ART SLAJDER
IVAN BOSILJČIĆ ZA MNE MAGAZIN: Svi putevi me vode ka Crnoj Gori
Ivan Bosiljčić je sinoć održao ,,Naše veče” u Podgorici, a nakon nastupa kazao je za MNE magazin da je emocija sa podgoričkom publikom bila nevjerovatna.
– Nešto se specijalno desilo, ovo ljeto mi je obilježila Crna Gora, od Podgorice, preko Herceg Novog, Tivta, Cetinja, toliko susreta sa narodom. Mislio sam da su ti susreti dirljivi jer me nije bilo pet godina, živio sam u Rusiji, ali izgleda da smo malo porasli, publika i ja znamo da cijenimo svaki susret. Ovo je sada bilo još za stepenicu iznad, ka nebu, ne mogu da saberem utiske, ne mogu da izanaliziram, a možda i ne treba ovu ljubav analizirati – priča Bosiljčić.
Kako kaže u Crnoj Gori se osjeća kao kod kuće iz mnogo razloga.
– Moja supruga je porijeklom iz Crne Gore i pola moga srca je ovdje. Sa druge strane, moj duhovni otac se iz Beograda prije nekih dva mjeseca preselio ovdje. Odjednom svi putevi me vode ka Crnoj Gori i mnogo sam zahvalan na tome jer je ispunjena moja želja. Ne smijem da kažem koje mi je omiljeno mjesto, neka bude da mi je cijela zemlja omiljena – objašnjava Bosiljčić.
Smatra da su glumci dužni da nađu način kako bi došli do svoje publike.
– U trenutku kada ima toliko medija, društvenih mreža, medijskog prostora, samo se treba probiti do publike. Vidim da sa novim generacijama glumaca nema šale, od njih treba učiti kako se koristi prostor. Ovo ,,Naše veče” je napravljeno kako bih mogao da se srijećem sa ljudima. Imam veliki repertoar u Beogradu, ali to su ogromne predstave koje ne mogu da gostuju vani, stalno razmišljam o narodu koji ne može da dođe tamo ili kada dođu ne pogodi se da je tada predstava koju žele da gledaju. Zato nam nije teško da obiđemo region i cijeli svijet, mi smo putovali od Islanda do Kanade. Publika umije da proslavi onoga ko se bavi kulturom i koga zanima ta vrsta misije – ističe Bosiljčić.
Kada bi bio pjesnik, o životu bi govorio isto kao što govore pjesnici čije stihove recituje na sceni.
– Stihovi za ,,Naše veče” su birani tako da su najbliži meni i mom iskustvu, da bih mogao da ih govorim kao da su moji. Najveća vrijednost toga je što je ovdje ostvarena ispovijest, koja nas podsjeća da se ispovijedamo jedni drugima. U srednjoj školi nisam slutio da ću se baviti glumom, bio sam ubijeđen da ću biti književnik ili da ću izučavati svjetske jezike, međutim moja ljubav prema poeziji nekih pjesnika me odvela na scenu da govorim i onda su me ,,mobilisali” u televizijski i pozorišni svijet. Ja sam tada bio mladi pjesnik koji je pobjeđivao na takmičenjima pod anonimnim imenima i sada kada čitam to je jedna ozbiljna zbirka pjesama – dodaje Bosiljčić.
Kako je naglasio za njega je sreća kada shvatimo da je vječnost ovdje i sada.
– Sreća su momenti, to nije opšte stanje, nisam siguran da je ovaj život stvoren da se u njemu ostvari sreća koja kontinuirano traje. Naše je da te momente ne propuštamo, da ne živimo opterećeni prošlošću ili uplašeni od budućnosti i onda sreću koja nam se dešava ovdje i sada propustimo – zaključio je Bosiljčić.
Nikolina Petrović
