Subota, 26 Jula, 2025
spot_img
NaslovnicaDRUŠTVOI ONI IMAJU ŠTA DA KAŽU: Džaba djeci pričamo šta je ispravno,...

I ONI IMAJU ŠTA DA KAŽU: Džaba djeci pričamo šta je ispravno, ako mi to ne poštujemo

Željko Jovićević

U centru Podgorice smo sreli Željka Jovićevića koji na pitanje na šta je najviše ponosan u životu odgovara da je to – porodica. Ima četvoro djece i sedmoro unučadi. Kaže da svi rade i da su srećni.

-Danas je teško sačuvati vrijednosti u porodici. Treba imati vjeru. Treba znati da je čovjek centar svega toga. Hvala Bogu, mogu biti ponosan na to. Svi oko mene se okupe i kada imamo neke poteškoće, tu sam da zajedno rješavamo probleme. Za sada je sve pod kontrolom – priča, uz osmijeh, Jovićević.

Ističe da se uvijek bazira na duhovnim vrijednostima.

-Danas kako živimo, to je vjetrometina i ljudi se za čas izgube. Svi trče da što više zarade, pogube se u tom materijalnom, da se što više donese kući. Ljudi misle da je to neka prava vrijednost, ali nije. Čovjek mora da radi, da tako funkcioniše, ali to nije prioritet – rekao je Jovićević.

Baca pogled na ,,korzo” i komentariše kako su se ranije tu, u centru Podgorice, bez poteškoća ljudi dogovarali da izađu, da se druže i šetaju. Navodi kako se tada imalo vremena za to.

-Kada danas sretnete nekoga i kažete mu: ,,Ajmo da sjednemo na kafu”, dobijate odgovor da ne može, da žuri i da će biti prilike, ali da se ta prilika nikako ne ukazuje. Tako se ponašaju i bližnji – rekao je naš sagovornik.

Ističe da u takvom načinu življenja djeca ispaštaju, jer im se manje posvećuje pažnja, a ona ne mogu sama da se vaspitavaju.

-Uživam da sam sa svojim unučadima. Treba ih od malih nogu podržavati, da idu pravim putem, dok su mali i mladi sve prihvataju i ,,prilijepi” se sve brzo. Moramo sami da svjedočimo životu o kom pričamo. Džaba ako im nešto pričamo da je ispravno, a mi se ne ponašamo tako. Reći će: zašto tako pričaš kada ti to ne poštuješ. O tome se mora voditi računa – kaže Jovićević.

Ima 63 godine i bavi se prodajom knjiga. Komentariše kako je ranije bilo drugačije uređeno zaposlenje, da se radilo od sedam do dva i da su ljudi imali dosta slobodnog vremena.

-Moglo se tada i uštedjeti. Danas se radi po čitav dan i ništa se ne dobija. Sinovi mi rade po dva tri posla. Sve se svodi na -kuća -posao-kuća-posao – rekao je Jovićević.

Smatra da se danas izrabljuju radnici za male pare.

-Čovjek mora da posloži kockice u glavi. Mora da ima vremena I za posao, i za rekreaciju – rekao je Jovićević.

Jovićević  priča kako rano ustaje, između pet i šest. Dodaje da žena radi od sedam, te da potom ide u trgovinu.

-Bitno mi je da mogu da poslužim unučadima. To je bitna stvar. Svako dijete nije siromašno koje ima đeda i babu koji mogu da pomognu na svaki mogući način. Na polju vaspitanja isto može da im se pomogne. Mi smo se u familiji svi bavili sportom. Sin profesionalno igra fudbal i najviše je kod nas u žiži sport. Tu je košarka, fudbal. Ne volim igrice koje  unučad igraju, ali ajde, ne može sve da im se oduzme. Nije to strašno u nekoj manjoj mjeri. Bitno je imati mjeru i naučiti ih kako da budu srećni – rekao je Jovićević.

 

Mn.M.

POVEZANI TEKSTOVI

POPULARNO