12.03.2024. u 8:00
Dugogodišnja kapitenka odbojkaške reprezentacije Crne Gore, Tatjana Tanja Bokan od septembra prošle godine igra za egipatski Al Ahli. Za MNE magazin je govorila o tome kako se prilagodila životu u novoj sredini, koja su joj omiljena mjesta, ali i nedostaje li joj Crna Gora.
Kako je kazala, kada je stigla u Egipat teško se navikla, prije svega na samoću, jer je jedina strankinja u ekipi.
– Jedno sasvim novo iskustvo za mene. Drugačija kultura, predivna klima, kao i svaki milionski grad “od sjaja do očaja”. Sada već poslije više od pola godine življenja ovdje lakše je jer imam par njih sa naših prostora (bivša Jugoslavija) sa kojima se družim i taj prvi problem sam prevazišla. Druga stvar na koju se nisam navikla i neću nikada je prljavština, prašina je na sve strane – priča ona.
Bokan voli par mjesta da obiđe iznova, ali za to su joj potrebni slobodni dani kojih nema puno.
– Kada ih dobijem rado se vraćam Al-Azhar parku, doručku s pogledom na piramide, Cairo Citadel mjesto koje definitivno nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Zatim obilazim restorane na Nilu, kao i pravoslavne crkve kojih ima puno i svaka je predivna – dodala je ona.
Članica ekipe Al Ahli objašnjava da nema ničega posebnog u životu profesionalnog sportiste koji je u trenažnom ciklusu ili u periodu takmičenja.
– Uglavnom poslije doručka i jutarnje kafe odem do kluba da odradim teretanu sama jer moja ekipa radi teretanu neposredno prije treninga sa loptom. Ja na taj način rada nisam navikla i zbog svog boljeg fizičkog stanja još na samom početku sam se sa njima dogovorila da radim po sistemu na koji sam navikla i po planu svog kondicionog trenera Vladana. Poslije toga odem do nekog restorana na ručak, mali odmor, kafa i opet trening, ovoga puta s loptom (smijeh). Mnogi uglavnom ponavljaju kako bi rado živjeli naše živote, ali vjerujte mi nema tu ničega specijalnog. Sigurna sam da svaki profesionalni sportista ima veći spisak želja i potreba za normalnim načinom života. Slobodnim danima ugađam sebi, nekada su to šetnje i obilasci, razni preporučeni restorani sa prijateljima, spa centri i slično. Taj jedan dan u nedelji definitivno se potrudim da ugodim sebi – poručuje Bokan.
Na pitanje kako je ekipa prihvatila, odgovara:
– U početku je bilo ,,čupavo”, čak sam u nekim momentima razmišljala i o prekidu ugovora i povratku kući. Nije laka adaptacija posebno u zemljama koje ni po čemu ne sliče zemljama u kojima sam do sada bila. Trebalo je vremena kako meni tako i njima da se naviknemo i oni na mene i ja na njih. Od decembra smo “kliknuli”. Samim tim i moj povratak poslije Božića koji sam provela sa porodicom i prijateljima u Crnoj Gori nije mi teško pao. Sada imam i par djevojaka u klubu sa kojima se družim van terena i neke od njih će definitivno biti za cijeli život. Uz to uživam i veliko poštovanje kako saigračica i ljudi u stručnom štabu i klubu tako i navijača. Sada se osjećam kao član porodice velikana iz Afrike – priča ona.
Kaže da joj sve nedostaje kada je Crna Gora u pitanju.
– Na prvom mjestu su moja porodica i prijatelji, moje male bratanične koje mi svakodnevno i na ovoj udaljenosti putem video poziva uljepšavaju dan i olakšavaju svaki teški momenat. Veliki sam rodoljub i nedostaju mi sve naše prirodne ljepote, svaki krš naše prelijepe Crne Gore. Našu zemlju čini posebnom prirodna ljepota i resursi koje nam je Bog dao – istakla je ona.
Rođena Baranka svakodnevno dobija pitanja vezana za svoju zemlju.
– Isto tako se srijećem često i sa ljudima koji su posjetili Crnu Goru i srećna sam kada sa iskrom u očima i u superlativu govore o njenim ljepotama. Kada završim sezonu, u maju njih nekoliko iz ekipe će biti moji gosti i potrudiću se u tih 10 dana da im pokažem i dokažem razlog moje zaljubljenosti u Crnu Goru – zaključila je Bokan.
Nikolina Petrović
Foto: Privatna arhiva