Aleksandra Maraš, specijalista primijenjene fizioterapije govorila je za MNE magazin o Bobat konceptu i o tome kada se najčešće primjenjuje ova metoda.
Bobat koncept je sveobuhvatan i individualni terapijski pristup.
– Primjenjuje se za rješavanje problema u funkciji, kontroli držanja i kretanja koji proizlaze iz oštećenja centralnog nervnog sistema. Ova metoda tretira različite senzorne, motorne, kognitivne, perceptivne, socijalne i emocionalne poremećaje, što znači da je širok dijapazon bolesti tj. oštećenja centralnog nervnog sistema koji se mogu tretirati ovom metodom – kazala je Maraš.
Praksa je pokazala da i najmanje bebe nekad trebaju pomoć terapeuta. Postoje situacije koje zahtijevaju uključenje bebe u tretman od samog rođenja.
– Nekada je potrebno primijeniti tretman još dok su bebe u inkubatoru. Svakodnevno se suočavamo sa raznim problemima koji mogu nastati u periodu trudnoće, tokom porodjaja i neposredno nakon porodjaja. Najčešće povrede nastaju tokom porodjaja, a posledica njih mogu biti tortikolis ili krivi vrat, pareza brahijalisa ili neka veća neurološka oštećenja koja zahtijevaju neizostavani svakodnevni tretman kao što je Cerebralna paraliza – kazala je Aleksandra.
Brojni su signali koji upozoravaju da je bebu potrebno uključiti u tretman, odnosno da se roditelji trebaju javiti ljekaru.
– Ono što bih izdvojila kao najvažniji znak i nešto što često roditelji sami uoče jeste interakcija bebe se okolinom. Roditelji nekada budu zabrinuti ako njihova beba ne reaguje na razne stimuluse iz okoline. To mogu biti prvenstveno majkin glas, razni zvukovi, boje. Bebe još u ranom periodu prepoznaju glas svoje majke i na njega reaguju osmijehom, okretanjem glave u pravcu nje. Nekada se uočava da kontakt očima izostaje, pa je to takodje jedna jako bitna smjernica roditeljima da trebaju da potraže pomoć. Tonus mišića takodje može biti promjenljiv. Hipotonija se javlja kada su mišići djeteta slabiji nego što bi trebali biti, a često je propraćena poteškoćama u kontrolisanju glave i držanju tijela protiv sile zemljine teže tj antigravitaciono. S druge strane, hipertonus je stanje u kojem postoji prekomjerna mišićna napetost, roditelji mogu da uoče da se njihovo dijete izvija ili da drži glavu samo na jednu stranu. Nekada osjećaju umjeren do jak otpor u ekstremitetima prilikom presvlačenja bebe. Mogu postojati i poteškoće u hranjenju, ukoliko hranjenje traje duže nego što je uobičajeno, dijete može imati problema sa sisanjem, gutanjem, žvakanjem, što rezultira neprihvatanjem hrane i smanjenom tjelesnom težinom – objašnjava Aleksandra.
Fizikalnu terapiju treba započeti što prije, tj. odmah nakon identifikacije bilo kakvih odstupanja od normalnog motornog razvoja. Ranom rehabilitacijom se smatraju tretmani koji su započeti prije trećeg mjeseca.
– Cilj rane rehabilitacije je da se omogući djetetu da ostvari svoj puni potencijal razvoja i da postigne najbolje moguće rezultate. U ranom uzrastu, mozak je najplastičniji, što znači da se promjene mogu dogoditi brže i lakše nego u kasnijoj dobi. Stoga, što se ranije primjenjuje rehabilitacija, veće su šanse za poboljšanje i napredak djeteta. Želim da naglasim da timski rad predstavlja jedan od ključnih segmenata rehabilitacije djece, jer omogućava kvalitetnu i cjelokupnu procjenu stanja djeteta, postavljanje ciljeva i planiranje terapijskog procesa koji će najbolje odgovarati njegovim potrebama. Tako da u tretman moraju biti uključeni kako fizioterapeuti tako i logopedi, defektolozi, psiholozi radni terapeuti kao i ljekari – kazala je Maraš.
Pored stručnog tima koji je uključen u rad sa djetetom, jednu od najvažnijih uloga u rehabilitaciji ima roditelj.
– Baby handling predstavlja neizostvan dio tretmana, jer pravilnim postupanjem kroz svakodnevne aktivnosti (kao što su presvlačenje, nošenje, igra) roditelji stimulišu svoje dijete na najbolji mogući način. Roditelji trebaju biti strpljivi i uporni u terapiji, te aktivno učestvovati i u njoj kako bi se postigli najbolji rezultati za njihovo dijete. Takodje želim da istaknem da Baby handling pruža priliku roditeljima da se povežu sa svojim djetetom i emotivno ostvare jaku vezu, što takodje može biti ključno za napredak djeteta – objasnila je Maraš.
Roditelji se često koriste informacijma s interneta i na taj način prate da li se njihovo dijete pravilno razvija.
– Važno je razumjeti da se svako dijete individualno razvija i da dijete ne mora strogo da prati prekretnice koje su opisane na portalima. Takodje poredjenje sa drugom djecom ili pretpostavljenim standardima može dovesti do neopravdanog stresa i zabrinutosti roditelja. Umjesto toga, usredsredite se na napredak svog djeteta koji ima jedinstven tok razvoja i uživajte u njegovom odrastanju – kazala je Aleksandra.
N. Petrović
(Tekst realizovan uz podršku Ministarstva kulture i medija)