ART SLAJDER
BOŽO VREĆO ZA MNE MAGAZIN: Ako vas Podgorica zavoli na prvu, to ostaje vječno
Bosanskohercegovački interpretator sevdalinki Božo Vrećo stigao je u Podgoricu, gdje će 4. i 5. maja od 20 sati održati koncerte u KIC-u ,,Budo Tomović”.
Tim povodom razgovarao je sa novinarima.
Za MNE magazin govorio je o crnogorskoj publici, vještačkoj inteligenciji i dokumentarnom filmu ,,Maldita”.
Koliko Vam je značilo kada ste već prvi dan prodaje karata za Vaše koncerte vidjeli velike redove ispred KIC-a, ljude koji su čekali po nevremenu?
– Jako mi je puno značilo i uvijek mi puno znači, zato što Podgorica u prvom mahu, prvi naš susret, prva naša komunikacija je bila takva da smo propulsirali na način da smo jedan organizam, jedno biće koje isto osjeća, koje isto voli i to je ostalo do dana današnjeg. Čini mi se da Podgorica, ako vas na prvu osjeti i ako vas na prvu zavoli, to ostaje vječno. Čini mi se, kao što sam i rekao u jednom od intervjua koji su prethodili pressu, da me osjećate kao svoga, što ja dijelom i jesam ili cijeli jesam. Uvijek se vraćam domu, vraćam vama, vraćam sebi. Gdje god da se vraćamo, a da je ljubav, mi se vraćamo sebi. Tako da, puno mi je značilo, s obzirom na nevrijeme koje je bilo taj dan, kada je bio vjetar. Niko se nije niti jednog trenutka pokolebao da odustane, svi su onako željno iščekivali da dođu do tih karata. Međutim, evo, čini mi se da za svaki grad, svaku sredinu postoje i različiti uslovi i tim uslovima se treba povinovati. Ispoštovali su i oni, ispoštovao sam i ja, bio uvijek preponosan, uvijek rasplakan cijeli dan. Ja to, onako, otplačem od srca, zato što vas dobrota, ljubav, iskrenost mora dotaći. Vi se morate razlikovati od robota koji su oko nas, od ljudi koji su bez emocija, od usiljenog sistema koji nas vrlo onako rekonstruisano navodi na to da postanemo jednolični, da postanemo dosadni, bolesno egoistični u svoj svojoj namjeri. Ja negdje činim samo ono što je ljudski i ljudski reagujem na sve ono što mi dolazi u susret.
Što mislite o vještačkoj inteligenciji i tom uticaju na ljude? Dosta se ovih dana priča o tome.
– Volim ljudsku, humanoidnu inteligenciju, koju zapravo ne možete zamijeniti. Ljudski glas ne možete zamijeniti. Ljudske ruke ne možete zamijeniti. Ni ljudski mozak ne možete zamijeniti. Uprkos tome što ćete sve prekopirati što smo ikada stvorili, što smo ikada naučili i dalje ne možete proniknuti u suštinu onoga što čovjek zapravo jeste u svojoj biti. Tako da bih puno više govorio o inteligenciji ljudi, svih nas koji se ponosno, valjda još ponosno osjećamo ljudima. Jer u ovom svijetu kada nam sve zamjenjuje to da pokažemo, kažemo, da nekoga volimo, da nekoga osjećamo, da za nešto gorimo, da za nešto valjda vrijedi da se pomučimo i istrajemo u tome, ja se i dalje borim za ljudsku inteligenciju. Uprkos svemu što dolazi kao moderna, ja bih rekao ,,ne”, uvijek bih radije prigrlio čovjeka.
Do kraja godine najavili ste puno projekata. Novi album. ,,Maldita” osvaja svijet.
– Veoma sam srećan. Srećan sam, najprije, zato što ,,Maldita” je progovorila nekim jezikom koji mi jako dobro osjećamo, razumijemo, jezikom iskrenosti u svijetu laži. Jezikom vrijednosti u svijetu notornih gluposti. Jezikom hrabrosti i dualnosti u svijetu podilaženja jedni drugima i spoticanja jedni drugima. Tako da sve ono što je, možda, trebalo da snimi bosanskohercegovačka ekipa i da se time velikodušno ponosi, španska ekipa je uradila. To je sjajni kratkometražni dokumentarac. Sada su planovi da se uradi dugometražni dokumentarac koji ne bi bio nastavak prethodnog i ,,Maldite”, jer je ,,Maldita” dobila sve moguće nagrade koje je trebalo i mogla dobiti, od ,,Goje” pa da ne nabrajam. No, uprkos svemu tome, sve nagrade mi možete oduzeti, uopšte me ne interesuje. Nikakav me kip, nikakva zahvalnica, nikakva vaza ne interesuje. Interesuje me samo to što dolazi od ljudi. Ta reakcija, to jedno ushićenje koje nije iskontrolisano, koje nije na bilo koji način uništeno nego je baš tako dato, čisto, da ga mogu osjetiti, da mogu na osnovu njega i stvarati dalje. Sve što se tiče projekata, po pitanju filma, nastavlja se. Ovog mjeseca bi trebalo da putujem na Ibicu na jedan filmski festival, na projekciju filma. Prije nekoliko dana, to je valjda bila neka 15. ili 16. nagrada za ,,Malditu”, na Lugano filmskom festivalu. Veoma me sve to raduje. Negdje mi daje sigurno vjetar u leđa. Ponosan sam na sav taj uspjeh. Međutim sav uspjeh nije moj, sve je to samo božije. Veoma sam zahvalan, vrlo ponizan i u toj skromnosti ću i dalje nastaviti. Samo me interesuju ljudi, samo me interesuje dobrota.Sve drugo nije u fokusu mog interesa i tako ću nastaviti i dalje.
Bojana Radonjić
Foto: B. Šekularac
