PREPORUKA ZDRAVLJE
KOD PEDIJATRA: Kad stvari pođu “po zlu tragu”
Ovih dana sam se čula sa drugom i uvaženim kolegom, uglednim pedijatrom cetinjske bolnice, inače prekaljenim aktivistom na društvenim mrežama: da li objavim ovaj ” škakljivi” tekst. Podržao me je i tekst, evo, neće ostati u ladici.
Oduvijek sam željela da poboljšam komunikaciju i razumijevanje između nas pedijatara i roditelja jer je smatram neobično važnom.
I ovaj tekst ima za cilj da glorifikuje ili da na značaju razumu i razumijevanju procesa liječenja.
Dakle, za pacijenta uvijek biramo optimalno rješenje to jest, najbolje moguće. Da dijete ozdravi, ali bezbjedno i bez dugoročnih posljedica. Da ne koristimo puno “jakih” ljekova i bespotrebnih dijagnostičkih procedura.
I da uvijek, bez obzira šta preduzeli, brinemo. Kako je ono dijete? Da li je temperatura spala? Dođite na kontrolu ako niste bolje. Pođite noćas u bolnicu ako otežano diše, uporno povraća, ako se uz povišenu temperaturu pojavi ospa…To jest…ako stvari počnu da se komplikuju…Jer od komplikacija uvijek strepimo jer često ne možemo da ih predvidimo niti preduprijedimo…Ma koliko se trudili.
…A. je naš stari pacijent, a mali dječak.
Kao i obično, kašljao je, imao povišenu temperaturu, a njegovi laboratorijski nalazi i pregled su ukazali da se radi o virusnoj infekciji i bronhitisu. Temperatura se primirila na par dana i ponovo je skočila zbog čega je doveden na kontrolu. Njegovi nalazi, laboratorijski i klinički su bili u blagom pogoršanju, zbog čega sam se odlučila na antibiotski sirup, dosta jaku terapiju, za koju, ipak, nisu bili ispunjeni kriterijumi (dječak je bio u dobrom opštem stanju, bez jasnih znaka upale pluća i bez visokih upalnih parametara koji zahtijevaju antibiotik). Drugim riječima, “pala bih na ispitu” pred komisijom eksperata, što sam jaki antibiotik preuranjeno dala.
Ali, tu nije kraj. Jer u medicini jedan i jedan nisu dva, a iznenađenja moguća.
A. je bio dobro par dana i ponovo ima skok temperature. Roditelji kažu da se dobro osjeća, igra se i raspoložen je kad mu temperatura padne-za nas je to vrlo važan povoljan znak, da se ne radi o ozbiljnom stanju . Uprkos svemu, poslije trećeg pregleda sam zabrinuta, iako je terapija po preporuci već data. Nakon što sam ga poslušala, sumnjam da se razvila komplikacija. Upala poplućnice i izliv ( u narodu, ” voda na plućima”). Uprkos datom jakom antibiotiku. Uprkos tome što su nalazi bili, skoro pa “mirni” i u tom momentu. Uprkos tome što je A. bio rapoložen i dobrog opšteg stanja.
A. je primljen u bolnicu, uklonjena je tečnost koja je pokrivala jedno plućno krilo. Sada je dobro i on i njegova pluća. Danas je već kod kuće, ubrzo nadamo se i potpuno zdrav.
A roditelji? Bili su utučeni i zabrinuti. Ali i prisebni. I razumni.
Bili smo u kontaktu sve vrijeme. I dobro se razumjeli .
Hvala im na tome.
Dr Nina Mandić, pedijatar
