ART PREPORUKA

BEOGRAD: Sahranjen glumac Tanasije Uzunović

18.03.2023. u 18:39

Velikan srpskog i jugoslovenskog glumišta Tanasije Uzunović sahranjen je danas na Novom groblju u Beogradu u u Aleji zaslužnih građana, piše Espreso.

Tanasije je ispraćen u krugu porodice, prijatelja i kolega, opelom, uz pratnju crkvenog hora.

Uzunovićeva koleginica Ivana Žigon održala je emotivan govor, koji je rasplakao Tanasijevu ćerku Sofiju.

– Željeli su da se ne vidiš, a onda se desilo čudo. Jedan čovjek odlučio je da prizna da ima neko bolji od njega. Moj otac Stevo Žigon se odrekao svoga Hamleta i poklonio je Tanasiju Uzunoviću svog Hamleta. On je znao kakav je Šekspir i da on stvara oluje i bure na nebu, ali i među ljudima – govor je koji je držala Ivana.

Krst je nosio glumac Dragan Jovanović.

Sahrani su prisustvovali glumci Tihomir Stanić, Kalina Kovačević, Hadži Nenad Maričić, Vuk Kostić, Vaja Dujović…

Prethodno je u Narodnom pozorištu održana komemoracija.

– Moj prvi partner bio je Tanasije Uzunović. Onaj ko je plašio hrabre partizane i koga sam sanjao. Prvi put sam ga gledao u predstavi Dejana Mijača. Još mi prolazi njegova virtuoznost. Kasnije smo igrali i u Šekspirovoj tragediiji, a zatim i u seriji ,,Moj rođak sa sela”. Sjećam se kako je tražio da nosi bijelu košulju i bakingarove sa kojima nije bio zadovoljan naredne dvije godine. Ja sam mu prišao i rekao da on meni igra ujaka koga ja najviše volim, a mene je teško voljeti. Prišao je i zagrlio me po kosi, a od tada pa do danas je bio moj ujak. Bio je komplikovano divan. Zvao sam ga Tasos sa Rodosa. Bio je moj prijatelj i ja sam bio njegov. Nedostaješ mi Taso i tek ćeš mi nedostajati – bile su emotivne riječi Ćetkovića.

Vida Ognjenović kazala je da je Tanasije Uzunović ,,glumac žestoke osjećajnosti”.

– Teško mi je da govorim o njemu u prošlom vremenu. Zadržavam suze da u nečemu ne pretjeram, znam koliko je bio osjetljiva žica, ništa nam ne bi oprostio. Bio je neobična, samosvojna pojava, pravedan i glumac do posljednje ćelije – rekla je Ognjenović.

Ispričala je kako je Uzunović smatrao da se mora sve što je dobro, mora da se bude dobar čovjek a ne plastična ljudska masa.
– Mora se glumiti istinski da ti jeza prolazi kroz kosti. Mora se ustati starijem kolegi i iz poštovanja slušati njegove uspomene, mora se dati kompliment lijepoj koleginici, osokoliti mlađeg kolegu – sjeća se rediteljka.

Istakla je da je gluma za njega bila samoodbrana i da je njome ,,odbranio svoju ranjivu osjećajnost i čistotu djeteta.”

– Izgledao mi je kao princ, prijestolonasljednik, koji se odrekao prijestola zbog jedne gospođe, a to je gluma – rekao je Božović i podijelio uspomene na Tanasija Uzunovića.

Direktorka Drame Molina Fotez Udovički istakla je da je uvijek bio zainteresovan za to što se dešava u pozorištu.
– Sada ostaju samo uspomene i sjećanje na velikana. Prvo blistavo sjećanje me vraća četrdesetak godina i pozorišta. Tanasije je tako lijepo volio i razumio rusku književnost. A na svojim širokim plećima je nosio ulogu Platona. Tanasije je do kosti iskreno i duboko izgovorio ključnu rečenicu ,,Muči me moj Platonov”, a nakon toga su se ređale blistave uloge. Kada smo se početkom 2001. godine sreli u Narodnom obnovismo sjećanja na ,,Platonova” a tada mi je rekao ,,Sada me muči moj Tanasije”. Kada njegovo tijelo nije moglo da služi pozorištu otišlo je – kazala je Fotez Udovički.

Skup je otvorio upravnik Svetislav Bule Goncić. On se prvo poklonio liku Tanasija Uzunovića i pozvao na minut ćutanja.

– Poštovana porodico, želim da vam izrazim najiskrenije saučešće. Danas se sa ovog mjesta opraštamo od Tanasija Uzunovića, velikog glumca koji je obilježio film i pozorište. To vrijeme sa njim nikada nije bilo obično, a to znaju svi koji su imali priliku da rade sa njim. Studirao je u klasi Ljiljane Krstić, a 1967. postaje član JDP. Ulogom Zarije Vučića u ,,Velikoj drami” ulazi na velika vrata Narodnog pozorišta. Darovao je ovoj sceni svoj produhovljeni, otmeni duhovni izraz – rekao je Goncić.

Kasnije je podsjetio na njegovo stvaralaštvo i nagrade koje je osvojio.

– Otišao je jedan od posljednjih velikih glumaca generacije onih koji su nas stvorili i ostavili dragocjena blaga. I sada sa svih strana naših pozorišnih scena gleda nas neko od njih. Gleda nas Tasa, neki dobri duh, pravedni, podsjećajući nas da moramo čuvati blago. Dragi Taso, hvala ti za sve i neka ti je vječna slava – završio je Goncić.

Tanasije Uzunović preminuo je 10. marta u 81. godini.

Izvor: telegraf.rs/novosti.rs