ART PREPORUKA
CNP: Aplauz za predstavu MNT-a ,,Narodni neprijatelj”
Sinoć je u Crnogorskom narodnom pozorištu premijerno odigrana predstava Makedonskog narodnog teatra ,,Narodni neprijatelj”, Henrika Ibzena u režiji Nine Nikolić.
Iako je predstava bila na makedonskom jeziku, prevod na ekranima bio je obezbijeđen, pa se tokom izvođenja čuo i aplauz i smijeh.
Predstava je otvorila mnoga važna pitanja i na kraju poslala snažnu poruku.
Na početku, posjetioce je dočekao neobičan buklet za predstavu, u vidu novina. Detalj, kasnije će se ispostaviti s puno simbolike.
Narodni neprijatelj je doktor Tomas Stokman. Njemu poštom stiže izvještaj koji je naručio i u kojem se potvrđuje da je voda u banji zagađena. Banji, koja svima donosi novac i turiste. Banji, u kojoj, zbog te vode, ljudi oboljevaju od tifusa, difterije, astme i drugih bolesti.
– Mi ovdje zarađujemo od bolesti – glasan je doktor Stokman u obraćanju bratu koji je gradonačelnik i koji mu kaže kako on nema pravo da misli i prijeti mu otpuštanjem.
To je banja u kojoj se doktoru smiju kada kaže kako ovaj grad ima institucije.
On vjeruje da su nezavisni mediji i udruženja, narod na njegovoj strani.
Međutim, na kraju shvata igru. Novinarka nezavisnog medija ne smije da objavi njegov izvještaj o zagađenoj vodi, jer nema hrabrosti. Onaj koji je moralan i princiijelan je neprijatelj naroda i društva i da će, ne samo on već i svi njegovi biti otpušteni.
– Brat ima moć, ali istina i pravda su na mojoj strani. Planiram da pogledam ovu djecu u oči kad odrastu – kazao je Nikola Ristanovski u ulozi doktora Stokmana, a salom se zaorio aplauz.
Njegova poruka je da, ako se ljudi udruže, to je poput lavine.
– Protiv zla možemo da se borimo, protiv gluposti ne. Ti (novinarka nezavisnog medija) se promovišeš kao slobodoumna, ne. Zato što nemaš hrabrosti. Moj brat je daleko od bilo kakvog slobodoumlja, zato što misli glavama pretpostavljenih – samo su neke od rečenica koje u srdžbi, nevjerici, bolu izgovara doktor Stokman.
U početku želi da ode iz zemlje, ali onda uzima gitaru, supruga violinu i kaže djeci:
– Ostajemo ovdje. Vidiš kakvo je sunce? Hoću da dobijem borbu ovdje.
Kraj predstave dočekan je povicima ,,bravo”, aplauzom, ustajanjem i vraćanjem izvrsne glumačke postave četiri puta na bis.
Pored Ristanovskog, u predstavi igraju: Zvezdana Angelovska, Darja Rizova, Janja Veljanovska, Ana Arsovska, Lana Grpčevski, Blagoj Veselinov, Petre Arsovski, Saška Dimitrovska, Aleksandar Mihajlovski, Grigor Jovanovski, Nino Levi i Martin Gorgoski.
Tekst je prevela Maja Trajanovska-Ivanovska, scenografkinja je Višnja Vujovik, kostimografkinja Ivana Karanfilovska-Ugurovska, dizajn svjetla potpisuje Kris Jeger, kompozitor je Jorgos Dusos a koreograf Karis Peklivanidis.
Glumac Nikola Ristanovski prenio je utiske novinarima nakon predstave.
– Meni je u Podgorici praznik, ja sam i više nego što je normalno emotivan u Podgorici. Neke vrlo važne stvari su mi se desile tu i ja prosto kad stignem u Podgoricu imam ozbiljne fleš bekove – istakao je Ristanovski.
Dodao je i to kako mu je ,,potpuno skandalozno kolikoje ovaj komad aktuelan”.
– Uvijek pričamo neke klišee da je dobra dramska literatura i uopšte literatura u stvari vanvremenska. Vjerovatno nije ona toliko vanvremenska koliko se stvari zaista ne mijenjaju. Postoje neki krugovi u istoriji, prosto ništa ne naučimo. To je činjenica – rekao je Ristanovski.
Na pitanje MNE magazina ,,Kako to da je čovjek koji je slobodan, slobodouman, moralan, principijelan uvijek neprijatelj naroda, države i društva?”, odgovorio je:
– Zato što je slobodan čovjek zapravo pojedinac i on je po pravilu u sukobu sa većinom. Ne samo dramska literatura nego i literatura uopšte je nastala vjerovatno iz tog razloga. Uvijek je bio neki koji se nije osjećao komotno u nekim okolnostima, pa je morao da piše roman, bez obzira da li je Servantes ili Dostojevski ili Bulgakov. Dakle, definicija umjetnosti je pojedinac protiv grupe. Nažalost – kazao je Ristanovski.
Režiserka Nina Nikolić istakla je kako su rijetki oni koji su spremni da žrtvuju dio sebe, svog života, svog mira kako bi napravio nešto pozitivno za okolinu u kojoj živi.
– Naš, balkanski slučaj dodatno je problematičan, jer rijetko ko dovoljno profesionalno se odnosi i izvršava svoju profesionalnu dužnost na koju se zakleo. Ovaj je tekst bio polazna tačka za to da kao umjetnici moramo da naglasimo da je dužnost da ovo postoji, da ovoga ima i da je svako od nas dužan da žrtvuje dio sebe da donese pozitivnu promjenu tamo gdje živimo – rekla je Nikolić.
Dodaje da je ovo bio ogroman projekat, te da se, takođe, odnosi na podizanje svijesti gledalaca o ekologiji i da ,,svako od nas može biti taj koji pravi mali korak ka tome da ekološka situacija bude bolja.”
– Dovoljno je to da ne kupujete kese u supermarketu. Da ako svako od nas ne kupi kesu u supermarketu, to je već, samo po sebi, korak ka rješavanju problema – kazala je Nikolić.
B.R.
Foto: Krsto Vulović
