Četvrta zbirka poezije za djecu pod nazivom ,,Čarobni kaleidoskop” pjesnika Gorana Popovića Duksa, čiji je izdavač Književna zajednica ,,Vladimir Mijušković” iz Nikšića, u prodaji je.
Po riječima autora, ,,Čarobni kaleidoskop” predstavlja, kao što simbolično govori njen naziv, zlatnu, odnosno čarobnu kompoziciju od četrdesetak pjesama komponovanih u dva ciklusa ,,Zelena rijeka” i ,,Kad bi opet bio dijete”.
-Ova zbirka je ono najbolje što sam mogao odvojiti od sebe i ponuditi čitalačkoj javnosti u ovom trenutku-ističe Popović i najavljuje promociju u više crnogorskih gradova.
Pjesmama iz ,,Čarobnog kaleidoskopa” bavio se i poznati nigerijski književni kritičar Emeghara Collins Osinachi (Fondacija za spasavanje svakog djeteta) koji je, recenzirajući Popovićevu pjesmu ,,Osmijeh”, zapisao:
,, Poezija je kao put koji se prazni u prostoru, kao planina koja se rukovala sa lutajućim oblakom, njen kraj je nedokučiv. Pjesnici poraženi samoćom nastoje da svojom strofom usmjere čovjeka za ispravni štap, da mu pomognu ne samo da živi
cjelishodnim životom, možda, životom ispunjenim nadom usred bijede ili beznađa, kako to lucidno pokazuju stihovi Gorana Duksa Popovića u pjesmi pod nazivom ,,Osmjeh”… Poezija je kao putovanje na ostrvo sa blagom, što više blaga nađeš, više blaga vidiš.
Goran Duks je dokazao da je blago u poeziji duboko i beskrajno, dok su njegove riječi udarile u osnovu srećnog života i otkrile njegovu tajnu „Osmjeha“.
Toliko ljudi mijenja svoj osmjeh, sreću
za život i njegovu neizvjesnost, utirući put
nesrećnim i frustriranim ljudima svuda…osmjeh te odvede bilo gdje i vidjećeš mnoga čuda.
Čitalac trepće očima u novoj nadi, vidi kako sunce ponovo izlazi na horizontu posle ovolikog vremena u melanholiji, bijedi koja mu je oduzela radost, osmjehuje se. On je inspirisan da iskoristi šansu, možda, da počne iznova, da prihvati život iz druge perspektive, noseći nadu, radost, osmjeh kao odjeću pred iskušenjima, teškim vremenima itd.
Zaista, ovo je pjesma koja budi nadu, pisana jedinstvenim i najjednostavnijim jezikom, ima svoj niz, koherentnost u nizu, na magnetski način i koja je bukvalno održavala njegovu poruku da odzvanja u duši čitaoca. Ovakav pristup poeziji ne samo da ga je doveo u središte pažnje, već ga je učinio relevantnim u savremenoj poeziji. Njegov odnos sa čitaocem je kao da je ptica i njena jutarnja pjesma, ĉitalac ga osjeća pored sebe dok čita, jer su njegove riječi žive i sa njima se lako može povezati. On je zaista pjesnik koga treba tražiti u ovom 21. vijeku.”
Mn.M.