U jugoslovenskoj istoriji, 8. februar ostao je upisan zlatnim slovima. Koševo i dvije milijarde gledalaca kraj malih ekrana učinili su Jugoslaviju glavnom svjetskom pozornicom 1984. godine. Baš poput olimpijskih krugova, različito a tako jedinstveno Sarajevo je uspjelo ono što je i bila zamisao predsjednika Međunarodnog olimpijskog komiteta Huana Antonia Samarana, pomirilo je istok i zapad. Klizačicu Sandu Dubravčić s bakljom u rukama do vječnosti je vodilo 98 stepenika, zapalivši olimpijski plamen obasjala je jugoslovensko zajedništvo za sva vremena.
Odluka da Sarajevo bude organizator Zimskih olimpijskih igara donešena je 19. maja 1978. u Atini. U glavni grad Bosne i Hercegovine uloženo je 140 miliona dolara, izgrađeni su novi hoteli, kanalizaciona mreža, žičare… Za nekoliko godina Zetra, Skenderija, Bjelašnica, Trebević, Igman, Jahorina i Koševo bili su spremni da dočekaju sportiste iz 49 zemalja svijeta.
Strahovala je cijela nacija početkom februara da će propasti Igre, zima je bila blaga, ali dan pred otvaranje nagrađeni su bili svi oni koji su godinama radili na pripremi do tada najmasovnijih ZOI. Snijeg je zatrpao Sarajevo, a novinari i fotoreporteri bili su impresionirani prizorima, hiljade Sarajlija od najmlađih do najstarijih pjevajući čistilo je snijeg sa ulica.
Na ceremoniji otvaranja Igara, zastavu Jugoslavije nosio je Jure Franko, a Bojan Križaj položio je zakletvu u ime sportista, zaboravivši pola teksta. Nakon aplauza 60 hiljada ljudi na Koševu uspio je i završio obraćanje riječima ,,u slavu sporta i čast svoje domovine”. Od tada Sarajevo je 12 dana bilo ponos Jugoslavije.
Sve je bilo u znaku maskote Vučka koji je djelo slovenačkog dizajnera Jožea Trobeca, na reklami gdje Vučko skija i pjeva ,,Sarajevooooo, Sarajevooooo” glas je posudio Zdravko Čolić i istakao mnogo puta da mu je to jedna od ljepših uspomena.
Hiljade sportista iz cijelog svijeta pokazalo je svoje umijeće u raznim disciplinama. Čak 250 hiljada ulaznica je prodato, iako mnogi sportovi nisu bili popularni u Jugoslaviji.
Okitila se SFRJ jednom medaljom, Jure Franko u veleslalomu na Bjelašnici je osvojio srebro, a na dočeku ispred Skenderije hiljade ljudi pjevalo je ,,Volimo Jureka više od bureka”.
Više od četri hiljade novinara, pratilo je Olimpijske igre, a svi su izvještavali o nesvakidašnjim scenama iz glavnog grada Bosne i Hercegovine. Jeste Jugoslavija osvojila samo jednu medalju u sportskim nadmetanjima, ali su se zato Sarajlije okitile najsjajnijim odličjem za gostoprimstvo. Sve je prošlo bez ijednog incidenta, nerijetko su taksisti vozili besplatno. Ko nije imao smještaj nudile su Sarajlije svoje domove, a ako bi stranci nešto izgubili znali su da će biti nađeno i vraćeno. U restoranima i kafićima nije bilo slobodnih mjesta, radilo se u tri smjene, a pjesma i dernek učinili su da Sarajevo bude grad kojem se divi cijeli svijet.
Poznata je svima i priča kako su Sarajlije zatvorile kafanu jednom ugostitelju koji je holivudskom glumcu Daglasu naplatio ćevape po deset puta većoj cijeni, ne dozvolivši da iko ospori njihovo poštenje i srdačnost prema ljudima iz cijelog svijeta.
U Sarajevu se danas obilježava četri decenije od jedinih Olimpijskih igara održanih u SFRJ. Nažalost sva sportska borilišta su uništena za vrijeme rata, pa sem najljepših uspomena i bogatog materijala u Olimpijskom muzeju, malo šta podsjeća na činjenicu da je Sarajevo jednom objasnilo svijetu šta znači organizovati najbolje Olimpijske igre što je i potvrdio Samaran na ceremoniji zatvaranja.
Nikolina Petrović