Nakon kraće rasprave uzeo je kuhinjski nož i ubio brata… Pucao je supruzi u glavu… Otac je preminuo nakon svađe sa sinom… Stupce crne hronike proteklih dana ispunjavaju ovakve vijesti i naši sagovornici, kriminolog i profesor dr Velimir Rakočević na Univerzitetu Crne Gore i pshihološkinja Adriana Pejaković poručuju da se hitno mora reagovati kako bi se sačuvalo ono što je najvrijednije u državi, ljudski životi.
-Kada vidimo šta smo uradili kao društvo, htjeli ili ne, moramo da se postidimo – kaže kriminolog Rakočević.
Četiri decenije kroz teoriju i praksu prati razne zločine i podsjeća na one od Tuzi do sjevera Crne Gore. Kriminolog ističe da je, između ostalog, narušena ključna institucija, a to je porodica.
Porodica više nije oaza mira
-Konflikti u porodici su narasli. Porodica više nije oaza mira. Ključna stvar jeste da država, institucije i svi profesionalci koji se ovim bave, da to odrađuju više rutinski. Primijeniti standard je ključno… Svaka frustracija vodi u agresiju. Šta radimo sa porodicama, osobama u riziku – ništa. Kao društvu, treba nam ozbiljno resetovanje. Da se političke elite ne sukobljavaju, nego okupe to pameti što ima u državi, da se usredsredimo na ono što je od vitalnog značaja za društvo, da ne potonemo – rekao je Rakočević.
Psihološkinja Pejaković kaže da brine i plaši što živimo u vremenu gdje je nasilje često zastupljeno.
-Loša ekonomska situacija, neizvjesnost života, porodični problemi, a i lične crte koje uključuju: sklonost alkoholu, psihopatske devijacije, slabu kontrolu impulsa i druge poremećaje mogu uticati na to da se neki događaji i tragično završe. Veoma je važno ovakve tragedije prevenirati u čemu mora da učestvuje cijeli sistem. Adekvatno traženje i pružanje pomoći ljudima u krizi, ozbiljno i brzo reagovanje institucija na prijavu porodičnog nasilja, neokretanje glave kada čujemo za nasilje i obaveza da prijavimo kao i rigorozna kontrola posjedovanja vatrenog oružja moraju biti prioriteti – istakla je Pejaković.
Podsjeća da istraživanja pokazuju da kada se osoba nađe u krizi, neće svako reagovati nasilno, ali usljed sadejstva više faktora, može se desiti da razmišlja o fatalnim ishodima bilo na svoj ili tuđ račun.
-To je važna hitna intervencija u zajednici, SOS telefon, na primjer, gdje osoba može dobiti adekvatnu prvu pomoć, istraživanja su pokazala da ovakve intervencije umnogome smanjuju mogućnost fatalnih ishoda – navodi ona.
Kriminolog Rakočević smatra da je jedna od ključnih stvari i što institucije, servisi, službe koje imamo nijesu dorasle visini zadatka koji je pred njima.
-To je jasno da nemamo proaktivni rad, preventivne aktivnosti. U pitanju su ljudski životi, najvažnije vrijednosti. Mi smo nekako sve devalvirali. Kada je u pitanju život, treba da se svi složimo i odradimo svi dio posla, da smanjimo mogućnost da do ovoga dođe – rekao je Rakočević.
Prepoznati traumu i reagovati
Psihološkinja Pejaković smatra da je važno uvesti edukacije u školski sistem, sistem zdravstvene zaštite, gdje će se prepoznati trauma kod djece, mladih i starijih, jer nasilje i bol rađaju nasilje.
-Djeca iz nasilnih porodica često kao odrasli ponavljaju nasilne obrasce rešavanja problema, jer ne znaju druge načine kako da ih riješe i nisu imala adekvatne uzore u odrastanju. Čak i kada ne postanu sama nasilna, mogu postati žrtve nasilja ili imati ozbiljne psihološke posljedice u kasnijem životu. Dalje, edukacija po pitanju emocionalne pismenosti, upravljanja emocijama, emocionalne regulacije je neophodna za sve nas, a posebno bi bilo važno da je uvedemo u škole, da bi naša djeca sjutra imala izbor u smislu emocionalnog reagovanja i upravljanja emocijama kao i dostupne infomacije kome da se obrate kada im je u životu teško – rekla je Pejaković.
Zaključuje da je nasilje vrsta krajnjeg i nekad, nažalost, fatalnog ishoda u kome smo svi žrtve i nema pobjednika, a taj ishod možemo da promijenimo.
Mn.M.