ART SLAJDER
APLAUZ U CNP-U: Predstavom ,,Brod” otvorena nova sezona
Premijerom predstave ,,Brod”, u režiji Ane Đorđević, otvorena je sinoć nova sezona Crnogorskog narodnog pozorišta.
Bilo je smijeha, a na kraju ustajanje, povici ,,bravo” i dug aplauz koji je vraćao odličnu glumačku ekipu četiri puta na poklanjanje publici. U očima glumica bilo je i suza nakon nekoliko završnih upečatljivih scena.
Priča prati život Stefana Mitrova Ljubiše i njegov vapaj da se u ratu ne prolije nijedna kap krvi niti pukne ijedna puška. Nije nailazio na odobravanje ovakvog stava ni od knjaza Nikole ni od brata, monaha Visariona.
Šibali su sve likove u predstavi, naročito Stefana Mitrova i Sofiju Ljubišu, vjetrovi sa svih strana u tragičnoj sudbini gdje su gubili dijete za djetetom, jedno sa godinu, drugo sa godinu i po, treće sa sedam, četvrto sa 13.
– Stefan Mitrov Ljubiša bio je i kao lik ostaje u komadu borac za život, zaštitnik života koji je cijenio iznad svega i opsjednut idejom da spasi od smrti svako biće koje diše. U tom smislu, komad sve događaje prati iz intimnog ugla, iz vizure čovjeka koji je bio okružen smrću i šiban tragedijom umiranja najvoljenijih do mjere koju rijetko ko može da podnese, jer je intimna stvarnost svakog čovjeka ono što rađa i političke ideje – kaže Ana Đorđević u rediteljskoj eksplikaciji komada.
Stefana Mitrova Ljubišu tumači Lazar Dragojević, Visariona Ljubišu Stevan Vuković, Sofiju Ljubišu Sanja Vujisić, Stanu Ćelović Maja Stojanović, Mitra Ljubišu Aleksandar Radulović, Katu Ljubišu Jelena Minić, a knjaza Nikolu Pavle Prelević.
Komad otvara mnoge teme i, kako glumci ističu, itekako se tiče današnjice.
Pa se tako monah Visarion Ljubiša pita je li tuđe bolje i što je narodu Beč dao da ide da se bori na njihovoj strani.
Stefan Mitrov Ljubiša, s druge strane, govori kako se od pravde niko nije sakrio, te da nema te države koja je važnija od jednog ljudskog života.
– Doći će pravda kad mira bude – kaže Lazar Dragojević u liku Stefana Mitrova Ljubiše.
Još jedno pitanje koje postavljaju jeste da ,,dolaze generacije, a nikako da napravimo nešto novo kad stalno staro obnavljamo.”
Vješto su glumci prelazili iz komike u tragiku.
Stepenice u scenografiji Ljubice Petrović podsjećale su na ,,stepenice ka nebu”, ali i na glas razuma, glas mira, glas slobode, a vjetar na ,,vjetar promjene”, ali i buru, vani i iznutra čovjeka. I taj zimski dan koji se iznova i iznova pominje u predstavi. Ta studen i djeca koja se igraju i kroz tu igru provlači se kletva i mržnja, agresija. Kasnije će se ta kletva pretvoriti u tragiku koja će obuhvatiti mnoge živote u dvije suprotstavljene porodice.
Simboliku kostima iznijele su Svetlana Cvijanović i Mia Đurović, a muzike Nina Perović. Asistentkinja režije je Mia Đurović, lektorka Dubravka Drakić, izvršnu produkciju radila je Janja Ražnatović, inspicijent bio Damjan Šuškavčević, a suflerka Gorica Šuškavčević.
Lazar Dragojević nakon premijere u razgovoru sa novinarima istakao je da je ,,ova predstava veoma bitna, da možemo pojedinca podstaknuti na razmišljanje i da se mogu desiti neke promjene.”
– Ja ću kao pojedinac da se borim uvijek i neko će to da vidi. Jedan takav danas, za godinu dvojica, za desetak ko zna koliko takvih koji bi bili sposobni da sagrade jedan vrlo moćan brod – rekao je Dragojević.
Stevan Vuković, na pitanje MNE magazina, odakle vjetar promjene duva, odgovorio je kratko i upečatljivo: Sa svake strane.
On je, takođe u razgovoru sa novinarima poslije premijere, kazao da su ,,ciljali na to da se današnji gledalac, večeras, u ovom trenutku, pronađe i konektuje šta se desi kada se vrši određena tortura nad tobom, bez obzira kojeg žanra bila, kako režirana i ko je režirao, kada shvataš da se to tebi dešava, kako reagovati.”
– I druga ideja – hajde da se borimo, hajde da krenemo, ne možemo dopustiti da ovo traje godinama, već nekako moramo da počnemo da reagujemo – rekao je Vuković i zaključio kako čovjek ne može pobjeći od sebe.
B.R.
Foto: Duško Miljanić
