SLAJDER SPORT
MARIJANA GORANOVIĆ: Sportisti nikada ne odustaju
Crnogorska paraolimpijka Marijana Goranović ispisala je najljepše stranice sportske istorije kada je u pitanju bacanje kugle. Marijana je dvostruka evropska vicešampionka, a učestvovala je i tri puta na Paraolimpijskim igrama. Sve ovo je učinilo da postane uzor djeci koja žele da se bave atletikom.
U razgovoru za MNE magazin prisjetila se prepreka koje je morala prevazići kako bi postala vrhunska sportistkinja.
– Ja sam rođena zdrava kao i sve druge bebe bez ikakvih problema, međutim kada sam napunila sedam mjeseci došlo je do promjena u mom razvoju. Nisam mogla da sjedim, da se odupirem na nogice, poslije toga sam poslata u beogradski Institut za majku i dijete, kako bi se ispitalo u čemu je problem. Ustanovljeno je da imam problem rasta i da se ne razvijam kao druga djeca i da imam mekane kosti – priča Marijana.
Sa osam godina je u Beogradu imala tešku operaciju produžavanja potkoljenica.
– Pola godine sam na nogama nosila Ilizarove aparate koji su bili spojeni sa iglama kroz kosti. Jako težak period mog djetinjstva jer sam bila svjesna da će oporavak dugo trajati. Nakon pola godine, uklonjeni su aparati, a rezultati su bili zadovoljavajući – kazala je Goranović.
Nakon toga krenuo je proces oporavka koji je zahtijevao upornost i trud.
– Otišla sam u Institut ,,Dr Simo Milošević” na 21 dan.Terapije koje su tamo rađene su mi dosta pomogle, ali je i nakon toga trebalo puno vremena za oporavak jer je operacija bila komplikovana. Terapije su važne kada su u pitanju razvojni poremećaji – objašnjava Marijana.
Kaže da je kroz igru zavoljela sport i brzo je shvatila da će atletika biti njen životni poziv.
– Kao dijete sam bila hiperaktivna, voljela sam druženje. Atletiku sam brzo zavoljela i počela da putujem na mnoga takmičenja i ostvarujem značajne rezultate, što je bio dodatni motiv da istrajem. Zapravo je sve krenulo iz zabave, a onda sam počela da ostvarujem svoje snove. Najzaslužniji za sve je moj tadašnji profesor Igor Tomić, koji je danas predsjednik Paraolimpijskog saveza, on je prepoznao moj talenat i na tome ću mu uvijek biti zahvalna – priča Marijana.
Bilo je trenutaka kada je poželjela da odustane od bavljenja atletikom.
– Mnogo puta sam rekla da ne želim više, ali uvijek sam nalazila način da to prebrodim i nastavim dalje jer sportisti nikada ne odustaju. Radila sam sa dobrim timom i imala sam podršku porodice i kada god je došlo do toga da kažem da ću da odustanem, oni su bili moj vjetar u leđa – kazala je Goranović.
Prije nekoliko godina dobila je prvo “Ambasadorovo priznanje za građanski aktivizam” od Ambasade SAD-a, a dala je veliki doprinos razvoju sporta za osobe s invaliditetom.
– Probudila sam svijest koliko je važan sport za psiho – fizički razvoj čovjeka. Kada se napravi poređenje kakvi su uslovi za paraolimpijce bili nekada i kakvi su sada, mogu s ponosom da kažem da je paraolimpijski sport izjednačen sa sportom za osobe koje nemaju invaliditet. To me raduje, mnogo je talentovanih sportista u Crnoj Gori i ne zaslužuju da ljudi imaju predrasude o njima – kazala je Marijana.
Nikolina Petrović
(Tekst realizovan uz podršku Ministarstva kulture i medija)
