27.03.2024. u 12:18
Crnogorski glumac Lazar Dragojević studije glume završio je na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu u klasi profesora Senada Bašića.
Ostvario je upečatljive uloge u filmovima i serijama ,,Take me somewhere nice” Ene Sendijarević, ,,Sin” Ines Tanović, ,,Pun mjesec” Nermina Hamzagića, ,,Branilac” Jelene Svetličić, te ,,Znam te kako dišeš” kreatora Jasmile Žbanić i Damira Ibrahimovića. Ukazana mu je čast da 2023. godine bude voditelj ceremonije otvaranja Sarajevo Film Festivala.
Pored toga, bio je dio ostvarenja ,,Route-3” Thanasisa Neofotistosa, ,,Simpatija za đavola” Guillaumea de Fontenaya, ,,Feria: Najmračnije svjetlo” kreatora Agustina Martineza i Carlosa Montera i ,,Then you run” Roberta McKillopa.
U Crnoj Gori izdvajaju se njegove uloge u predstavama nacionalnog i gradskog teatra ,,Ivanov” u režiji Andriya Zholdaka, ,,Osramoćeni” režisera Dina Mustafića, ,,Ukroćena goropad” u režiji Dejana Projkovskog, ,,Djeca sunca” u režiji Jovane Tomić, ,,Pokojnik” u režiji Egona Savina i ,,Brod” u režiji Ane Đorđević.
Dok smo dogovarali razgovor kazao je kako radi uporedo na dva projekta. Zabranjeno mu je ugovorom da govori o njima, ali ističe da će biti to nešto vrlo interesantno.
– Ja uvijek kažem Podgorica – grade moj, Sarajevo – ljubavi moja – počinje Dragojević priču za MNE magazin o Sarajevu.
Naglašava da je Sarajevo grad koji ga je prihvatio, samim tim što je prošle godine pozvan da vodi ceremoniju Sarajevo Film Festivala.
– To je meni dovoljan dokaz kako je mene Sarajevo prihvatilo kao grad. Samim tim što sam dobio glavnu ulogu kod Jasmile Žbanić u seriji ,,Znam te kako dišeš” takođe mi je još jedan dokaz kako su mene svi ti ljudi iz mog svijeta i šira publika prihvatili, jer smo dobili nakon serije mnogo lijepih komentara – objašnjava Dragojević.
Gleda na Sarajevo i Podgoricu kao na svoja dva omiljena grada.
Opisujući jedan radni dan u Sarajevu, naš sagovornik naglašava kako je tokom studija dan bio ispunjen od devet ujutru do 11 uveče na Akademiji od ponedjeljka do petka, a dešavalo se da radan bude i vikend.
– Nekako, bio sam štreber, na što sam jako ponosan, jer mi je to donijelo određene uspjehe kasnije. Dok sam radio seriju kod Jasmile Žbanić ,,Znam te kako dišeš” ili ,,Take me somewhere nice” kod Ene Sendijarević, dan je izgledao tako što me ujutru u sedam povedu na set, snimam do 19 sati i onda idem da spavam, jer je sjutra novi radni dan – govori Dragojević.
A kada bi bio slobodan od posla, kaže da bi išao na ,divna mjesta oko Sarajeva – Trebević, Darivu i Pionirsku dolinu.
– Sarajevo ima četiri pozorišta, brojne muzeje, tako da uvijek nađem način da ispunim dan i da uživam u slobodnom vremenu – ističe Dragojević.
Omiljeno mjesto u Sarajevu mu je Akademija i kafana u sklopu Akademije.
– Tu su najljepše četiri godine provedene i tu kad god dođem, evociram uspomene, sjednem sa tom mojom sarajevskom rajom sa Akademije i napravi se dernek – kaže Dragojević.
Praveći paralelu između pristupa glumi i života u Podgorici i Sarajevu, rekao je kako misli da više radi na sebi u Sarajevu nego što je to slučaj u rodnom gradu.
– Uvijek sam to smatrao. Što se tiče projekata i uopšte glume i posla, ne mogu da napravim paralelu. Meni je jako lijepo raditi i u Crnoj Gori i u Bosni i Hercegovini. Divnih kolega imam i u Crnoj Gori i u Bosni i Hercegovini. Što se života tiče, mislim da mi malo više život prija u Sarajevu nego u Podgorici – ističe naš sagovornik.
Dodaje i da nema prevelike razlike u mentalitetu ljudi u Podgorici i Sarajevu.
– Kao i Sarajlije, mi smo ljudi puni duha, šalimo se i znamo da se provedemo, zapjevamo i zaplešemo, pa čak i zaplačemo. Možda su Sarajlije, eto, malo smirenije za neke stvari u odnosu na nas – objašnjava Dragojević.
Često u posljednje vrijeme, kaže, dolazi u Crnu Goru, jer radi dosta u Crnogorskom narodnom pozorištu. Najviše mu, dodaje, nedostaju porodica i prijatelji.
Bojana Radonjić
Foto: John Pavlish