Nakon deset godina rada smatrali smo da kao NVO smo uradili sve, kako bi problem siromaštva učinili vidljivim i ukazali na nedostatke sistema socijalne zaštite, radeći bez elementarnih uslova za rad, poručili su iz NVO Banka hrane a povodom godišnjice od osnivanja.
– Pomogli smo za tih deset godina više od 100.000 ljudi i smatrali da je to kraj – istakli su iz NVO Banka hrane.
Ugroženi građani nisu mislili da je naša misija završena, dodaju oni.
– Molili su nas da ostanemo spona između njih i javnog života i institucija, jer su oni marginalizovani i uglavnom nevidljivi. Kazali su da mi najjasnije ukazujemo na njihove probleme i borimo se za njih, predano. Nismo se oduprijeli njihovim molbama, posebno kada su nam rekli da njihove muke niko bolje od nas ne vidi niti je doživio, ono što mi sa njima jesmo. Zbog toga smo tu i dalje, da ukazujemo na probleme, predlažemo rješenja, borimo se za one koje je sistem ili zaboravio ili im nije obezbijedio dostojanstven život – poručuju iz Banke hrane.
I danas iz te nevladine organizacije ukazuju na probleme jedne porodice.
– O problemima porodice smo informisali sve relevantne državne institucije, međunarodne i naše organizacije, za koje smo smatrali da mogu biti od koristi za rješenje nagomilanih problema ove porodice – kažu oni.
Uputili su apel za pomoć samohranoj majci dvoje djece, koja je lošeg zdravstvenog stanja.
Iz NVO Banka hrane dostavili su pismo u kojem im se obratila.
– Nemam se kome obratiti za pomoć pa Vas molim, ako ikako možete da nam pomognete. Samohrana sam majka dvoje djece od 4 i 12 godina. Lošeg sam zdravlja. Prošle godine sam radila na primorju, vodila sam djecu sa sobom. Teško je bilo, jer državni vrtić radi samo prijepodne, a raditi se mora u svim smjenama – navodi se u pismu samohrane majke.
Navodi da su kirije previsoke, te da su se morali vratiti u Nikšić.
– Nemam posao, a moram da radim, jer bukvalno nemamo od čega da živimo. Meni treba posao u prvoj smjeni, dok sin ne poraste. Mi nemamo nikakvih primanja osim sinovljev dječiji dodatak od 30 eura. Otac djeci ne daje alimentaciju – dodala je ona.
Mlađe dijete ima bronhitis, kaže ona, a starije Turetov sindrom.
– Ja i starije dijete nemamo zdravstveno osiguranje, jer nismo rođeni u Crnoj Gori. Još dvije godine treba da prođu da bi stekle pravo na njega. Ne znam zašto bar ona, jer je kćerka crnogorskog državljanina, nema zdravstveno? Kada plaćate preglede i lijekove, sve je skupo. Ja sam moje liječenje zapostavila, pazim da barem djeci sačuvam zdavlje, koliko mogu. U moru problema najveći problem nam je krov nad glavom – kazala je ona.
Stan gdje su boravili je prodat.
– Kirije su toliko visoke da nisam mogla da priuštimo nijedan. Bila sam prinuđena sa djecom da se iselim u jednu kuću, bez vode, struje, šporeta, takoreći bez ičega. Ovu kuću nam je dala, privremeno na korišćenje, jedna starija žena. Dug za struju je 305,90 eura, a za vodu 418,87. Više puta sam se obraćala Opštini oko problema smještaja. Bilo kakav smještaj bi za nas bio dobar, samo da ga ne plaćamo – dodala je ona.
Napominje da je svaki vid pomoći dobrodošao.
– Trenutno smo bez ičega. Ako ikako možete da nam pomognete, jer u ovakvom očaju, svaki vid pomoći je dobrodošao. Prinuđena sam da molim, da sam sama, nikada ne bih bilo šta tražila ,a ovako moram. Oprostite – kazala je ona.
Kontakt i žiro račun porodice možete dobiti putem mejla bankahranepg@gmail.com ili na fb stranici.