ART PREPORUKA
ART: Preminuo Veljko Bulajić
Foto: Privatna arhiva
Veljko Bulajić, jedan od najpoznatijih i najznačajnijih reditelja Crne Gore, preminuo je u 97. godini.
Vijest o smrti Večernjem listu potvrdili su članovi porodice.
– Korijeni iz Crne Gore za mene su ,osjećaj pripadnosti samosvojnom narodu jedinstvene burne prošlosti – govorio je Bulajić za MNE magazinovu rubriku ,,Portret“.
Za dane djetinjstva u Sarajevu tada je kazao kako ga vežu uspomene sloge i ljubavi proslavljanjem svih praznika različitih nacija i vjera.
– Moj otac Miko bio je učitelj i direktor Jevrejske škole. Živjeli smo u okruženju kada je Sarajevo bilo grad međunacionalne i vjerske tolerancije – grad Muslimana, Hrvata, Srba, Crnogoraca, Židova, Čeha i Austrijanaca. Za nas djecu bio je posebno zanimljiv. Cijelu godinu, svako toliko, slavio se nečiji vjerski ili nacionalni praznik. Išlo se od kuće do kuće, slavilo zajednički u veselju uz baklave, saher torte, hurmašice, priganice – sa sjetom se tada prisjetio Bulajić.
Rediteljsku karijeru započeo je dokumentarnim filmovima ,,Kamen i more” i ,,Brod lutalica”, a šest godina kasnije dugometražnim filmom ,,Vlak bez voznog reda”…
– ,,Kamen i more” bio je moj prvi dokumentarni film koji sam realizovao u Crnoj Gori u produkciji Jadran filma i Lovćen filma. I ,,Vlak bez voznog reda” sam zamislio kao priču o kolonistima iz Crne Gore koji sele u Vojvodinu. Ali scenario nije bio prihvaćen u Lovćen filmu jer su smatrali da tema kolonizacije neće pobuditi interes u zemlji, a naročito u svijetu. Predložili su mi da snimim film o krvnoj osveti u Crnoj Gori kao atraktivnoj crnogorskoj temi. Odmah smo se razišli, a Jadran film je prihvatio realizaciju filma koji je imao radni naslov ,,Zemlja”. Radnju filma sam prebacio u Sjevernu Dalmaciju iz koje se veliki broj siromašnih seljaka selio u Baranju – rekao je tada Bulajić za MNE magazin.
Biografija
Reditelj Veljko Bulajić rođen je u Vilusima 22. marta 1928. godine. S roditeljima, ocem Milkom i majkom Ljubicom te braćom Đorđem i Stevanom je do izbijanja Drugog svjetskog rata boravio u Sarajevu, a onda su se vratili u rodne Viluse i već 13. maja 1941. godine pridružili ,,ustanicima” koji su se borili protiv ,,okupatora i narodnih izdajnika”.
Najstariji brat Đorđe je poginuo u ratu, dok su Stevan i Veljko preživjeli, iako su i oni bili ranjavani.
Srednju školu Bulajić je završio u Sarajevu. Nakon rata našao je mjesto u Domu JNA u Zagrebu, gdje se ,,motao” s mlađim poratnim intelektualcima. Tada se počeo zanimati za kinematografiju, upisao je filmsku režiju u Centro Sperimentale u Rimu. Diplomirao je 1959, asistirao velikim rediteljima kao što su Federiko Felini i Vitorio De Sika pa se vratio u bivšu Jugoslaviju.
Rediteljsku karijeru započeo je kratkim filmovima: Kamen i more i Brod lutalica (1953.). Prvi dugometražni igrani film ,,Vlak bez voznog reda” (o poslijeratnim migracijama stanovništva) realizovao je 1959. godine. Djelo je nagrađeno s dvije Zlatne arene i nagradama Slavica i Jelen u Puli, te Nagradom grada Zagreba. Slijedi film Rat (1960), vizija ratne katastrofe, nagrađen Zlatnom i Srebrnom arenom u Puli. Veliki uspjeh Bulajić postiže filmom Uzavreli grad (1961), o životu u novom industrijskom centru, nagrađenom takođe Zlatnom arenom u Puli.
Bulajić je autor čiji su filmovi postigli najveći uspjeh kod domaćih i stranih gledalaca. Kozara, Vlak bez voznog reda, Atentat u Sarajevu zajedno s Bitkom na Neretvi na vrhu su liste najgledanijih filmova u bivšoj Jugoslaviji.
Skopje 63, dugometražni dokumentarni film, bio je prikazivan na svim televizijama svijeta i svom je autoru donio prestižnu UNESCO-vu nagradu Kalinga za ,,vrhunsko ostvarenje na području umjetnosti i nauke”.
Veljko Bulajić dobitnik je nagrada Zlatni Lav u Veneciji, Zlatna Nimfa u Monte Carlu, nagrade za režiju u San Sebastijanu I Nju Delhiju, Zlatne medalje na Međunarodnom filmskom festivalu u Moskvi, međunarodne nagrade kritike Cidalc, nagrade Zlatni klas za najbolji film u Valjadolidu, nekoliko nagrada publike te još neke druge. Nagrađen je s nekoliko Zlatnih Arena na Filmskom festivalu u Puli za najbolje filmove i najbolju režiju, a američka Akademija za umjetnost i nauku nominovala je njegov film ,,Bitka na Neretvi” za Oskara.
Odlukom Festivala mediteranskih zemalja u Rimu Bulajiću je 2013. dodijeljena Nagrada za životno djelo, nakon što je u rimskoj Filmskoj palati prikazan njegov film ,,Libertas” o životu i djelu velikog hrvatskog pisca Marina Držića. Nagradu mu je uručio Franko Nero, zvijezda njegove ,,Bitke na Neretvi” iz 1969., filma koji je u Jugoslaviji slavljen kao ,,jedan od najboljih ratnih filmova svih vremena”.
B.R.
