ART SLAJDER
VOJO STANIĆ SLAVI 100.ROĐENDAN: Vazda je slušao instinkt
Vojo Stanić/Novski portal, arhiva
Crnogorski slikar Vojo Stanić puni danas 100 godina. ,,Volim život i žao mi je što ću umrijeti. Ako mi se to uopšte jednom dogodi“, izjavio je on ranije za Vreme…
Kada se sagleda arhiva razgovora slikara Stanića sa novinarima dolazi se, između ostalog, do rečenice da je vazda govorio da je Nikšićanin iako je rođen u Podgorici. Tada je za Vreme navodio da je rođen u Podgorici i pošto mu se nešto nije svidjela, kada je imao samo osam mjeseci, preselio se u Nikšić. Tamo je živio do svoje dvadesete, a onda, mimo nekoliko beogradskih godina studija, nastavio je život u Herceg Novom.
Smatra da je za svakog čovjeka, za njegovo formiranje, najvažnije prvih petnaestak godina. Za Vreme je pojašnjavao o tome kako se tada nauči jezik, upoznaju se ljudi, svijet oko sebe. I da je to kičma.
-A i doživljaj je najsnažniji. Sliku koju poneseš iz djetinjstva, iz roditeljske kuće, poslije samo uljepšavaš; ili je, ako baš nemaš sreće – pokvariš – rekao je Stanić.
Nikada nije volio velike gradove i zato karijeru nije negdje nastavio u inostranstvu. Pričao je da to nije za njega, da su mu mala mjesta udobna, upravo tu gdje se svi poznaju.
– Tu naučiš da primjećuješ ljude. U Herceg Novom, recimo, umre čo’ek koga ne znaš, ali, viđao si ga svaki dan, pa si, na neki način, proživio i njegov život: razmišljaš gdje ide, koga voli, zašto je tužan ili srećan. Ponekad je dovoljno primijetiti da nekoga nema, je li?!… Pored toga, vazda sam volio more. Kada duva jugo, kod mnogih ljudi to izaziva depresiju; ja uživam… – izjavio je Stanić.
Isticao je do sada često kako voli da uživa u slobodnom vremenu i da je svo njegovo vrijeme, zapravo, slobodno.
– I kad radim taj svoj posao, koji nikad nisam ni shvatao kao rad, to, takođe, spada u moje slobodno vrijeme. Ako je vrijeme novac, kako se kaže u Americi, onda sam ja najbogatiji čovjek na svijetu, jer posjedujem svo svoje vrijeme. Jer, slikarstvom se bavim kao nečim što volim da radim, što bih radio i kad bi mi zabranili – govorio je Stanić za Radio Slobodna Evropa.
Komentarisao je i važnost naše podsvijesti, jer je spontana.
-Važna je, je li, i svijest, ali, budući nastala kao rezultat iskustva i obrazovanja, na nju se nikada nijesam previše oslanjao. U slikarstvu, u umjetnosti uopšte, ono što je vrijedno potiče iz podsvijesnog. Vazda sam slušao instinkt. Umjetnost je intuicija. Naivnost je osobina djeteta i, srećom, postoje ljudi koji su isuviše ozbiljni da bi sebi dozvolili da tu naivnost izgube – isticao je Stanić.
Za Politiku je, između ostalog, pričao da piše aforizme u dokolici.
–Cilj je sreća. Skoro svi se mučimo da bismo ostvarili sreću, a kad bismo se toga odrekli možda bismo bili srećniji – citirao je jedan od napisanih.
Stanić je završio studije vajarstva u Beogradu, ali se opredijelio za slikarstvo, koje mu omogućuje bolju izražajnost sopstvenog duha – miroljubivost, mediteranska duhovitost i interesovanje za ljude, piše u ranijem tekstu Radija Slobodna Evropa. Dalje su isticali kako su njegove slike male pozorišne priče iz svakodnevnog života, pune topline. U njima se oživljava duh renesansnih komedija, blago karikiranih ljudskih mana i istovremenog razumijevanja tih mana. Teme iz kafana, s mora ili iz kuće često su isprepletene nadrealnim detaljima ili maštovito izvrnutim odnosima likova i predmeta…
Stanić je dobitnik brojnih nagrada i povelja. N.Đ.
