ART SLAJDER

MILAN ĐURĐEVIĆ ZA MNE MAGAZIN: Svaka moja pjesma je jedan ožiljak, jedna bora, jedna rana

Foto: Boris Šekularac/MNE magazin

Bend Neverne bebe održao je nedavno koncert u Nikšiću. Kako to već biva na njihovim nastupima, klub je bio pun ljudi, emocija i poruka, a predstavljeni su i novi članovi – vokal i violinistkinja Jovana Jevtić i bubnjar Miloš Ratković Cile.
Novi album Nevernih beba ,,Hodaj” sam je po sebi simbolika. U njega je stao ne samo period korona virusa u kojem je nastajao, već 30 godina koliko grupa postoji.
O tom putu i ,,svojem svijetu”, Crnoj Gori, hodu, slobodi, sreći i pobjedi govori za MNE magazin Milan Đurđević.
Da li za čitaoce MNE magazina možete da se vratite u trenutak kada su Neverne bebe nastale – kako je izgledao taj momenat, kako ste birali ime, cilj koji ste željeli da postignete sa novom grupom, muzičare sa kojima ste htjeli da podijelite taj san?
– Nismo se mi u tom trenutku mnogo bavili onim šta će biti. Htjeli smo samo da sviramo to što smo osjećali, muziku koja je tada bila veoma progresivna. Naš prvi i drugi album je čist progresivni simfo-rok. Tada smo, u skladu sa svojim godinama željeli da mijenjamo svijet, da iskažemo i bunt i protest zbog toga što se jedna opasna sub-kultura podvaljuje mladim ljudima. Otuda i ime, njime smo prije svega htjeli da pokažemo da se nešto opasno već od malih nogu plasira i sasvim maloj djeci, pa smo osmislili i logo koji je pratio ime ,,Neverne bebe”. Cuclu sa žiletom je maestralno stilizovao naš prijatelj, čuveni grafički dizajner iz Valjeva Dušan Arsenić. No, već tada smo naišli na debele zidove od strane određenih struktura, bukvalno nam je sugerisano da ,,nije baš pametno da se to tako lijepi i reklamira”. I tada smo, u stvari shvatili da će put koji i danas vijuga ispred nas biti popločan apsolutnim izostankom kompromisa.
Družite se sa publikom 30 godina. Koliko je teško bilo svih ovih godina pronaći put za sebe u ovom surovom svijetu?
– Mi smo, baš kao u pjesmi ,,Gotovo”, svoj svijet pronašli (,,… mi imamo svoj svet, mi hodamo kroz grad, mi dižemo svoj glas, mi nemamo nikog osim sebe..”). Surovo je svako vrijeme na svoj način, ali u jednom momentu shvatiš da ne možeš samo da se žališ na ove ili one okolnosti. Onoliko koliko postojimo kao bend mi se praktično borimo za goli život, za egzistenciju, stalno smo na nekim barikadama, stalno nas sa neke strane napadaju a mi se branimo, u gardu smo. Gotovo da ne znamo kako izgleda neki normalan, uobičajeni život bez velikih stresova, neizvjesnosti, onoga što se tiče isključivo nas i toga za šta smo odgovorni. Mi smo imali tu sreću da je, zahvaljujući prije svega Bogu koji nam je dao talenat, put sam pronašao nas. Naše je bilo samo da kroz mnoge oluje koje su nas šibale na njemu ostanemo. Ako me pitaš da li je bilo lako, nije. Ali, ispostavlja se da ništa do čega ti je istinski stalo ne može da se dobije lako.
Na tom putu je bila i Crna Gora i neke pjesme nastajale su ovdje. Da li nam možete otkriti koje su to pjesme i kako Vi percipirate Crnu Goru i publiku u njoj?
– Više puta sam to rekao i ponavljaću i dalje – ništa sa Crnom Gorom i u Crnoj Gori se nama nije dogodilo slučajno. Crnogorska  publika je uvijek umjela da prepozna i šta nam je ideja, i kakav nam je senzibilitet, i koja je poruka, i tu sirovu emociju koju ,,izbacujemo” iz sebe na bini. Jednostavno smo se ,,ukapirali” još od onih kultnih klupskih koncerata za koje se mjesecima čekalo mjesto i zbog kojih su ulice bile zakrčene, a to traje do današnjih dana i fenomenalnih autorskih nastupa. Mi u Crnoj Gori imamo prijatelje, ali one prave, koje stekneš za cio život, ljude koji bi nam, a i mi njima, zaista dali sve da zatreba. Bilo je i noći poslije kojih su nastajale neke pjesme važne za našu karijeru ne u smislu hitova već emotivno, ali to je ipak nešto što je jako intimno. Svaka moja pjesma je jedan ožiljak, jedna bora, jedna rana. Otkriću dovoljno ako kažem da se najviše takvih pjesama nalazi na albumu ,,Iza oblaka”.  
Uvijek ste kao bend bili zajedno, nije bilo ni sumnje daleke da ćete uspjeti ovoliko da trajete i nikada niste okretali glavu za novac i slavu. Molim Vas za komentar.
– Djelimično sam to već objasnio onim da mi ne smijemo da iznevjerimo talenat koji smo dobili od Boga. Nas jednostavno ne zanima ništa drugo osim muzike. Možda nam je, zapravo sigurno jeste, komplikovanije kao ,,old school” ljudima iz analognog svijeta sa ovim novim modusima komunikacije, u nenormalnoj količini informacija u sekundi i nekim sasvim drugačijim sistemima vrijednosti u odnosu na one koji su nas formirali…Ali eto, mi smo odabrali i ovako ćemo dok budemo imali ljubavi, strasti i inspiracije. Drugo, mi smo odlučili da se sa svojom publikom susrećemo na koncertima a ne na ,,paradama pijanstva i kiča”, događajima pravljenim da bi to neko sjutra stavio u nekakve žute novine ili na portale, da bi neko bio lažno popularan, do sljedećeg klika. Tu su glavne zvijezde oni koji nemaju nikakvo ili imaju diskutabilno djelo. Nismo mi za tu vrstu druženja i komunikacije, imamo potpuno drugačije prioritete, koje dijelimo sa svojom vrlo inteligentnom publikom.

Sloboda, sreća, hod i pobjeda – šta te riječi znače za Vas?
– Sve su to riječi koje su ključne u pjesmama sa našeg aktuelnog albuma ,,Hodaj”. Zbog toga je on, pored ostalog, veoma važan za nas, a pokazalo se i za ljude koji nas decenijama prate. Više zanimljivosti je vezano za njega, od toga da nam je donio i jednu sasvim novu, mladu publiku koja je prepoznala našu želju da im se na bazi eksperimenta obratimo, ali da ostanemo vjerni energiji koja je samo modernije upakovana, do toga da na koncertima sviramo čak pet, šest novih pjesama. To je jedna vrsta apsurda u vremenu kada ljudi bazično reaguju samo na ono što im je poznato i što su čuli već milion puta. ,,Ćuti”, ,,Hodaj”, ,,Pored vode” (za koju je spot sniman u parku prirode ,,Piva”), ,,Zajedno” sa Nenom Belanom, ,,Praznik razloga”, ,,Zima” – možda i najveći hit za koji spot snimamo ovih dana – sve nabrojane pjesme su sa ovog novog albuma, a fantastično su primljene i od publike i od kritike.
Koje je boje Vaša sreća nakon ovih 30 godina?
– Boje muzike. Odvela nas je na sve kontinente, do neslućenih horizonata čiji kraj još ne vidimo, do lične ispunjenosti i ostvarenosti.
Kada  ponovo dolazite u Crnu Goru i kako ćete obilježiti jubilej – 30 godina od osnivanja benda?
– Jubilej će trajati i dobar dio naredne godine kroz koncerte, specijalne tv emisije sa živim nastupima i konačno, premijeru trodjelne serije, odnosno dokumentarnog filma o tri decenije života i rada benda, kroz prizmu vremena, lične i globalne istorije. Sljedeće druženje sa crnogorskom publikom zakazaćemo vrlo skoro, kada ćemo promovisati album ,,Hodaj” na vinilu, upravo objavljen u Hrvatskoj.
Bojana Radonjić

kud duga