Svjedoci smo da su političari konstantno u fokusu javnosti. Mediji informišu građane i građanke o svakom njihovom potezu, prenoseći ažurno njihove statuse na društvenim mrežama. Da su na vrhu liste najpopularnijih, pokazuju i istraživanja koja se učestalo sprovode i kojima se mjeri ko je popularniji među tim javnim ličnostima.
Djelatnici nekih drugi javnih profesija koji značajno doprinose razvoju društva su u zapećku. Stidljivo se izvještava o njima, i daleko su od liste najpopularnijih u državi. Pojedini građani i građanke ni ne znaju za imena nekih naših važnih naučnika, glumaca, reditelja, režisera, likovih umjetnika…
Nijesu svi sagovornici koje smo kontaktirali pristali da razgovaraju o ovoj temi, ali jesu glumac Jovan Dabović, novinar Nikola Marković, muzičar dr Nikola Radunović i komunikološkinja i producentkinja Nina Redžepagić.
Mediji su krivci
Glumac Dabović kaže da političari uživaju sve moguće pažnje ovoga svijeta što se tiče medija i da su mediji tu krivi, jer daju toliko pažnje i prostora. Smatra da u 90 odsto slučajeva političari nemaju šta da kažu ili ako i imaju ne govore istinu, koriste marketinški prostor, medijski prostor za samopromiciju, za neke njihove mečeve koji njima znače, ali ne i građanima.
-Mi smo kao društvo, kao država daleko od kulture – rekao je Dabović.
Dodaje da ne kaže da trebaju glumci, pjevači, likovnjaci da budu prepopularni, ali da svakako nije za to da političari treba da budu nosioci te liste. Ne vjeruje da će se nešto značajno promijeniti u narednom periodu.
Ne demotiviše ih, kaže on, ova situacija. Rekao je da posao rade iz ljubavi, za razliku od većine političara. Bave se, ističe Dabović, sobom, drugim ljudima, mentalnim sklopovima, drugim dušima. Može, prema njegovim riječima, samo da ih deprimira ako su bez posla.
,,Vrhovni autoriteti i gospodari naših sudbina”
Direktor Radio Televizije Nikšić Nikola Marković kaže da je Crna Gora, na žalost, još uvijek pretpolitičko društvo koje nije odbolovalo početne faze demokratije i gdje se političari, doživljavaju kao vrhovni autoriteti i gospodari naših sudbina, a ne kao ljudi koji su se opredijelili da svoj profesionalni život podrede javnom interesu.
-Na žalost, još uvijek plaćamo ceh autoritarne državničke prošlosti gdje smo još od kralja Nikole i Aleksandra preko Josipa Broza Tita do Mila Đukanovića kao društvo stvarali podaničku percepciju o očevima nacije. Zbog svega toga ne čudi masovna fascinacija i interesovanje za političare koje u Crnoj Gori često zna biti iracionalno – rekao je on.
Upitan na koji način može da se promijeni stanje, odgovara da je ubijeđen da je što češća smjenjivost vlasti najbolji recept, jer se tako političarima ne daje vrijeme da zahvaljujući polugama vlasti novca i medija od sebe naprave idole.
-Kad građani shvate da je sudbina političara u njihovim rukama i da to nisu nikakvi ,,bogovi” onda će se otvoriti prostor, ali i desiti veće interesovanje za ljude koji ostavljaju duboki trag i stvaraju prave vrijednosti u nauci, kulturi, sportu – kazao je Marković.
U zrelim demokratskim društvima, dodaje on, ljudi pamte tek ponekog političara koji je donio veliki iskorak i vrijednosti ili pak pamte one koji su napravili veliko zlo, ali ne pamte svakog, jer je to prirodna reakcija.
– Kod nas svako dijete zna gotovo sve vodeće političare u zadnjih 30 godina – rekao je on.
Nada se da su i posljednje političke promjene dovele do toga da je interesovanje za političare sve manje. Po prvi put se, kaže Marković, dešava da javnost ne zna ko su sve poslanici u crnogorskom parlamentu.
-To je dobar znak – rekao je on.
U srećnim zemljama u fokusu druge stvari
Muzičar dr Nikola Radunović na popularnost političara u javnosti gleda kao na potpuni poraz društva i, zapravo, je to ,,odraz kvaliteta života naših građana“.
– U srećnim zemljama, ljudima su u fokusu potpuno druge stvari, pa najčešće prosječan građanin ne zna više od par političara, možda predsjednika i premijera. U Crnoj Gori po čitav dan gledamo svakojake sekretare, savjetnike, više i niže službenike i namještenike, znamo skoro svakog poslanika, čak i lokalne odbornike, a to je rezultat potpuno uništenog građanskog društva čija su interesovanja za nauku, umjetnost i kulturu potpuno planski otupljivana…Jedino se još malo sport drži, ali definitivno smo prilično potonuli – kaže on.
Dodaje da je zanimljivo, taman kad su se nakon decenija ćutanja u odnosu na važna pitanja za državu i društvo počeli oglašavati ljudi iz akademske zajednice, uglavnom hrabri pojedinci sa Fakulteta za crnogorski jezik i književnost, i par izuzetaka sa drugih univerziteta, te nekoliko zanimljivih kolumnista, u čijem fokusu je uglavnom kritika nazadnih i retrogradnih politika koje nas odaljavaju od kulturnog i građanskog društva, imamo hajke i progone.
– Te sudske procese kojima se valjda šalje poruka da se mora biti miran i poslušan, ponizan spram političara i crkve, a to je samo dodatna potvrda da oni koji upravljaju procesima u zemlji uopšte ne žele moderno društvo za kakvo se svi (pa i oni, makar deklarativno) borimo. Iskrivljena svijest i pohota političara da budu glavne zvijezde pojela je i medije i javni prostor, tako da su na svim kanalima, na svim platformama, portalima i mrežama, i jednostavno uživaju u svojoj fluidno-varljivoj moći! Tako da, što reče Balašević, krivi smo mi što smo ih puštili – rekao je Radunović.
Dati im prostora samo na Parlamentarnom kanalu
Smatra da bi najprije trebalo osloboditi medije, televizije prije svega…
-Osloboditi ih prisustva političara – dati im prostor samo na Parlamentarnom kanalu Javnog servisa, pa ko voli da ih sluša, eto prilike. No, tu postoji problem što bi trebalo osmisliti kvalitetan program bez ovih ,,glavnih zvijezda”, a to znači da bi autori emisija trebali da ponešto znaju o umjetnosti, nauci, kulturi uopšte, što danas čini mi se predstavlja ogroman izazov. Dok odgovaram na ova pitanja, na RAI 1 ide Festival San Remo, u trajanju od 20:30h do 02h ujutru – zapitajmo se samo kad smo viđeli normalnu muzičku emisiju u prajmtajm terminu koja traje nekoliko sati (Hrvati, na primjer, imaju fantastičnu A stranu koja produkcijski ne zaostaje za svjetskim zabavnim programima, imaju vrhunski filmski program, fenomenalne emisije iz svih oblasti)… – rekao je on.
Dodaje da je upitno zašto nemamo u udarnim terminima emisije iz kulture, te podsjeća da je nedavno velikan Vojo Stanić proslavio stoti rođendan.
-Pa što bi falilo da smo imali na televizijama (i to većini njih) opsežnu emisiju o Vojovom životu i stvaralaštvu. Čini se da je u aktuelnom momentu važnije prenositi crkvene svetkovine, nego da nam đeca znaju ko su Vojo, Radoje, Jevrem i svi iz te generacije koja polako nestaje…Ostaje da se nadamo da će makar stići da se upoznaju sa onima koji su danas u punom stvaralačkom zamahu i snazi – kaže Radunović.
Dodaje da ako nastavimo kako se ponašamo posljednjih nekoliko decenija, plaši se da bi jedina promjena i napredak u tom smislu mogla da se desi kad bi se svi oni ,,političari koji su zaljubljeni u popove ili ih se plaše (vidimo da ih ne hapse kad ih uhvate u krađama i napadima na službena lica) jednostavno odlučili da se i sami zamonaše i odu u manastire“.
-A da kulturnu politiku počnu vode vizionari i slobodnoumni ljudi, koji ne robuju niti nacionalističkim niti religijskim, partijskim i drugim mitovima, koji svi zajedno predugo Crnu Goru kao kakvo teško sidro vuku dnu – rekao je on.
Komentarišući kakva su njegova očekivanja u narednom periodu, Radunović kaže da za početak, očekuje da ne sude Bobanu Batrićeviću zbog riječi, koje su pritom daleko blaže od mnogih kojih se naslušasmo i koje i danas slušamo sa raznih ,,visokih” adresa.
– Da otvore još jedan FCJK, a ne da maltretiraju ovaj postojeći, da makar ponekad pokažu da ih interesuje progres društva, a ne lični i partijski interesi. Odgovornost bi trebalo da se traži od svih onih u državnim organima, uključujući sudove, policiju, vladu i lokalne uprave, koji svojim činjenjem ili ne činjenjem dodatno ubijaju duh građanina, čime ga žele držati poniznog i tihog, a mjesta đe imamo takve su u srećnijim državama uglavnom groblja i institucije za mentalno zdravlje. Očekujem da oni među nama koji imaju što da kažu i pokažu dobiju više prostora, više institucionalnog novca, više medijskog prostora i ugleda, a ne da budu označavani kao neprijatelji zbog toga što su možda hrabriji, drugačiji, talentovaniji – rekao je Radunović.
Smatra da je dalek put do takvog društva.
-Ali dok god građani pristaju da budu tretirani kao niža klasa, biće isto ili još gore. Ne pozivam na pobunu, ali ne bi loše bilo da malo pogledamo kako to rade Francuzi, Njemci i ostali… Uostalom, svi smo tamo đe želimo da budemo – Crnogorci, ili preciznije građani Crne Gore, još uvijek u veoma velikom broju više vole tuđe građane, tuđe zastave, tuđe himne, pa je logično i tuđe umjetnike, sportiste, naučnike. Zato je moje najvažnije očekivanje, da počnemo da volimo i poštujemo sami sebe – rekao je on.
Populistička komunikacija
Komunikološkinja i producentkinja Nina Redžepagić stava je da su političari potpuno svjesni značaja medija i koriste ih mimo svake mjere kao platformu za svoje poruke.
– Nažalost, sve bi bilo u redu da iza tih poruka stoji odgovornost za donošenje odluka koje direktno utiču na živote građana, poput zakona, politika i javnih politika. Dakle, i riječi i djela, što nije slučaj u crnogorskoj stvarnosti – rekla je ona.
Dodaje da političari vrlo dobro razumiju potrebe njihovih ciljnih grupa i, nažalost, sve više pribjegavaju populističkoj komunikaciji koja će privući pažnju bez mnogo argumenata koji je prate.
– I zato smo svi mi – građani ove zemlje zarobljenici narciosidne, arogante, često nevaspitane retorike u javnom prostoru koja najčešće dolazi upravo od velikog broja političara. Naravno, ima i svijetlih primjera – rekla je ona.
Ističe da, s druge strane, profesori, glumci, muzičari i umjetnici nemaju uvijek istu medijsku eksponiranost kao političari, što može objasniti manju vidljivost ovih profesija u javnom diskursu.
-Naravno, iskreno se nadam da će se to promijeniti i tu bih istakla prednost digitalnih tehnologija jer sve veći broj ljudi iz ovih profesija može imati veću vidljivost. Odgovornost leži i na medijima koji, ukoliko počnu promovisati postignuća i doprinose drugih profesija, ima nade da se i percepcija važnosti i vidljivosti političara promijeni – rekla je ona.
Kaže da je jako tužno da mjesta rezervisana za promociju nauke, kulture, umjetnosti zauzimaju osobe koje su vrlo upitnih „zanimanja“, a promovišu iskrivljene društvene norme.
-U svakom slučaju, važno je da svi profesionalci budu cijenjeni i respektovani u odnosu na njihove učinke, a ne u odnosu na njihovu popularnost – zaključuje ona.
N.Đ.