međutim, situacija se neplanirano preokrenula u moju korist – istakla je ona.
Upravo je, kako kaže, u Kanadi počela da preispituje neke od duboko usađennih dogmi klasične muzike i koncipira interaktivne i tematske koncerte.
– Nedugo zatim sam pod punom stipendijom upisala doktorat, i na univerzitetu otkrila sasvim drugačiji pristup muzikologiji u odnosu na evropski sistem. Od početka 2024. godine sam, uporedo sa redovnim akademskim, poslovnim i porodičnim obavezama, pobijedila na takmičenju, dobila još jednu nagradu, izlagala na muzikološkoj konferenciji i objavila solo album – navela je ona.
Iako je album, koji je finansirala provincija Ontario, objektivno njeno najveće ostvarenje u karijeri, ističe i Newcomer Artist Award, koju je nedavno dobila od fondacije grada Toronta.
– Bilo je čast imati konkurenciju iz svih žanrova umjetnosti u zvanično najmultikulturalnijem gradu na svijetu, ali sam, prije svega, ponosna što živim u sredini koja prepoznaje i nagrađuje dodatne napore imigranata – zaključuje naša sagovornica.
N.Đ.