PREPORUKA SPORT
PODGORICA: Svetislav Pešić promovisao knjigu ,,Moja igra, moj put”
Košarkaški trener Svetislav Pešić predstavio je publici u Podgorici knjigu ,,Moja igra, moj put”. Pravo sa aerodroma u Tivtu stigao je u Multimedijalnu salu Univerzitetskog centra. Dočekan je uz gromoglasan aplauz.
Knjigu je, istakao je, počeo da piše 2016.
– Imao sam dvije operacije, koljeno i kuk. Bio sam na rehabilitaciji u blizini Minhena i direktor te bolnice je bio olimpijski pobjednik u dva navrata na 800 metara. Jedan gospodin, profesor, doktor koji je bio ortoped, hirurg. On dođe jedno popodne kod mene i kaže: ,,Šta radite Vi, kouč?” Rekoh: ,,Ništa, gledam televiziju, prijepodne su te terapije, poslijepodne ništa. Ponekad mi supruga dođe, dođu neki prijatelji, čitam knjige i tako. Čekam, pripremam se za sjutra, za sljedeće vježbe ujutru.” Kaže on: ,,Pa dobro, jeste li Vi napisali knjigu?” ,,Nisam.” ,,Pa, sjedite, pišite knjigu” Tako da je on mene motivisao, isprovocirao, jer ja sam već to sve imao u glavi, sve što sam skupljao u sebi, godine kao igrača, kasnije kao trenera – ispričao je Pešić kako je počelo pisanje knjige.
Dodaje da u ovoj knjizi nije sve rekao, ,,ali, sve što sam rekao, sve je istina, moja istina”.
Imao je lijepu poruku.
– Ako želiš da nekoga učiniš boljim, ti moraš da budeš bolji, ako nekoga hoćeš da učiš i ti mora da učiš, ako hoćeš nekoga da mijenjaš, igrača da mijenjaš, njegove navike i da mu stvaraš nove, pa i ti mora da se mijenjaš. Ako nekoga želiš da mijenjaš, da ga učiniš boljim, ti mora da ga poznaješ, ti moraš da se posvetiš njemu, ti moraš da razgovaraš s njim, ti moraš da mu daš šansu da on priča, a ne ti da pričaš. Trener mora da zna da sluša i da čuje. Da mu pokažeš respekt, da mu pokažeš da ga prihvataš ne kao košarkaša, nego da ga prihvataš kao osobu, s dobrim i s lošim navikama – rekao je Pešić.
Gosti na promociji knjige bili su Igor Popović koji je te ,,zlatne” godine bio vođa puta reprezentaciji koju je Pešić kao selektor predvodio u Bormiju i Borislav Vučević kojem je Pešić bio saigrač, kasnije i trener u ,,Bosni”.
Pešić je za Popovića istakao da se znaju još od Japana. Popović je sa sobom ponio vrijedne fotografije iz vremena saradnje sa Pešićem, pa su evocirali uspomene.
– Mi smo napravili jedno vrsno košarkaško prijateljstvo i ta generacija, dva evropska i zlato u Bormiju, nijedan konflikt ni među igračima, a kamoli među nama nije bio. Lagan je bio i za saradnju – kazao je Popović.
Imao je Pešić riječi hvale i za Vučevića za koga je naglasio da takvih igrača kao što je on više nema.
– Tako da, bez Crnogoraca ni ,,Bosna” nije mogla. Pa i ja sam na neki način, što kaže Vule Vukalović: ,,Vi ste svi Crnogorci, a ne znate”. Pa su mi našli – ima neko selo Pešići kod Berana – ja sam odatle – nasmijao je sve u sali Pešić.
Vučević je potvrdio da je prvi susret s Pešićem bio 1978. godine kada je došao u ,,Bosnu” i podijelio sjećanje na to vrijeme.
– Meni je bilo privilegija, zadovoljstvo i čast što sam imao takvog trenera, takvog čovjeka, prije svega. Nije bio samo trener, bio je kao roditelj, za sve je bio tu – rekao je Vučević.
Pitanja publike
Na pitanje iz publike Da ste imali mogućnost da pozajmite jednog igrača iz crnogorske reprezentacije za ono finale protiv Njemačke, ko bi to bio?, Pešić je imao odgovor kojim je opet izazvao smijeh kod svih u sali.
– Pošto smo mi svi Crnogorci, ja bih uzeo Jokića – rekao je Pešić.
Na pitanje trenera iz publike: Da li smo mi tada, u Jugoslaviji, više stvarali igrača za interes te države nego danas što stvaramo svi mi iz tih naših država, od Slovenije do Makedonije? Što možemo mi uraditi da zaštitimo svoj prirodni proizvod, a to su budući nosioci igre u reprezentaciji, da možemo imati domaćeg igrača nivoa koji je bio Kukoč, Rađa ili Divac?, odgovorio je:
– Mi mnogo pričamo o Jugoslaviji i vadimo se na Jugoslaviju. I sad mi kažemo u Srbiji da smo bili pet puta prvaci svijeta. Čekaj, nismo mi nego je Jugoslavija. Svi su učestvovali. Ne može više da bude to Jugoslavija. Ja sam Jugosloven po opredjeljenju i žao mi je što nema Jugoslavije, ali, sad je Srbija ili sad je Crna Gora. Možda je Srbija dala najviše s aspekta struke, najveći broj trenera. Raspala se Jugoslavija i formirano je šest država. Svaka ima svoj identitet i kulturološki i tradicionalni i politički i ekonomski, ali, to sve ima uticaj ne samo na naš život, koliko ima uticaj na košarku. Svaka od tih republika koja danas egzistira, treba da pronađe svoj identitet i način stvaranja sopstvenog sistema, koristeći iskustva Jugoslavije, a istovremeno gledati i preko Jugoslavije, kako druge zemlje rade, kako su to radili pedesetih i šezdesetih godina, jer mi smo učili i od Bugara i od Turaka i od Mađara i od Francuza, za Ameriku nismo ni znali, pa smo postali jugoslovenska košarka, jer smo bili spremni da gledamo kako drugi rade i bili smo spremni da učimo i da se mijenjamo. Danas mi to ne vidimo. Ja to ne vidim. Mi nemamo sistem takmičenja. ABA liga je s aspekta Srbije prevaziđena. Mi moramo da imamo svoju profesionalnu ligu… Da bi se desilo ovo što ti hoćeš i što ja hoću, mi moramo da shvatimo da je ovo Crna Gora i da mi tu treba da tražimo način kako da se mi razvijamo. Samo da pogledamo Litvaniju šta je napravila…
Pričao je još o Barseloni, košarkaškoj filosofiji, košarci nekad i sad, porazima i pobjedama, kao i motivaciji i samopouzdanju, autoritativnim i fleksibilnim trenerima, Ćosiću…
Na promociji su bili mnoga poznata lica iz crnogorske košarke, ali i podmladak.
Na kraju je izdvojio vrijeme da popriča sa svima koji su to željeli, potpiše im svoju knjigu i fotografiše se sa njima.
Panel diskusija na temu Razvoj trenera
Prije toga selektori reprezentacije Crne Gore Jelena Škerović i Boško Radović, te generalni sekretar Košarkaškog saveza Crne Gore Darko Ivanović govorili su o razvoju trenera.
Škerović je rekla da je u 25. godini shvatila da joj je trenerski posao zanimljiv.
– Vidjela sam sebe sve više u tome i nakon što sam završila karijeru u Poljskoj, dobila sam priliku da budem tamo trener mladim igračicama. Prihvatila sam to i nisam se pokajala. Sve što sam imala prilike da naučim, da doživim kroz taj sport, htjela sam da pomognem i drugim mladim igračicama koje dolaze da bar nauče neku disciplinu, da vide šta je sport, da razumiju sebe, da jednostavno imaju bolji život. Da li će one da budu profesionalne košarkašice ili će da prestanu, to je sve bilo u njihovim ruklama – rekla je Škerović.
Radović je trenerima poručio da vjeruju u sebe i svoje principe.
– Mi smo tu zbog igrača. Držite se discipline, rada ozbiljnog i intenziteta. Nemojte da uzimamo američki oporavak kao glavni trening. Mi smo poznata nacija, Jugoslavija bivša, Crna Gora, Srbija, sve ove republike, mi smo napravili sve na veliki rad, na mnogo sati rada, na velika odricanja. Nemojte da se odričemo stare škole. Naravno, sve što je novo, pozitivno, treba uključiti, ali, nemojte, jer isti Amerikanci rade ono što smo mi radili prije 20 i 30 godina – rekao je Radović.
Ivanović je istakao da je izuzetno važno da jedan savez ima podmladak, mlade trenere, igrače, administraciju.
– Ono što mislim da nije dobro jeste da kroz dva seminara koji traju dva ili četiri dana na nivou godine, neko može da dobije mogućnost da potpuno regularno, administrativnim putem, postane trener. Te stvari treba da promijenimo i mi radimo na tome. Vjerujem da bi uvođenje sistema sa pet nivoa uozbiljilo ovu našu priču. Broj seminara nije dovoljan i povećaćemo ga u narednom periodu – planovi su KSCG-a o kojima je govorio Ivanović.
Kazao je da biti ozbiljan trener podrazumijeva set mentalnih i karakternih osobina.
– Radi se o teškom, ozbiljnom poslu koji traži kompletnog čovjeka – rekao je Ivanović, čija je košarkaška karijera trajala 18 godina.
Dodao je da vjeruje da će sredstva Ministarstva sporta, opredijeljena za KSCG ove godine biti ,,izdašnija” u odnosu na prošlu.
Moderator događaja je bio sportski novinar Vlado Perović.
Organiazator događaja bio je Košarkaški savez Crne Gore.
B.R.
Foto: N. Petrović
