Međunarodni dan babica ustanovljen je 1992. godine, dok je inicijativa potekla 1987. godine na Međunarodnom kongresu u Holandiji. Cilj je bio da se skrene pažnja javnosti na značaj ove profesije. Ove godine se ovaj dan obilježava pod sloganom ,,Ponovo zajedno – od nauke do stvarnosti”.
Govoriti o nauci vezanoj za bilo koju profesiju, pa i profesiji babice, ne može se zamisliti bez obrazovanja i zakonskih regulativa, kako nekada, tako i danas. Hipokrat je još u V vijeku p.n.e. u Grčkoj oformio trening program za babice. Fenareta (Phaenarete), majka Sokrata, je bila babica čak je i Biblija priznala snagu i nezavisnost babice.
Prvi zakon koji je regulisao profesiju babice u Evropi bio je usvojen u Njemačkoj 1452. godine i zahtijevao je da babica prisustvuje svim porođajima. Grupa babica iz Evrope, tj. Antverpena u Belgiji, inicira 1919. godine formiranje Internacionalne konfederacije babica (ICM – International Confederation of Midwives). U periodu od 1930. do 1940. godine komunikacija je bila otežana zbog ratnog previranja. Asocijacija biva obnovljena 1954. godine, čije je sjedište bilo u Londonu, da bi kasnije Savjet ICM 1999. godine svoje sjedište premjestio u Hagu. Kako bi svoju profesiju izdigle na nivo koji je oduvijek zasluživala, babice Evrope 1990. godine u Berlinu održavaju konferenciju kojoj je prisustvovalo 1000 babica. Zvanični logo u obliku kruga, koji se koristi od 2000. godine, predstavlja sve babice svijeta, dok se unutar kruga nalazi figura babice, majke i djeteta. Danas ICM broji više od 100 članica iz 80 zemalja svijeta. Ova Asocijacija ima i svoj zvanični časopis „International midwifery magazine “.
Stavovi Svjetske zdravstvene organizacije svoje Milenijumske ciljeve koji se odnose na babice fokusiraju na zahtjev za globalno zajedništvo za porast i osnaživanje profesije babice.
Direktno učešće babica je izraženo u sljedećim ciljevima: unaprjeđenje zdravlja majke, smanjenje smrtnosti djece, suzbijanje HIV/AIDS infekcije, tuberkuloze i drugih bolesti.
Kada se govori o Evropskim dokumentima, direktiva 2005/36/EC prepoznaje i definiše kvalifikacije i neophodno obrazovanje za babice:
– Globalni standardi babičke profesije predviđaju regulatorno zakonodavstvo za babice;
– slobodno bavljenje profesijom u bilo kom okruženju;
– upravljanje profesijom od strane babice;
– omogućiti pristup obrazovanju;
– sve žene imaju pravo na „nadležnu babicu“;
– obezbjeđivanje nivoa obrazovanja u tranziciji;
– usvajanje zakona o povećanoj nadležnosti babice, gdje se reguliše autonomnost i odgovornost babice.
– Ono što bih na ovaj dan poželjela svojim koleginicama je svakako dobro zdravlje, lični i profesionalni razvoj, kao i više volje za zajedničko organizovanje i stvaranje krovne strukovne institucije, kako bismo u svakom smislu poboljšali svoj položaj, pokrenuli procese sa ciljem podizanja profesionalnog samopoštovanja za opšte dobro, tj. doprinos kvalitetu zdravstvene njege a za dobrobit društva kojem i same pripadamo. Svakako želim i da sljedeći Međunarodni dan babica proslavimo na mnogo organizovaniji način na jednom mjestu uz neku stručnu debatu jer za to imamo mnogo tema, zaključuje u saopštenju glavna medicinska sestra Klinike za ginekologiju i akušerstvo KCCG Sanja Šofranac, SMMS, specijalista kliničke njege.